Prethodne nastavke čitajte na: Odbrojavanje (1-5)

...13. Realna (ne)moć Visokog predstavnika u BiH

Iole upućeni u portfolio i stvarne prerogative Visokog predstavnika u BiH, znaju da taj austrijski a naš bh. (su)građanin od tada i tada sve do danas, uvaženi ambasador Valentin Inzko zapravo nije naš, niti je svoj. Svejedno, sa ili bez tzv. bonskih (faraonskih) ovlasti, njegov super ego stanuje u Vijeću za provedbu daytonsko-pariškog mira - Peace Implementation Council (PIC). Dakle, ne treba ga nepravosnažno držati odgovornim ni u dobru ni u zlu u ovom oktroisanom paradžematu.

Da i to raščistimo: zašto paradžematu? Pa zato što ovu nekad međunarodno priznatu 'Republiku Bosnu i Hercegovinu' do Daytona, od Daytona de facto - ni Amerika ni Engleska ni Bruxelles, ni Beograd ni Banjaluka, ni Zagreb ni podijeljeni Mostar ni Grude, ni kladionice ni akcize ni projekat Pelješki most, ni Centralna izborna komisija, ni kapilarna korupcija, a pogotovu panoramski uštiman regionalni kriminal, svih ovih godina - ne prepoznaju kao ozbiljnu, funkcionalnu državu.

Kakogod, institucija OHR je idealan baby sitter paravan za jedne (službeno Sarajevo) ili dežurni uzurpator 'slova i duha Daytona' za druge i treće - Banjaluku, Istočno Sarajevo i Zapadni Mostar.

Ali, sve rečeno nije dobar alibi za aktuelnog Visokog predstavnika da nam radi ovo što nam radi. A to se u diplomaciji zove posvećenost interesima zemlje prijema, iskrena ili lažna, nebitno. In English: 'going native'.

14. Vox populi po Inzku Valentinu: 'Jebo rat'

Koliko god je legendarno nagodan, da se ne pominje njegovo potpuno poznavanje, gotovo bez akcenta, B-H-S jezika, uvaženi High Rep u njegovom rather cheesy maniru nudi godinama jedne te iste 'dobre vijesti' iz BiH i ostatka Zapadnog Balkana. Poput onih o 'lokomotivama bh. ekonomskog čuda' (Goražde, Tešanj, Gračanica, Visoko); te o idiličnoj saradnji između 'njegovih prijatelja', ministara Šarovića (BiH) i Ljajića (Srbija); ili, eto o 'sjajnom uspjehu' jedne (nećemo je imenovati) relativno mlade građanske stranke na oktobarskim izborima. Naravno, sve sasvim legitimna pozitiva, osim što je monotona i totalno déjà vu.

U karakterističnoj potrazi za svježim ne-berite-brigu vijestima oko svestranog zveckanja oružjem u regionu, Visoki predstavnik je nedavno u tom i tom gostovanju na tv citirao 100 posto umirujuću poruku jednog od svojih bh. prijatelja: „ma jebo rat, ovdje nema šanse“. Da.

Da bi neki dan, netom po objavi preliminarnih rezultata općih izbora „koji su se odvijali u manje-više demokratskom ozračju i trenutku kada BiH postiže uspjehe bez presedana na europskom putu“, stanovito razdragan deda-mrazovski najavio, parafraziramo:

...da će njegovom prijatelju i zemljaku Johannesu Hahnu, EU komesaru za politiku susjedstva i proširenjaodmah preporučiti kako BiH za nagradu, bez dalje zadrške zaslužuje kandidatski status u EU. Eureka!

Ovo se skroz rimuje sa pompeznom window dressing primopredajom zvanične Aplikacije BiH za rečeni status 15. februara/veljače 2016. u Bruxellesu - znakovito tempirane u vrijeme maškara & sedmici zaljubljenih po Valentinovu. U međuvremenu, početkom o. g. objavljena je Strategija EU za Zapadni Balkan koja neumoljivo govori o tankim, bolje reći nedaj-Bože-nikome šansama BiH na europskom putu do 2025. Osvrt na istu kao extra-bonus ovdje ponovo stavljamo na uvid uvaženim čitateljkama i čitaocima: EU i Zapadni Balkan - U potrazi za izgubljenim vremenom.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)