Davne 1992. godine, na pitanje novinara zašto ste tu, mlada Sarajka Olga Sučić kazala je: „Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad!“ Olga je kao službenica u tadašnjoj Skupštini RBiH 5. aprila 1992. godine izašla na antiratne demonstracije i herojski izgubila život na mostu na Vrbanji. U historiji će ostati zapisano da je uz studenticu Suadu Dilberović prva žrtva opsade Sarajeva.

Emotivni krah

Iza Olge je ostalo dvoje djece.

Nora Trifković je danas i sama majka šestogodišnjeg dječaka. Ostala je rano bez mame Olge, provela rat u Sarajevu, danas se s tugom sjeća svoga djetinjstva, o čemu govori za Avaz.

- Gledala sam presudu Radovanu Karadžiću i napokon sam osjetila malo smiraja i pravde za sve žrtve rata. Kroz glavu su mi prolazile neke slike iz rata. Kada bi bilo struje, sjećam se da su kod nas dolazile komšije da gledaju dnevnik. Ja sam se igrala u sobi i samo sam čula „Karadžić, Karadžić“. To mi je baš ostalo u glavi. I to je bilo moje djetinjstvo, stalno sam čula to „Karadžić“, a ne znam ni ko je to, ni šta je to – kaže Trifković.

Kaže da ima običaj prošetati sa sinom mostom na kojem je njena majka izgubila život, ali da izbjegava javna okupljanja i polaganja cvijeća.

- Želim zadržati svoj emotivni mir. Javna okupljanja gledam s političke strane kakva je trenutno u našoj državi od rata pa nadalje. Živim na Ciglanama pa često sama odem mami na grob – kaže.

Priznaje kako joj to teško pada, kako su emocije iz dana u dan sve jače.

- Doživim neki krah i nije mi jednostavno. Možda zato što kao dijete nemam puno uspomena na mamu. Sve što imam je nekoliko porodičnih fotografija i to je sve što imam od nje – kazala nam je Trifković.

Danas je i sama majka dječaka koji uskoro treba poći u školu.

- Na dan kad sam pošla u školu, majka mi je mnogo nedostajala. Život je išao svojim tokom, maturirala sam, udala sam se, razvela sam se i u tim životnim situacijama majka mi je najviše trebala - poručuje Nora.

Ističe da joj je, osim oca, najveća podrška u životu bila baka s tatine strane.

- Nju je i moja mama zvala majkom. Ona je za vrijeme rata bila na Grbavici i dugo nismo znali je li živa. Prvi put smo se vidjeli po završetku rata i ona je od tada bila moja zamjena za majku – kaže Trifković.

Nastavak teksta čitajte ovdje

(Avaz/DEPO PORTAL/BLIN MNAGAZIN/ad)