Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Bosna i Hercegovina je u posljednji agresivni rat ušla kao industrijski najrazvijenija i jedina Republika u bivšoj Jugoslaviji koja je poslovala sa suficitom, sa 1,2 miliona zaposlenih, dva privredna giganta među prvih 100 na svijetu i četiri preduzeća među prvih 200 na svijetu, uz mnogo preduzeća internacionalnog značaja.

Četvrt stoljeća nakon rata međunarodni analitičari, imajući u vidu nizove dostupnih statističkih podataka, pozicioniraju Bosnu i Hercegovinu na posljednje mjesto bijede i zapuštenosti u Evropi sa privrednim razvojem „brzine puža“ – konstatacija njemačke kancelarke Angela Merkel. Da ima još svašta nešto pride, detektira nam nedavno konrtoverzni Carl Bildt, bivši visoki predstavnik u BiH, da naš region postaje zapaljiv i da EU treba da pošalje vojsku?!

U Strategiji saradnje Švicarske u Bosni i Hercegovini 2017-2020. se navodi činjenica da je zemlju u periodu 2013. do 2016. napustilo oko 80.000 mladih ljudi. „Odliv mozgova“ ovakvih razmjera predstavlja vremensku socijalnu bombu čije je kretanje neophodno obrnuti prije nego se odrazi na demografsku ravnotežu u zemlji… Usljed dugoročnog utjecaja konflikta iz perioda 1992. do 1995. godine, oko 450.000 osoba pati od potpuno razvijenog posttraumatskog stresnog poremećaja, a oko 1,4 miliona osoba sa takvim simptomima treba posebnu zaštitu… Međutim oko 35% stanovništva ne posjeduje zdravstveno osiguranje… Pored toga, medicinsko i pomoćno medicinsko osoblje je u maloj mjeri motivirano za rad zbog niskih plaća, korupcije i malih prilika za napredovanje u karijeri – navodi se, kao i mnogo čega drugog, u Strategiji saradnje.

Posljednji podaci govore da je za posljednjih pet godina Bosnu i Hercegovinu napustilo više od 170.000 mladih ljudi ili oko 49.000 porodica. Teza da mladi odlaze iz svih zemalja regiona nije prihvatljiva. Pravilno pitanje je šta države poduzimaju da zadrže mlade ljude.

Današnja Bosna i Hercegovina neodoljivo podsjeća na njemačko društvo krajem XVIII stoljeća, kojeg je 1766. godine opisao Fridrih Karl Mozer (Fridrich Carl Moser), carski dvorski savjetnik, koji je govorio: „Zagonetno političko stanje, plijen susjeda, predmet njihovog ruganja, nejedinstveni među sobom, zbog razdvojenosti nemoćni, sami sebi na štetu, bez mogućnosti da nas spase, nesložni u osnovama, nasilni u njenim provedbama, stara, ali ipak prezrena nacija, koji bi mogla biti sretna, ali je ustvari sažaljiva“.

Prijedlog biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine je ustrojiti društveno-pravno uređenje države novom regionalizacijom po EU principima. Katolička Crkva se osjeća pozvanom služiti čovjeku u svim njegovim dimenzijama.

Protiv getoiziranja Bošnjaka i zalaganjem za građansko društvo, javno je u više navrata istupio i reis Husein ef. Kavazović.

Regionalizacijom Bosne i Hercegovine po EU principima država ne bi automatski postala sređeno pluralističko društvo. To može postati tek onda kada odustane od ratnog projekta etnocentrističkih politika i obezbijedi prirodne zajednice u kojima će ljudi osjećati vezu privatne jedinke i interesa veće grupe. Ratni projekat uređenja Bosne i Hercegovine za koju godinu će doživiti svoj epilog presudama Mehanizma za međunarodne krivične sudove – MMKS. Nije li to prilika da se ustavno uređenje Bosne i Hercegovine restrukturira mirnim putem.

Dr. Slaven Kovačević u analizi Regionalizacija ili etno-teritorijalizacija BiH kao moguće rješenje predlaže administrativno uređenje države sa dva nivoa vlasti – državno (sa dvodomnom Parlamentarnom skupštinom) i lokalnu zajednicu (općine/opštine) s tim da moguće ekonomske regije ne budu administrativne cjeline.

Izmjena Ustava jednostavnim ukidanjem tzv. srednjeg nivoa vlasti (entiteti i kantoni) bi donijelo ogromne uštede i racionalizacije u upravljanju. Drugim riječima, duple plate i duple penzije.

I pored postojeća tri nivoa vlasti (RS) i četiri nivoa (FBiH), današnji građani su potpuno otuđeni od svih poslova i odluka iz domena svakodnevnog praktičnog života, zdravstvenih i komunalnih javnih službi, uređenju područja, saobraćajnom režimu, građevinskoj izgradnji… Uticaj građana počinje i završava se sa pravom da bira (ne da budu i svi birani) od općinskog do državnog nivoa. Očigledno je da danas na nivou lokalne zajednice ne postoje konci ljudskog zbližavanja.

Dobri primjeri iz svijeta nas upućuju da se sredstva iz budžeta vraćaju do mjesnih zajednica (MZ optimalne veličine) koje potom naručuju razne usluge i po obavljenom poslu te usluge i plaćaju ili vrše nadzor nad obavljenim uslugama. Dijelovi grada u kojima građani dodatno izdvajaju sredstva za održavanje sredine su osnovne lokalne zajednice (mjesne zajednice) van prosječnog standarda života. Ovim primjerom opet dotičemo još jedan konac ljudskog zbližavanja, a to je izvjesna gruba jednakost u bogatstvu i načinu života.

U svim savremenim svjetskim društvima prednost organiziranju se daje osnovnom lokalnom nivou. Bivši američki predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) je posebnu pažnju poklanjao lokalnim zajednicama. On je tvrdio da je jedini način na koji bi mogli vratiti Vladu na njeno mjesto, taj da porodice i zajednicu vratimo na njihovo mjesto, koje im pripada. U tom smislu je formirano novo odjeljenje u Sekretarijatu za stambenu izgradnju koje je pomagalo u razvoju mjesnih zajednica.

Društvo sastavljeno od zajednica intimnog zajedništva u okviru malih lokalnih zajednica, komšiluka, porodica, etničkih i dobrovoljnih udruženja je tek sređeno pluralističko društvo. Težnja za etničkim zajednicama, kao jednog od elemenata intimnog zajedništva, treba da funkcionira ali na nivou mjesnih zajednica.

Takve mjesne zajednice se mogu, ako to žele, proglasiti i „republikama“, kao što je to svojevremeno bila „Republika hajduka Mijata Tomića“ na Blidinju u kojoj je pokojni ugostitelj Vinko Vukoja Lastvić štampao čak i lokalnu valutu. Nikome ne bi smetala ni „Republika hajduka starine Novaka“ ili „Republika Muse Kesedžije“…

Građani očekuju politički program koji će ponuditi bijeg sa dna, gdje je potrebno restrukturirati stotinjak elemenata koji bitno određuju bosanskohercegovačko društvo.

Svjedoci smo da tepih mogu protresti i počistiti ispod njega i agilni politički izbornici kao hrabri i savjesni pojedinci.

Zaključak i preporuke

Novi tehnološki svijet stvara i nova društva koja traže i nove društvene teorije.

Kako pobijediti snage koje profitiraju od nestabilnosti ovog područja što je interes građana BiH i Evropske Unije?

Profesor Mehmed Bublin nudi jedini mogući scenario razvoja BiH kao kozmopolitantskog, evropskog i globalnog koje će zadržati veliku toleranciju prema različitim tradicijama, religijama, nacijama, usklađujući ih tako da ne ugrožavaju napredak države. Na taj način gradilo bi se složeno i milenijski tradicionalno tolerantno, otvoreno društvo, homogeno i raznoliko istovremeno… što je interes i građana ove zemlje i Evropske Unije.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)