Grofica je bila poznata dama, nasljednica tko zna čega što joj se povratkom demokracije vratilo. No ni prije nije bila siromašna. A bila je poznata po svom seksualnom apetitu i to prema tipovima na poziciji. Priča se da je u doba socijalizma potrošila pola Centralnog komiteta, a da su joj za demokracije podlegli brojni ministri. Jedan vrlo skrušeni, naizgled pobožni, miroljubivi ministar, koji je u krugovima bolje upućenih kotirao kao pravi satir, navodno ju je mjesecima trošio manijakalno. Izbezumljivala ga je. Pa jedan stari tajnik sabora, koji se svima činio neupotrebljiv, oživio je od nje - dio je ovo iz nikad ispričane priče o skrivenom svijetu hrvatskih žigola i tajnom ulazu na stražnja vrata u svijet bogatih, slavnih i moćnih u knjizi "Ispovijed hrvatskog žigola" Tomislava K., čije dijelove donosi 24sata.hr. 

Ostatak čitajte u nastavku: 

'Oživila je tajnika Sabora, Tuđman joj je pobjegao'

Jedini promašaj, pobjegla lovina bio je Franjo Tuđman. O njemu je govorila sve najgore, ne zbog privatizacije ili što ja znam, neke Franjine demokratske opačine, već zato što nije bio zainteresiran za otići u krevet s njom. A to je za nju značilo da nije zainteresiran za seks. Kasnije je javno tvrdila da čovjek ima demokratske deficite, a poriv koji ju je vodio u toj, ne sasvim domoljubnoj izjavio bio je, vjerujte mi na riječ, sasvim nečastan. Nizak. Ali tako ti je to u politici, uđeš u to, prodaš dušu vragu, pa te optužuju i za što jesi kriv i za što nisi. Vrag dođe na naplatu. A ovo joj je, priznajem, bilo lukavo – optuživati Oca domovine za demokratske deficite, a zapravo...

Ma gadi mi se o tome i misliti iako Franjo, znamo, nije bio Olaf Palme.

 
'Uzeo sam viagru i očekivao najgore. Bilo je još gore'

Da se vratim na damu. Ona je voljela, tu i tamo, kušati čvrsto i tvrdo mlado meso. I tu ja upadam.

Mrknuo sam viagru jer sam očekivao sve najgore. Nisam bio u pravu.

Bilo je, naime, još gore.

Istina da se žena držala kao da ima 50, ali svakom je bilo jasno da ima 70. Tragovi nekadašnje ljepote bili su vidljivi, ali moram priznati zanemarivi.

Čim sam ušao pljesnula me po guzi i bilo je jasno šta me čeka.

Nema šanse da se izvučem.

Natočila nam je piće, a ja sam panično razmišljao kako van, jebote. Ova pamti Khuena Hedervarija.

I onda mi je sinulo. Odnosno, sinulo mi je kad sam vidio kako je stara suknula votku koju nam je natočila. Računao sam ovako, malo podlo možda, ali razumjet ćete – bio sam u grdoj pogibelji: ona nije u cvijetu mladosti, tijelo traži svoje, naroljat ću je dok ne padne u nesvijest, prespavati i onda joj ujutro reći kako mi je to bio najbolji seks u životu...

Znam, znam, plan nije najgenijalniji, ali vjerujte mi palio je. Jer stara je uz spiku trusila votku za votkom. Morao sam, dakako, votke trusiti i ja, no pazio sam da na njene tri ja strusim samo jednu. Kako je prolazila večer, stara je bivala sve živahnija i svježija, a meni se sve više mutilo pred očima.

'Ooo, mačiću, bio si pravi lav'

U jednom trenutku nisam više znao ni broja votki koje sam popio, ni količinu, ali tješilo me da je ona popila trostruko više. Nije mogla još dugo.

A onda mi se sve smračilo pred očima.

Sljedeće čega se sjećam je to da sam se probudio u ogromnom bračnom krevetu preplašivši se svog lika u ogledalu na stropu. Bio sam potpuno gol.

Stara je veselo pjevušila negdje u stanu. Ušla je u sobu noseći kavu na pladnju.

– O budan si, mačiću. Odlično, mačiću, odlično! Odliiii – zapjevala je ružnim staračkim falsetom – čnooooo!

– Bio si pravi lav – rekla je dajući mi kavu.

Pozvonio sam na vrata.

Otvorila mi je visoka plavuša konjskih crta lica. Mislim, bila je zgodna, ali nekako konjska. Što da vam kažem?! Pravi  kramp, nemojte mi zamjeriti što koristim takve izraze.

Jebiga, nismo na televiziji, a ja vam moram iskreno prenijeti svoje unutarnje dojmove. Iz dnevne sobe dopirao je smijeh pijanih žena. Nisam mogao procijeniti koliko ih je. Već po zvuku moglo se zaključiti da su razularene i da su zaboravile na sve stege koje ih inače drže. Ne znam znate li to, vjerojatno ne, ali žene koje dočekuju stripere najdivljije su indijansko pleme – ako ste kad gledali koji vestern, vidjeli ste Indijance koji divlje jašu i urlaju. Nose ih samo nagoni i ponešto razuma. Eto, takve su i one.

(24sata.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)