Izvor: Avaz
Piše: S. Kurt

Sarajka Altijana Medić nedavno je na Facebooku objavila strašno svjedočenje o tuzi i gubicima koje preživljava posljednjih godina. 

- Prvo mi dželati sahraniše dijete, pa onda mater pod izlikom: „Dešava se, mi smo sve uradili.“ Kad će sreća, otac je bolestan i to teško bolestan sa barem poznatih pet dijagnoza. Karcinom štitnjače mi je kao najpoznatija od svih. Dijabetes ne pikamo, a slabo srce nam dođe kao teret godina... Tata je slomio butnu kost i dva rebra i nalazi se na Ortopediji KCUS-a. Fino mu... Paze ga. Al’u crtanom... - napisala je u svom statusu i poručila kako nakon svega, oca ne da.

Smrt djeteta

Tragom ove ispovijesti kontaktirali smo Medić, koja kaže da joj ne mogu više pod kožu strah, suze, tuga, bolesti.

- Ne mogu ih više „otpraćati“. Pitam se, od čega sam – kaže.

Jednoipogodišnja kćerka Lajla umrla je 2004. Imala je srčanu manu, operirana je i podlegla zbog sepse. Altijana o tome priča hrabro, sa suzama u očima, ali baš kao i svaka majka na svijetu, sama nosi svoju bol.

Deset godina kasnije novi gubitak. Za samo deset dana izgubila je majku. Umrla je u 54. godini od embolije pluća, tretirana je pod raznim dijagnozama u Općoj bolnici u Sarajevu. Bilo je to 2014.

Medić: Nemate pravo ni da pitate šta će s tatom biti

A onda prije dvadesetak dana novi udar za Altijanu Medić.

- Tata je ratni vojni invalid 70 posto. Karcinom štitne operirao je prije pola godine, prošao je prvu kemoterapiju, pokazalo se da su se metastaze povukle. Prije dvadesetak dana je pao niz stepenice, slomio je bedrenu kost i dva rebra. Tada počinje nova agonija za njega, za mene, za moju sestru – govori Medić.

Njen otac Dževad Halilović smješten je na Ortopediju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Operacija za sada nije moguća, a Medić tvrdi da je prepušten sam sebi, odnosno samo porodici.

- Ortopedija je svijet za sebe. Tata nema svog doktora, nema nikoga koga ćete pitati, nemate pravo da pitate šta će biti s njim. Kupujemo andole, paracetamol, gaze, tufere, lijekove za imunitet, dijabetes, pritisak. No, to nije najgore, rekli su nam nedavno da odemo do Nuklearne medicine, nađemo doktore koji su tati operirati karcinom, da im kažemo da je tata sad na Ortopediji i da dođu da ga pregledamo - ističe Medić.

Kaže da nije mogla vjerovati kada je to čula. Mislila je da se neko šali s njom.

- Šta smo sestra i ja trebale uraditi? Otići do Nuklearne, sazvati konzilij, reći da idu na Ortopediju?! Poručujem gospođi Izetbegović da će iskihati sve konzilije koje očajne porodice moraju sazivati – priča.

Dodaje da je situacija na Ortopediji očajna. Da su sestre i osoblje divni, ali malo ili nimalo ne mogu pomoći.

Štede i na čaršafima

- Moraš biti agresivan, nema druge. Molila sam da tati promijene čaršaf. Kroz šapat su mi sestre rekle da to ne smiju. Da moraju „štedjeti“. Na čemu, na čaršafima? Pa u 21. vijeku smo - kaže.

Očajna je jer ne zna kome da se obrati, pita šta će biti s tatom, navodno se čeka da njegovi nalazi budu bolji kako bi bio operiran.

- Niko nam ne govori šta planiraju. Ne znamo šta se dešava, a ne dešava se ništa. Najgora je nemoć, to što nemamo nikakve odgovore. Uništena sam i nemam više snage. Izgubila sam kćerkicu, izgubila sam mamu. Tatu ne dam – kaže Medić.

Popije lijek tek kada dođemo u posjetu  

- Pokušavam shvatiti šta se dešava na Ortopediji. Znam i da su najbolji doktori otišli i otjerani. Ali, ne mogu shvatiti da su nas zvali s Klinike i pitali koje tata lijekove koristi. Svi nalazi bili su uz njega, je li teško pročitati, to malo proučiti. Mi kupujemo lijekove za imunitet, popije ga tek kada dođemo u posjetu. Nema mu ko razmutiti, a on je potpuno nepokretan. Strašno je kako se u KCUS-u tretiraju pacijenti – kaže Medić.

(Avaz/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)