Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

Stvaranje novog velikog planinskog centra na Bjelašnici pobudio je i novi strah da ćemo izgradnjom apartmana za tržište vidjeti “betoniran” vrijedni lokalitet Babin Do. Istovremeno, takvi građevinski poduzetnici, što je sasvim normalno, su nezainteresirani za turističku sudbinu planine i za budući razvoj turizma na planini. Gradnja je za sada porodila dvije grupe problema i to - estetske i funkcionalne prirode.

Estetske primjedbe se odnose na neadekvatnu cjelovitost procesa urbanističkog planiranja i izgradnje, odnosno na izgled izgrađenih objekata. Arhitektonska rješenja novoizgrađenih objekata nisu prilagođena makro i mikro lokalitetu planine (ravni krovovi objekata, balkoni sa rukohvatima od eloksiranog aluminija, plastificirana bravarija, nepoštivanje geografske orijentacije objekata…).

Funkcionalne primjedbe imaju veću težinu obzirom na turističku pustoš koja vlada planinom i u zimskim i ljetnim mjesecima i pored znatnih novoizgrađenih smještajnih kapaciteta.

Gradnja apartmana za tržište na lokalitetu Babin Dol na Bjelašnici, bez jasne politike planine i pored blagovremenih upozorenja, su se pokazala kao neadekvatan koncept. Novoizgrađeni apartmanski kapaciteti se ne nalaze na turističkom tržištu ponude i tražnje, što za posljedicu ima “turističko mrtvilo” koje opet obeshrabruje buduće kupce apartmana, a time i buduće investitore.

Iskustva alpskih zemalja su gradnja, prodaja i korištenje apartmana na elitnim lokacijama  (u našem slučaju Bjelašnica) samo na način obaveze vlasnika da iznajmljuje apartman nosiocu turističko-ugostiteljskog poslovanja uz objekte. Kupcima apartmana su na takav način bile otvorene kreditne linije na dvadeset do trideset godina. Na taj jednostavan  način su otvorene Alpe. Na taj jednostavan način su prodani apartmani Aquareumala u Fojnici i grade se novi uz optimalnu popunjenost novoizgrađenih kapaciteta.

Posljednjih godina, zbog klimatskih oscilacija u toku zimskog perioda, pruža se prilika za proširivanjem perspektive planinskog turizma u  Bosni i Hercegovini. Upražnjavan od strane sportske elite, zaljubljene u planinu, planinski turizam je bio planiran tako da zadovolji oduševljenje za skijanje. Metode uređivanja na planinama su bile prilagođene tim ciljevima, u svrhu efikasnosti odmora. Zadržan u urbanoj i bezbjednoj sredini, skijaš-turista upražnjava svoj omiljeni sport bez opasnosti da ne gubi ni minutu. Za uposlene, osnovno je da zadrže maksimalnu prođu skijaša-turista na vrijeme. Tako su stvoreni  gradovi na planini, koji žive nekoliko mjeseci godišnje, gdje su stanovnici planine ti koji se osjećaju strano. Planina u svakom slučaju zaista može ponuditi i druge stvari sem odmora za skijanje.

Na planinama Bosne i Hercegovine još uvijek ne postoje zakonska pravila za razne aktivnosti (motorne sanke, bicikli, džipovi, razni četverotočkaši…) i ponašanja u prirodi.

Pravilo je da se u planinu ne ide sam kao i da se sam ne vozi zimi van uređenih staza (alpsko, planinsko (turno) skijanje, nordijsko ili snowboard skijanje, sankanje, hodanje na krpljama…). Najveći broj nesreća se desio zbog banalnih spleta okolnosti. Živo je sjećanje na tragedije koje su se desile na Jahorini i Bjelašnici, kada su snježne lavine zatrpale mlade skijaše ili na stradanje mladog paraglajdera, slovenca Vogrineca, u neobilježenom minskom polju blizu radarske stanice na vrhu Jahorine.

Italijanska ministrica turizma Michela Brambilla je svojevremeno predložila (2010.) zatvorske kazne za skijaše i bordere koji izazovu smrtonosne lavine i 5.000 € kazne za one koji ignoriraju meteorološka upozorenja ili se ne drže uređenih staza.

U planinama važi zakon “Kako vičeš u planini, tako ti planina odjekuje”. Ovog pravila se treba pridržavati i u saobraćanju sa stanovnicima kraja. Stanovnici planina teško žive i sve što imaju to im priroda daje. To uvijek treba imati na umu. Loženje vatre dijelovima plotova i ograda je krađa. Poslije boravka u planini korišteni prostor valja ostavljati očišćen. Krici i urlikanje u šumi uznemiravaju životinje.

“Uvijek pozdravi prijatelja kad ga sretneš ili prolaziš pored njega, pozdravi čak i stranca na osamljenom mjestu. Poštuj sve ljude i ne klanjaj se nikome” – poglavica Tecumseh, Shawnee.

Prije skoro četiri decenije, pred ZOI ׳84 štampana je brošura "Zelena knjiga za izletnike" (urednik Miroslav Franjković, uz  ilustracije Adija Mulabegovića) sa 10 pravila za ponašanje u prirodi koja naravno vrijede i danas:

- Ne oštećujte drveće i grmlje; 
- Divite se divljem cvijeću, ali ga ne trgajte; 
- Ostavite životinje na miru;
- Spriječite šumske požare; 
- Svoje otpatke ponesite sa sobom; 
- Ne narušavajte mir i tišinu u prirodi;
- Parkirajte svoja kola samo na za to određena mjesta; 
- Nemojte čistiti svoja kola u prirodi; 
- Poštujte zakonske propise i lokalna uputstva; 
- Ponašajte se u prirodi kao civiliziran i odgovoran čovjek.

Zaključak

Ne postoji generalna politika razvoja planina i potrebna je procjena za svaki pojedinačni lokalitet.

Pravilno postavljena shema upravljanja djelovima prirode i novootvorena radna mjesta neće pasti na teret državnog proračuna. U Hrvatskoj je na “teretu” državnog proračuna oko 1.500 osoba, zaposlenih na raznim poslovima nadzora u prirodi (rendžeri, nadzornici, čuvari, vodiči…). 

Obzirom da je prihod od upravljanja zaštićenim dijelovima prirode u Hrvatskoj, po pravilu veći od rashoda, na teretu državnog proračuna nije niko. Istovremeno zaštićena područja u Hrvatskoj su stvorila uvjete za samozapošljavanje preko 5000 osoba u oblasti raznih usluga.

Nove politike turističkog razvoja planina (naročito postojećih planinskih centara) potrebno je donositi konsultirajući široki krug zainteresiranih, a posebno uvažavajući “domaću pamet”.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZiN/ad)