Izvor: Al Jazeera

Piše: Hatidža Dedović 

I ptice na grani već odavno znaju da živimo u sistemu poremećenih vrijednosti, zla, protivrječnosti, nepotrebnih žrtava i uzaludnih kompromisa, ali i dobu nekulture čitanja. Iako zadnje vrijeme mediji i sajmovi pokušavaju edukativno da mlade vrate knjizi i čitanju, čini se da su u toj dobroj mjeri, ipak zakazali. Činjenice pokazuju da ljudi gube koncentraciju, jer neki od njih i previše vremena provode na Facebooku, Twiteru, Instagramu. Čitaju, ali više poruke drugih, pa nekako nemaju vremena za samootkrivanje uz pomoć knjige. Nije baš krivac tome ni tehnologija, jer riječi su možda važnije no ikada. Problem je u lošim navikama. Pitanje je kako efikasno kao društvo da otklonimo tu falinku, kvar kod mlađih generacija?

Možda, uz pomoć strategije?

I to je neizvjesno, ali moramo barem da pokušamo.

Odnos adolescenata prema knjizi i riječi je danas dramatičan i komičan. Umjesto nje, u rukama im je mobitel, koji im izgleda pruža nadahnuće. Umjesto da čitanjem otkrivaju nove svjetove, oni slobodno vrijeme gube gladajući rijalitije. Umjesto da naveče pročitaju koje poglavlje knjige, oni se sluđuju gledanjem kako izgleda život neke zvijezde ili čak potpuno nepoznatih ljudi. Knjiga, većini njih nije 'in', odvajanje trenutaka za nju im je dangubljenje. Nije ni čudo što su dekocentrisani, što neki od njih zbog prekomjerne upotrebe digitalnih medija, imaju probleme sa zdravljem. Društvene mreže su ih još više izolovale. Vidljivo je siromaštvo duha, zbog eskalirajućeg  primitivizma.

Samo knjiga može da sagradi spomenik u srcu onoga koji čita, ne možeto  rijaliti. neka bude i elektronska knjiga, recimo na kindlu. Premda, miris hartije ništa ne može zamijeniti.

Vrijednost čitanja

Nije ni čudo što su u ovim turbulentnim vremenima, ljudi izgubili živi dodir i sa knjigom i drugim ljudima. Umjesto apetita duhovnosti, preovladao je egoizam koji izmiče kontroli, koji društvo proždire. Ne, nije knjiga, tome kriva, već društvo koje zbog poteškoća svakodnevnog života omalovažava znanje iz knjige. A, umornim ljudima baš treba mir i mudrost koja izvire iz nje. Naravno, treba im i volja i želja za čitanjem. Slike, bez slova, trebaju najmlađima, kako bi pokazali starijima da znaju na svoj način da čitaju i razumiju. Trebaju im zbog lijepog odgoja, ali i empatije koja stvara i njeguje čovjekoljublje, zbog snova. Stariji trebaju potaknuti djecu vlastitim primjerom, pokazati im koje su to vrijednosti čitanja. A, velike su, jer pomoću njega se i nadahnjujemo, saznajemo, doživljavamo.

A, prednosti koje mlad čovjek ima  od čitanja su: bolje komunikacijske vještine, bolje razumijevanje osnove jezika, razvijanje logičkog mišljenja, poboljšanje koncentracije i pamćenja. Već sada su mnogi postali svjesni da je hladnoća virtuelnog svijeta, porazila moći knjige. To se vidi po polupraznim gradskim knjižnicama. Ali, bibliotekari se ne predaju, osmišljavaju radionice za djecu koje u kombinaciji sa tehnologijom, probuđuju i njeguju njihovu maštovitost, socijaliziraju ih, bogateći im vokabular kroz pričanje, kroz druženje najprije sa slikovnicom. Pomažu im da vole, da se raduju.

Čitati djeci od malena

Od silne jurnjave, buke i depresije, potrebe da se dokazujemo, izgubili smo sklad. Dobili smo, što smo i tražili, slabo osluškujemo, a previše govorimo. Samo u samoći, možemo bolje upoznati sebe, samo u tišini možemo razumjeti svijet knjige, ona je potrebna kao predah, ona zaokuplja i otkriva. Ona i smiruje i može biti i predmet razgovora. Da biste bili sa njom morate biti motivirani, morate voljeti čitati. U tom motivacijskom aspektu je i sažeta sva vrijednost čitanja.

Zato i čitajte djeci, još od malena, ne tražite izgovore, uvijek se može naći slobodnog vremena. I osjetit ćete i kod djeteta bogaćenje njegovog vokabulara. Probudit će te mu i  nesvjesno, njegove skrivene talente. Dijete će poslije krenuti svojim putem zahvaljujući knjizi, a ne mobitelu. Trebate mu biti primjer na putu njegovog učenja i razotkrivanja. Razviti mu ljubav i prema čitanju i pisanju. Pomoćete ne samo njemu, već i sebi, da barem svake noći, krenete u krevet, sa olakšanjem i mirne duše.

Mijenjala su se carstva, mijenjaju se i državni sistemi, političke stranke, ljudi na vlasti, sve prolazi samo potreba za pričom, pričanjem i knjigom ostaje. Iako je izložena riziku, ona ima vrlinu, čudnovato nađe put i do onoga koji je ne voli. Na taj način, potvrđuje svoje postojanje. Blagoslovljena je, jer još prstima, prelazimo njene stranice, čuje nas dok šutimo.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)