Povodom smrti Milene Dravić, velike glumice nekadašnje jugoslavenske kinematografije, koja je svojim ulogama obilježila i historiju bosansko-hercegovačkog filma, Filmski centar Sarajevo u partnerstvu sa kinom „Kriterion“ organizira posebnu projekciju prvog igranog filma u kojem je igrala – „Vrata ostaju otvorena“ iz 1959. godine u produkciji „Bosna filma“, kao i prisjećanje na djelo i život ove velike glumice.
Milena Dravić je, pored svih drugih, ostvarila svoje velike uloge u djelima bosansko-hercegovačke kinematografije „Kozara“ (1962) i „Bitka na Neretvi“ (1969) Veljka Bulajića, „Narodni poslanik“ (1964) Stoleta Jankovića, „Horoskop“ (1969) Bore Draškovića, „Sutjeska“ (1973) Stipe Delića, „Pjegava djevojka“ (1973) Mirze Idrizovića, igranom TV filmu „Ukazanje Gospe u selu Grabovica“ (1985) Bate Čengića, te u popularnoj TV seriji „Lud, zbunjen, normalan“ (2007-2015) Feđe Isovića i Elmira Jukića.
Svojim ukupnim filmskim i televizijskim ulogama obilježila je čitavu jednu epohu i smatra se jednom od ikona slavnog YU filma. Dobitnica je mnogih velikih glumačkih nagrada, ukljujučujući dvije Zlatne arene na najbolju žensku ulogu, kao i nagrade u filmu „Jutro“ za najbolju glumicu „Zlatna ruža“ na Filmskom festivalu u Veneciji i specijalno priznanje za ulogu u filmu „Poseban tretman“ na Filmskom festivalu u Cannesu.
Bila je veliki prijatelj BiH i Sarajeva, što je svojim umjetničkim i društvenim angažmanom dokazivala i u vrijeme rata i godinama nakon toga.
U znak poštovanja prema njenom djelu, Filmski centar Sarajevo i kino „Kriterion“ organiziraju posebnu projekciju njenog prvog igranog filma i prisjećanje na njeno djelo i život u petak, 20h. Projekcija je besplatna i otvorena za sve mnogobrojne suradnike, prijatelje i poštovatelje njenog djela i života.
Pozivamo članove Udruženja filmskih radnika BiH i Udruženja rediteljica i reditelja BiH da na ovaj način odamo počast ovoj velikoj umjetničkoj ličnosti kinematografije ovih prostora.
O FILMU: Vrata ostaju otvorena (1959)
Film „Vrata ostaju otvorena“ je priča o Petru, maloljetni delinkvent koji bježi iz popravnog doma te, nastojeći pronaći utočište, odgovara na oglas porodice koja traži unuka nestalog u Drugom svjetskom ratu. Radnja prikazuje kako njegove planove da ih prevari i opljačka poremeti to što prvi put u životu bude dočekan ljubavlju i pažnjom, kao i to da se zaljubio u svoju "sestru". Radnja filma se dešava između Sarajeva, Konjica, Zagreba i Beograda.
U filmu „Vrata ostaju otvorena“ svoju prvu i veliku ulogu ostvarila je Milena Dravić, tada potpuno nepoznata glumica rođena u Beogradu. Ulogu je dobila zahvaljujući tada popularnom beogradskom časopisu „Duga“, gdje je bila upravo izašla na naslovnoj strani. Dobila je ulogu „sestre“ u ovome filmu, koji je izazvao velike ovacije prilikom svoje premijere u Puli. Publika ništa manje nije bila oduševljena ni Milenom, te joj je ovaj film otvorio put ka novim ulogama i slavi. Njen lik u ovome filmu je upravo bio ono što ju je označilo kao glumačku pojavu – pozitivna, puna energije i emocija, nepredviljiva po prirodi i uvijek okrenuta ka ljubavi. Usljedile su druge velike uloge koje su od nje stvorile neprevađenu filmsku zvijezdu ovih prostora (Prekobrojna, Kozara, Čovek nije tica, Devojka, Rondo, Horoskop, Bitka na Neretvi, WR Misterije organizma, Sutjeska, Rad na oređeno vrijeme, Poseban tretman i mnogi drugi).
Film je režirao František Čap, izuzetni slovenački reditelj češkog porijekla poznat po svojim komedijama (Vesna, Ne čekaj na maj, Krv i so, Srešćemo se večeras) ili ratnim trilerima (Trenuci odluke, X-25 javlja). U svoje vrijeme je bio smatran više komercijalno uspješnim rediteljom, a manje autorom koji radi filmove sa umjetničkom vrijednošću. Kasnije je njegov rad revaloriziran i danas se smatra jednim od važnih autora nekadašnje jugoslavenske kinematografije.
„Vrata ostaju otvorena“ u produkciji „Bosna filma“ iz 1959. godine romantična socijalna melodrama se danas smatra vrhuncem njegovog stvaralaštva i u svoje vrijeme napravedno zapostavljeno remek-djelo YU kinematografije. Možda su razlog tome bile i neskrivene naznake homoerotike koja dominira filmom. Da je ovaj film bio subverzivan za svoje vrijeme, svjedoči i diskretno provedena tema incesta, jer se tobožnji brat sve više zbližava sa svojom “sestrom”, ne usuđujući joj se otkriti istinu. Zbog te svoje pionirske uloge, film se posjednjih godina sve češće prikazuje na festivalama subverzivnog i queer filma.
Za ostale je ovaj film jedno od istinskih skrivenih bisera kinematografije ovih prostora i djelo koje, uz još jedno Čapovo djelo – „Srešćemo se većeras“ (1962), ponosno predstavlja nekadašnju bosansko-hercegovačku kinematografiju, koju danas baštini Filmski centar Sarajevo.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)