Izvor: Oslobodjenje.ba

Piše: Edina Kamenica

Današnja konferencija za medije menadžmenta Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, na čelu s generalnom direktoricom prof. dr. Sebijom Izetbegović, trajala je dva sata i 15 minuta, i po mnogo čemu je bila vrlo neobična.

U punom velikom amfiteatru, u kojem su uposlenici KCUS-a čak i stajali, drugi red je bio popunjen direktoricom Izetbegović i njenim najbližim saradnicima, direktorima svih disciplina, a ispred svih su, s obje strane bine, kao na optuženičkoj klupi, sjedili novinari.

Već takav raspored je bio vrlo indikativan.
 

Nakon što je direktorica Izetbegović u svome dugom, dugom izlaganju iznijela sve rezultate rada KCUS-a u 2017. godini, i u prošloj, 2018., (ali ti su nepotpuni), među svim brojnim ciframa je, recimo, i ona od 47.900 bolesnika KCUS-a u 2018. godini, ili, recimo, ona da je izvršeno 17.479 operacija, 6.679 ambulantnih operativnih intervencija, da je bilo 600.000 više laboratorijskih pretraga nego u 2017. godini, o smanjenim rashodima, i prosječnoj plati 1.432 KM, o tome da specijalisti imaju 3.700 KM-4.100 KM, a medicinske sestre 1.500-1.800 KM... (doista je nemoguće u jednom tekstu navesti sve te silne podatke), onda su najbliži saradnici generalne direktorice, iz discipline kojom rukovode, takođe iznosili svoje podatke... I, sve je to trajalo toliko dugo da su nestrpljenje izgubili, svi, prije svega, novinari, svjesni da materija koja im se izlaže ne može stati u sto priloga, a kamoli u novinarski tekst. Pitali su, zašto nam niste poslali te činjenice i nisu dobili odgovor, kao što nisu ni na pitanje zašto služba za javnost ne odgovara na upite.

Tu je direktorica objasnila da se možda radi o nekim stručnim pitanjima, i preporučila je da se pitanja šalju njoj.

Kada su, konačno, novinari dobili priliku da postave, najviše po dva pitanja, vaš izvještač nije odolio a da ne konstatuje da u svojoj novinarskoj karijeri prisustvuje najtužnijoj konfereniciji za štampu.
 

Zašto? Zato što misli da je publika iza direktorice i saradnika tih skoro dva sata trebalo da bude uz pacijente, a ne tu, u amfiteatru!?

Pitali smo direktoricu i to da, kada je već govorila o tome da je prostor za Ortopediju, neiskorišten za ranijeg direktora, sada stavljen u funkciju, da li je tačno da je upravo ona stavila svoj potpis na odlazak devetogodišnjeg dječaka u inostranstvo, nekon dvije loše operacije na Ortopediji.

Direktorica, s obzirom na to da joj nismo rekli ime dječaka, a nismo, jer nismo imali dozvolu roditelja, nije mogla ništa konkretno odgovoriti, iako je, interesantno, taj potpis dala ovih dana, i to za odlazak u Beč.
 

Pitali smo je, takođe, šta menadžment, odnosno, ona misli o inicijativi odvajanja Medicine, odnosno osnivanja Medicinskog univerziteta, ali umjesto da kaže svoj stav, održala nam je lekciju da su Medicinski fakultet i KCUS dvije različite stvari, o kojima će se oni, profesori iz KCUS-a, opredjeljivati kada bude vrijeme za to.

Inače, nakon što je rekla da su prisutni uposlenici samo kap u odnosu na 3.500 uposlenih, a došli su tu jer su i sami pisali izvještaj, i stoje iza njega, dakle, nisu natjerani, uslijedio je ogroman aplazu, nešto manji nego onaj kada je direktorica završila svoj govor, odnosno, kada je ušla.

Zanimljivo, a mi posjedujemo poziv za tu pressicu, na kojem se vrlo jasno kaže da je dolazak, pa je pobrojano koga, OBAVEZAN.

No, moguće da je i tu bila greška, kao što je bila prilikom odgovora jednoj dnevnoj novini na pitanje da li je uništena ratna dokumentacija, a kada je odgovoreno da je nestala u požaru.

Kolegica, koja je tražila to pojašnjenje, od direktorice je dobila kritike, u smislu da su njeni tekstovi i inače puni neistina, a da je u ovom slučaju bila greška u njihovoj koordinaciji.

- Greške se događaju uvijek, objasnila je Izetbegović, a na pitanje da li imaju evidenciju o greškama koje su počinjene u KCUS-u, o broju umrlih, o broju onih koji su upućeni u inostranstvo, istakla je da je i sama otišla vani, da spašava glavu, tako je naglasila, zato što 'njen kolega Godinjak nije znao napraviti dijagnostiku' i potom je opisala koje su sve bile posljedice toga po njeno zdravlje.

- Ja sam primjer pogrešne dijagnoze, kazala je Izetbegović, koja je, takođe, objasnila da zna da je na Kardiohirurgiji, u neko ranije vrijeme, u 15 dana umrlo 7 pacijenata.
 

Pa je navela da je o tome dobila informaciju od tri doktora, a jedan od njih je bio i dr. Sanko Pandur.

Inače, na KCUS-u se vodi 37 postupaka za naknadu štete, a što se broja umrlih tiče, čuli smo podatke iz posljednjih nekoliko godina, s tim da je, recimo, 1.610 umrlih bilo 2014. godine, a u prošloj 1.590.

Novinari, koji su, inače, i tokom predugih izlaganja više puta protestvovali, a direktorica i medijatorica skupa su im skrenuli pažnju na to da niko nije 'privezan' tu, da niko nije nasilu doveden, nego je došao svojom voljom, pitali su i o sastanku koji je Izetbegović s saradnicima imala prije nekoliko dana s premijerom KS-a Edinom Fortom, nakon čega smo čuli da je to bio razgovor, u kojem, kako je istakla direktorica, Forto nije ničim pokazao da ima nekih primjedbi na izvještaj, 'bio je oduševljen' tim razgovorom, i rekao je da želi da sarađaju.

Jedna od tema razgovora su bili mladi doktori (46) koji se ne mogu slati na specijalizaciju zbog moratorija na zapošljavanje, i rečeno im je da Kanton ne može o tome odlučivvati, no, sutradan su dobili odobrenje za zaposlenje dva neurohirurga.
 

- Ja sam tražila zapisnik da se vodi, istakla je Izetbegović, a za raspravu na Skupštini o njihovom izvještaju koji nije usvojen je rekla da su diskutovali ljudi koji pojma nemaju o čemu govore. Potom je navodila neka pitanja, te je, između ostalog, objasnila, da ne postoji dječiji ortoped, a posebno ne postoji ortoped za djecu s posebnim potrebama.

Na pitanje, da li se boji smjene, rekla je da se ona boji samo Jednog, a i podsjetila je novinara da je KCUS federalna institucija.

Inače, odgovarajući na pitanje zašto nema vate, rukavica, aspirina i ostalog materijala za bolesnike, nego ih rodbina mora nabavljati, generalna direktorica KCUS-a Sebija Izetbegovića je zamolila novinare da uputimo apel javnosti:

- Odgovorno tvrdim da ono što pripada bolničkoj listi KCUS-a ima. Ljudi svašta pričaju... Imamo rukavice, imamo zavoj... Ne donosite to... A, ako nešto nije na bolničkoj listi, refundirat će se, kazala je direktorica, koja je više puta pominjala primjere negativnog poslovanja iz vremena kada je na Kliničkom centru bio Faris Gavrankapetanović, (kao i Faruk Konjhodžić), ali i vrijeme kada je na čelu Ortopedije bio Ismet Gavrankapertanović. Navela je, govoreći o listama čekanja na toj klinici, da ne zna kolike su danas, a postoje, objasnila je, zbog tendera. No, zna da je u vrijeme dr. Ismeta na listi bilo 300 pacijenata...

Ponavljamo, nekoliko puta su njen govor ispratili aplauzi, a za diskusiju se javilo nekoliko uposlenika, koji su, iz raznih uglova, potvrdili, kako su problemi koje ima KCUS nastali ranije, a sada se oni otklanjaju, uspješno.

Doći će, valjda, na red i oprema, koja je, čuli smo, u 69 odsto slučajeva, za rashod.
 

(Oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)