Alisa Mutap je djevojka koja je bila s Dženanom Memićem u noći kada je ovaj mladić na Ilidži zadobio povrede od kojih je, nekoliko dana poslije, i preminuo.

Mutap je, potom, svjedočila u procesu protiv Ljube i Bekrije Seferovića koji su se teretili da su izazvali saobraćajnu nesreću u kojoj je Memić zadobio teške povrede.

Ona se danas, prvi put od ovog događaja koji je privukao velik interes javnosti, odlučila oglasiti pismom koje prenosimo u cjelosti:

- Teško je napisati sve što želim reći i odgovoriti na sva pitanja u samo jednom obraćanju, ali neka ovo bude početak. Nisam javno istupala skoro tri godine, bez obzira na sve što je o meni tvrđeno, prvobitno zbog rahmetli Dženana, ali i radi istrage koje se provodila, a kasnije i sudskog postupka protiv Seferovića, što sada smatram greškom jer sam ostavila prostor za sumnje i pravljene raznih teorija zavjere od strane javnosti po navođenju i dezavuisanju javnosti porodice Memić.

Izvorno mi nije bila jasna motivacija za ovakvim postupanjem, ali je predizborna kampanja (i njeni učesnici) zaista puno objasnila. Sam datum "skupa", "protesta" na dan prije predizborne šutnje je dovoljan pokazatelj stvarnih motiva i nalogodavaca ovih postupaka.

Smatram da je došlo vrijeme da se javno oglasim i da prekinem medijski i javni linč koji proživljavam. Nažalost, svjesna sam da ću ovim svojim obraćanjem samo pojačati linč kojem smo moja porodica i ja izloženi, od strane grupacija koje su ogromnu tragediju iz ko zna kojih (i čijih) razloga pretvorili u političko pitanje.

Od Dženanove smrti, svaki čovjek koji je u bilo kojem smislu povezan sa slučajem Dženana Memića je što se tiče porodice Memić i njihovih sljedbenika proglašen kriminalcem, korumpiranim, lopovom i slično, počevši od ljudi koji su nas pronašli, hitne pomoći, MUP-a, ljekara, Kantonalnog tuzilaštva, Tuzilaštva BiH (kako se bliži izbor Glavnog tužioca), VSTV, pa sve do sudskog vijeća. Kako se izbori bliže, stigli su i do Predsjedništva BiH (očito su svjesni da član Predsjedništva BiH nema nikakve ovlasti prema pravosuđu, ali očigledno je da je nekim političkim opcijama bilo potrebno uplitanje imena istog).

Porodica Memić je u javnosti istupala sa raznoraznim teorijama, od toga da je ubica Mirza Ploskić, moj otac, lično ja. Muriz Memić je čak u jednom intervju rekao da se Dženan našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu?!

Želim da kažem javnosti da Muriz Memić nikada nije došao ili me pozvao da razgovaramo nas dvoje iako je mogao to uradi kada je htio. Čak mu je moj otac jednom prilikom putem telefona rekao da dođe i da me pita šta god želi, ako me već smatra odgovornom. Muriz Memić me nikada nije pozvao na razgovor (ja bih došla), već je otišao medijima (i političarima).

Moje pitanje glasi: Zašto nikada niste sa mnom direktno razgovarali ako ste smatrali da ne govorim istinu? Zašto ste Murize Memiću preskočili tu najbitniju stavku u Vašoj privatnoj istrazi? Koja je, moram da napomenem, naravno i potpuno nezakonita i neprihvatljiva.

Scenariji o događajima iz Aleje i mogućih ubica su se nizali i naprasno nestajali kada se saznalo da sam i ja povrijeđena tu noć (porodica Memić je vješto zaobilazila govoriti o tome u javnosti, ali se konstatuje i u prvostepenoj presudi na str. 148-149, 196-197), teorija o tome kako sam lično ja ubila Dženana je prestala biti aktuelna jer bi u praksi to bila neizvodiva situacija.

Posljednja teorija koja je plasirana medijima putem pažljivo izabranih "novinara", propalih portala, lažnih profila na društvenim mrežama jeste da je Dženanov ubica Muamer Budnjo. Naravno, ovo je dovelo do trošenja resursa pravosuđa na istraživanje ovog navoda, koji je pokazan kao očigledno lažan.

Zanimljiva je činjenica da Muriz Memić nikada nije izgovorio njegovo ime u javnosti i direktno optužio istog iz samo njemu poznatih razloga iako je išao njegovom ocu Aliji i tražio pomoć u istrazi (Dnevni Avaz, "Muriz Memić: Alija pomagaj!").

Ja nikada u životu nisam srela niti upoznala Muamera Budnju, nisam čak ni boravila u istoj prostoriji sa istim, štaviše nisam ni znala kako pomenuti izgleda sve dok se nije pomenula ta priča. Nismo u istom krugu društva, gospodin je stariji od mene 20 godina. Ovim putem molim svakog čovjeka koji ima ikakve dokaze o tome da sam Muamera Budnju nekad upoznala da istupi u javnosti sa istim.

Porodica Memić nema potrebe da se plaši izgovaranja nečijeg imena, isto tako nema potrebe da transparente sa mojim imenom dijeli maloljetnicima i starcima. Zloupotrebljavanje maloljetnika i penzionera u takve svrhe graniči sa zloupotrebama.

Ja se ne bojim ni vladajućih stranaka i od istih se ograđujem, niti tajkuna, kao ni njihovih sinova jer smatram da nemam razloga za to.

Porodica Memić je u javnost plasirala priču da mene Tužilaštvo KS i glavna Tužiteljica Dalida Burzić štiti. NIKADA Kantonalno tužilaštvo nije stalo u danas primam prijetnje (koje uredno prijavljujem, ali možda uzalud).

Želim da razjasnim neke činjenice vezane za moj gubitak sjećanja. Idem kod psihologa, sjećanje se još nije vratilo, osim nekih fragmenata poput upaljenih farova. Sjetila sam se još kako stojim na Aleji i osjećaja straha. Nažalost, idem puževim koracima. Memići nekim čudom znaju da sam provela sat vremena tu. Možda i jesam, to ne mogu potvrditi niti demantovati. Puno sam krvarila i sumnja se da sam određeni dio vremena bila u nesvjesti. Trag moje krvi je bio dug nekoliko metara, i došlo su do zaključka da sam hodala neko vrijeme. Na manjem zelenom dijelu od auta koji je pronađen je bila samo moja krv.

Pretpostavlja se da je krv kapala dok sam bila u stojećem položaju. Moja krv je pronađena na Dženanu.

Živjeti u mraku nije nimalo jednostavno. Ja bih najviše voljela da sam mogla pomoći u istrazi i da sam mogla prepoznati počinioce. Nažalost, ovakva kakva sam, bezvrijedan sam svjedok. Išla sam na poligraf, prošla ispitivanja od strane MUP-a, Tužilaštva. Nisam imala advokata.

Ako je potrebno opet, idem sve ispočetka. Želim da se zahvalim brojnim ljudima koji su mi se javili sa svojim iskustvima gubitka sjećanja i koji su mi ponudili pomoć u razumijevanju onoga što mi se dešava.

Moje slike sa mjesta događaja nikada nisu objavljene. Kada sam u policiji tražila da vidim svoje slike rekli su mi "nisi još spremna". Upućujem zahtjev MUP-u i Tuzilaštvu da sam saglasna da se moje slike objave ili da ih meni ustupe, jer SAM SPREMNA!!

U izjavama policajaca koji su nas pronašli stoji da sam dva puta rekla "udarilo nas je auto velikom brzinom".

Želim da kazem da se Ljubo Seferović nije sam predao policiji kako kaze porodica Memić, nego je uhapšen u Ilijašu u posljednjem trenutku kada se spremao pobjeći iz BiH zajedno sa svojom suprugom (što se navodi u prvostepenoj presudi, str.12). Bio je u bjekstvu četiri mjeseca (pobjegao je jutro poslije), krio se u Prijedoru i Banjoj Luci.

Muriz Memić je dana 1.6.2016 godine za Dnevni avaz i televiziju N1 izjavio da poznaje Ljubu Seferovića od prije. Da nisu bili u nikakvom sukobu. Izjavio je tada da je plaćen da prizna krivicu. Da li je nakon oslobađajuće presude Seferovićima, Muriz Memić potražio Ljubu Seferovića da ga pita ko mu je platio? Ako nije, zašto nije? Ipak je Ljubo Seferović ključ svega, a poznaju se. Postavlja se pitanje i kako se poznaju i zašto ih tako grčevito brani. Ljubo Seferović je nakon prvostepene presude uhapšen zbog nasilja u porodici, a Bekrija Seferović je nedavno udario biciklistu kod Rimskog Mosta na Ilidži.

Kada su nas pronašli u ruci sam imala dva telefona, Dženanov i moj. Ovim putem želim da kažem da ja nisam imala svoja dva telefona kako kaže porodica Memić i da mi je jedan vraćen bez znanja Kantonalnog tuzilaštva. Moj jedini telefon je vještačen, kao i sim kartica koja mi je bila oduzeta.

Što se tiče predizbornog obraćanja kandidatkinje stranke Narod i pravda za Kantonalnu skupštinu Kantona Sarajevo Arijane Memić, želim da kažem da se samo Boga i bojim, da nisam izdala i iskoristila nikoga zarad skupštinske fotelje, da nisam svoju tragediju iskoristila u samopromociju. Političke ili bilo kakve druge promocije me ne zanimaju! Mene ne može nijedna stranka iskoristiti da preko mene ubire najjeftinije političke poene.

Osvrnula bih se i na obraćanje "spodobe" (kako mene naziva) pod okriljem ahmedije, koji sebe naziva efendijom. Velika je šteta što Islamska zajednica dozvoli da jedan efendija u centru grada naziva žene spodobama i poziva na zavrtanje šija. Na ovaj način se na najgrublji način vrijeđa vjera, Islamska zajednica, kao i sva načela ne samo vjere, nego i civilizacije (kao i krivični zakon).

Na kraju, želim da kažem da su posljednje godine bile strašne za nekoga mojih godina, kako fizički (još sam na bolničkom liječenju od posljedica zadobijenih povreda), tako i psihički. Više nego išta na svijetu bih željela da se nije desilo to što se desilo, da Dženan nije smrtno stradao, da ja nisam povrijeđena. Također, napominjem da je nesporno da se ovaj postupak mora okončati na zakonit način, sviđalo se to nekome ili ne - završava u otvorenom pismu Alisa Mutap.

(DEPO PORTAL; BLIN MAGAZIN/md)