Već polako je prešla u urbanu legendu priča prema kojoj je Zlatan Ibrahimović želio nositi dres fudbalske reprezentacije BiH, ali je ponuda njegovog oca Šefika shvaćena olako i bh. selekcija je ostala kasnije bez jednog do najboljih napadača svijeta - piše Avaz.
Ibrahimović je, istina, rođen u Švedskoj i nije baš najbolji primjer, ali postoje oni koji su rođeni u BiH, tu načinili prve sportske korake, a zatim se odlučili za nacionalni dres neke druge države.
Da su ostali u BiH, od njih ne bi bilo ništa
Teniser Marin Čilić, odbojkašica Tijana Bošković, rukometaš Igor Karačić, košarkaš Emir Preldžić, fudbaler Mijat Gačinović, džudista Nemanja Majdov samo su neka od imena sportista koji su se obreli u nacionalnim timovima drugih država. Mnogi će reći kako se radi o izdaji, patriotskim ili nacionalnim razlozima. Čak i nacionalističkim porivima sportista i njihovih porodica. Ustvari, činjenice govore drugačije.
- Mladi ljudi imaju pravo ići za uvjetima gdje im mogu njihov talent, upornost i rad omogućiti da dođu do posebnih rezultata. Mnogi su danas velika imena, a da su ostali u BiH, od njih ne bi bilo ništa. Od 1993. godine, kada smo vratili neke naše igrače u košarku, pa do danas ja se borim za poboljšanje statusa i opstojnost sporta u BiH.
U međuvremenu je otišlo mnogo igrača koji su u drugim zemljama postigli veliku sportsku slavu. To je plejada igrača koji su ostvarili vrhunske sportske rezultate i što dokazuje da u BiH postoji snažan potencijal ukoliko država stvori uvjete za taj iskorak - kaže Mirsad Đonlagić, dugogodišnji sportski radnik koji je kroz svoj politički angažman pokušavao donijeti izmjene u Zakonu o sportu.
Olimpijski komitet BiH nije podržao izmjene Zakona?!
Čini se da, i pored velike želje, stvari nisu krenule s mrtve tačke.
- Za 25 godina BiH nije pokušala da uradi ono što su uradile Hrvatska i Srbija. Velike sportske uspjehe su iskoristile za promociju države, a to je trebao biti i naš put. Iako sam dva puta u proceduru poslao Zakon o izmjenama Zakona o sportu, nisam dobio podršku iz RS i Hercegovine. Za izmjene koje bi donijele jasne kriterije ili rasterećenje onih koji ulažu u sport nisu bile ni sve stranke iz Federacije BiH. Možda je i najveći poraz činjenica da me nije podržao Olimpijski komitet BiH - naglašava Đonlagić.
Bilo kako bilo, nema naznaka da će se u skoroj budućnosti bilo šta promijeniti. U ovdašnjem vladanju svi principi padaju u vodu, pa i onaj da su vladari od careva do demokratski izabranih predsjednika država slijedili slogan „hljeba i igara“ (Panem et circenses). Podatak da je Vijeće ministara BiH za prošlu godinu izdvojilo 1,3 miliona KM kao grant za sport govori sam po sebi .
Ostatak priloga čitajte ovdje
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)