Piše: Maja RUČEVIĆ

Šta je medijima donijela tehnološka revolucija i doba vladavine interneta? Šta ti isti mediji, nebrojene izvještavačke platforme i novoiznikli informativni servisi donose svojoj ciljanoj publici? Imamo li pravo na transparentni izvor informacije i objektivno informiranje u moru distribuiranih podataka i postoje li mehanizmi za provjeru možda najvećeg izazova s kojim se suočava informacija danas, a tiče se opozita vjerodostojno/istinito - fabricirano/lažno?

Po nekakvoj elementarnoj logici, svaki socijalni kolektiv koji koristi javne medijske servise trebao bi imati navedena prava, no izgleda da globalna zaraza lažnim vijestima (engl. fake news) unosi sve veću pomutnju u rasuđivački proces recipijenta. Odnosi se to na svaki medijski žanr i tematiku, ali šta kada se pristrasno i interesno novinarstvo umiješa u politiku pa sprega to dvoje radi građanstvu iza leđa iz vlastitih interesa? Koliko se lažnih obećanja, spinova i zakulisnih manevara odigra samo u vrijeme predizborne kampanje?

To nije samo danak kapitalističkoj i klijentelističkoj utrci za profitom, stara je to priča, ali čini se da je s modernom tehnologijom dobila krila... Je li to zaista rak-rana našeg javnog prostora, koliko je opasno i kako se braniti protiv toga u Bosni i Hercegovini danas, DEPO Portal je istražio u prilogu koji slijedi. 

Kako, na samom početku, prepoznati lažnu tj. fabriciranu informaciju u medijima, pojašnjava za DEPO Portal prof.dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. 

- Jedini odgovarajući metod je provjera iz još jednog izvora. Naime, dosta je teško procijeniti da li je nešto istina ako to ne usporedimo sa još nekim medijima i načinom na koji su oni izvijestili o istoj stvari. Neke intuitivne metode provjere mogu pomoći, kao naprimjer vidjeti ko su akteri priče i da lli su nam poznati, provjeriti da li je vijest potpisana i da li je potpisani autor kredibilan, provjeriti site na kojem je objavljena i da li on djeluje pouzdan, provjeriti datum objave vijesti. No, u suštini, najvažnije je da građani prepoznaju kredibilne medije koji ne plasiraju lažne vijesti i da onda imaju povjerenja i poklanjaju pažnju takvim medijima. Jer, teško je očekivati da svako od nas kao čitatelj provjerava vijesti. To uostalom i nije posao građana. Novinari bi trebali biti ti koji provjeravaju vijesti i objavljuju samo one koje su tačne i pouzdane. A mi kao publika bismo trebali znati koji to novinari i mediji rade uspješno i u skladu sa profesionalnim standardima - objašnjava Turčilo. 

OD POLITIČKE PROPAGANDE DO RATA: Zanimalo nas je koje su opasnosti plasiranja i recepcije fake news / lažnih vijesti i informacija u javnost kada govorimo o bh. političkom diskursu, a pogotovo u vrijeme predizborne kampanje.

- Opasnosti je mnogo. U konačnici lažne vijesti, a vidjeli smo to na primjerima nekih od najrazvijenijih demokratija, mogu uticati na izbore i njihov rezultat, ali i  dati lažnu sliku o društvu i problemima u društvu, kao i onima koji te probleme mogu ili ne mogu riješiti. Lažne vijesti nisu novi fenomen, one su nam poznate stoljećima kao dio propagande. A znamo kako propaganda može uticati na život, društvo, zajednicu, pa čak i izazivanje ratova - navodi Turčilo i nastavlja:

- Dvojake su posljedice toga. Najprije, građani nasjedaju na takve vijesti, dijele ih dalje i time dezavuišu mnogo širu grupu ljudi. To uzrokuje pogrešne stavove, ponašanja, emocije kod ljudi i samim tim utiče na to kakav nam je život i kakvi su nam međuljudski odnosi u zajednici. Dešava se i pad povjerenja građana u medije, što je dodatni problem, jer građani prestaju da prate medije i oslanjaju se na informacije koje dobivaju jedni od drugih, iz kuloara itd. Tako se gubi profesionalna uloga medija, a društvo postaje dezinformisano...

Nedavno je prilikom Novinarskog foruma posvećenog 'Izvještavanju o EU integracijama uz izazove s kojima se mediji u BiH susreću' o ovoj tematici govorio i Tihomir Loza, izvršni direktor SEENPM Mreže za profesionalizaciju medija u centralnoj i jugositočnoj Evropi. Za DEPO Portal pobliže je usporedio nekadašnja vremena s današnjicom.

Jesu li se lažne vijesti širile i prije ere elektronskih medija i je li postojao ikakav mehanizam kontrole?

- Lažne vijesti i informacije nisu novost. Novost su tehnologije koje omogućavaju ranije nezamislivu brzinu i lakoću njihove prozvodnje i distribucije. U prošlosti su se propagandne akcije koje su sadržavale laži ili poluistine ili iskrivljene činjenice često oslanjale na slanje jedne iste poruke u jednoj istoj formi putem jednog medija. Vjerovatno najnečuveniji primjer iz naše sredine bila je propagandna poruka koja je ustoličila Slobodana Miloševića kao spasioca Srba s Kosova 1987. Video u kojem on obećava grupi građana da "niko više neće smjeti da ih bije" ponovljen je bezbroj puta na tri kanala tadašnje državne televizije. U srcu poruke bila je informacija koju bismo danas nazvali lažnom viješću - da je policija u njegovom prisustvu napala građane. Ispostavilo se da su građani, zapravo, napali policiju. Danas svjedočimo slanju bezbroj sličnih ili različitih (ili čak međusobno isključujućih) poruka koje se u nekoj mjeri odnose na neku temu a s namjerom da se među članovima ciljne grupe generira afinitet ili animozitet prema nekoj drugoj grupi ili ideji ili, još češće, izazove konfuzija, objašnjava Loza.

Dalje navodi i da je kreiranje konfuzije slanjem međusobno kontradiktornih informacija u javnost mnogo češće danas nego u prošlosti. U medijima koji su pod uticajem stranih aktera u ovoj regiji često vidimo da su EU i NATO predstavljeni istovremeno kao, s jedne strane, slabi, irelevantni, s druge kao ekspanzionistički i svemogući entiteti.

- Imamo, dakle, jednu poruku za one kojima bi mogla da se svidi ideja da su EU i NATO slabi i irelevantni, i poruku za one koji bi mogli da se zalijepe za ideju da su suviše snażni i agresivni. Danas je manje potrebe za ponavljanjem pošto je moguće proizvesti i distribuirati mnogo poruka u mnogo verzija za razne podsekcije ciljnih grupa. Što se tiče lažnih informacija iza kojih ne stoje nužno vlade ili neki drugi moćni akteri, uvijek ih je bilo... npr. uvijek je bilo ljudi koji su agresivno trvrdili da su vakcine štetne. U prošlosti su takve informacije najčešće ostajale na margini javnog prostora, dok danas imaju sposobnost da se velikom brzinom usidre u samo središte javnog života i da odatle izvrše veliki uticaj na društvene tokove. Uzmite za primjer štetu koja je nastala od one lavine dezinformacija oko ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskoj.  Naravno, uspjeh neke propagandne akcije uvijek zavisi i od njene sposobnosti da angažuje neki društveni sentiment koji ili već postoji ili ima potencijal da se uspostavi. Vjerovatno da nema propagandnih magova koji bi Fincima mogli da prodaju Miloševića ili Torabija - navodi za DEPO Portal Loza. 

'SPIN DOKTORI' U VRIJEME PREDIZBORNE KAMPANJE': A kako se boriti protiv uticaja klijentelistički nastrojenih ostrašćenih medija koji šire političke dezinformacije i spin u bh. javnost? Kakve konkretne posljedice, primjerice u jeku predizborne kampanje, vrši interesno novinarstvo na prosječnog građanina i njegovu političku orijetaciju? Koliko smo, ustvari, 'podložni' nasjedanju na lažne vijesti? Na sva ova pitanja, Loza odgovara predstavljajući nekoliko faktora koji, osim samog plasmana dezinformacija, uvelike doprinose lošoj slici recepcije medijskog sadržaja u bh. javnosti.

'RASKRINKAVANJE.BA': KO JE, KADA I GDJE OBJAVIO 'LAŽNJAK'? Kako se konkretno 'raskrinkavaju' lažne vijesti tj. kako taj proces izgleda od trenutka kada novinar pronađe lažnu informaciju, preko analize i uspostave rezultata, pojašnjavaju iz portala Raskrinkavanje.ba. - Većinu lažnih informacija o kojima smo pisali zapravo su pronašli naši čitatelji/ke, od kojih svakodnevno dobijamo “prijave” članaka u čiju su istinitost iz nekog razloga posumnjali, uglavnom opravdano. Što se tiče procesa provjere, uvijek počinjemo traženjem izvora vijesti, to jest utvrđivanjem ko je, kada i gdje prvi objavio informaciju koju provjeravamo. Za to, pored standardnih online pretraživača, koristimo i specijalizovane servise za pretragu fotografija i objava na društvenim mrežama, te internet arhive kada je to potrebno. Nekada se istraživanje završava već nakon tog koraka - takvi su, recimo, slučajevi kada je originalna "vijest" objavljena kao satira, a prenesena kao stvarna vijest, ili slučajevi u kojima se netačno prikažu podaci o vremenu i mjestu nekog dešavanja, te se provjera završava onog trenutka kada se ustanovi gdje i kada se nešto zaista odigralo. To se često dešava prilikom utvrđivanja autentičnosti fotografija, jer jedna slika može biti prikazana kao ilustracija različitih događaja ili joj se pripisati različita značenja koja ne odgovaraju činjenicama.  - Dalji postupak zavisi od samog materijala i može uključivati sve od kontaktiranja osoba ili institucija koje posjeduju tražene informacije, preko “kopanja” po medijskim arhivama i konsultovanja stručnih izvora, do pregleda zvaničnih dokumenata kao što su statistike, saopštenja, zapisnici i sl. - šta god je potrebno da se utvrde relevantne činjenice. Prije objave uvijek nastojimo kontaktirati redakcije medija koji su spornu tvrdnju objavili, i tražiti komentar na informacije do kojih smo došli u procesu istraživanja. Izuzetak su “mediji” koji nemaju objavljeno barem ime i prezime urednika/ce - dosadašnje iskustvo je pokazalo da u takvim slučajevima zapravo i ne postoji nikakva redakcija, niti se uopšte radi o nečemu što se može tretirati kao medij.  Analize se pišu tako da se za svaku spornu tvrdnju iznesu činjenice koje smo utvrdili procesom provjere, uz jasno navođenje izvora i obrazloženje “ocjene” koja se daje na temelju metodologije koju smo uspostavili na samom početku rada. Pri tome je važno istaći da se ona ne svodi samo na fact-checking lažnih vijesti, već obuhvata i druge oblike dezinformacija, kao što su manipulativno i selektivno predstavljanje činjenica, “primamljivanje” publike nekorektnim naslovima koji ne odgovaraju sadržaju tekstova (poznato kao “clickbait”), itd. - pojašnjava za DEPO portal Tijana Cvjetićanin iz Raskrinkavanje.ba.

- Teško da je iko totalno imun na lažne vijesti. One su često atraktivne ili toliko bizarne da ih je nemoguće ignorisati. Na Balkanu, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, problem je širi od lažnih vijesti. U protekle tri decenije vidjeli smo srastanje etničkog nacionalizma i jednog primitivnog, ranog kapitalizma, čija glavna odlika je grabež. Dominacija interesnih grupa gotovo svim oblastima života na Balkanu manipulacijom institucija i raznim neformalnim metodama, od prijateljskog razgovora do ucjena i fizičkog nasilja kad je potrebno, uključujući nasilje prema novinarima, ne bi bila moguća bez okupacije javnog prostora. Svakodnevno vidimo da se sloboda izražavanja u društvenom središtu proteže do granice ličnih interesa ljudi koji istovremeno kontrolišu poluge kojima se bogatstvo stiče i raspoređuje i znaju šta i kada je nešto uvredljivo ili štetno za naciju ili vjeru. I to je problem koji se ne tiče samo novinarstva, svakako ne samo ovih najvidljivijih slučajeva cenzure, već javnog života u cjelini. Prostor slobode postoji na alternativnoj sceni, koja doduše nije mala i ima potencijal da raste, mada se održava zahvaljujući hrabrosti pojedinaca i podršci iz demokratskih zemalja - ističe Loza. 

Međutim, nagalašava i da je, kada se radi o otvorenoj artikulaciji važnih društvenih tema na važnim, centralno vidljivim mjestima, kod nas sloboda govora na veoma niskom nivou.

- Postoji, doduše, sloboda gunđanja kao neki ventil kojim se nezadovoljstvo kontroliše, ali i tu se sad dobro pazi šta će se pred kim reći. Pasivizacija glavnog dijela izbornog tijela možda je dublja nego ikad prije. Što se tiče aktivnih mjera koje interesne grupe poduzimaju, TBF je mnoge od njih sjajno opisao u pjesmi Spin doktor. Uz sve što rade ide "propaganda jer smo zajebana banda". U izvjesnom smislu fascinira činjenica da su se u tim stvarima toliko izvještili. U izbornoj kampanji će sigurno biti gomila laži, poluistina, namjerno iskrivljenih informacija, vjerovatno više nego prije jer su mogućnosti veće. Sposobnost društva da se nosi s dezinformacijama zavisi od nivoa slobode izražavanja, opšteg obrazovnog nivoa društva, te stepena medijske i informativne pismenosti populacije. Tu, dakle, nema brzih rješenja, ali nema sumnje da profesionalna i građanska hrabrost i radoznalost mogu pomjerati stvari napred. Npr., novinarima, kao i građanima, na raspolaganju su mnoge šeme tehničke podrške kad se radi o sticanju vještina za verifikaciju informativnih sadržaja.

U BiH još uvijek, barem iz nekih vidljivijih pokušaja na medijskoj sceni, ne brojimo mnogo servisa i redakcija koje se studiozno bave fenomenom razotkrivanja lažnih vijesti, ali od onih koji postoje, vrijedi izdvojiti Istinomjer, Analiziraj.ba i Raskrinkavanje.ba. 

BIH ČEŠĆE DESTINACIJA NEGO ISHODIŠTE LAŽNIH VIJESTI:  Za DEPO Portal, Tijana Cvjetićanin iz Raskrinkavanje.ba obrazlaže da li 'raskrinkavaju' vijesti iz političke domene i koliko intenzivno to rade u vrijeme predizborne kampanje.

- Za sada, vijesti iz svijeta politike još uvijek tretiramo kao i sve ostale, budući da predizborna kampanja zvanično nije počela. Svi smo, naravno, svjesni da se i političari/ke i mnogi mediji ponašaju kao da jeste, ali to je nešto što nije prisutno samo u ovom trenutku, s obzirom da je u BiH svaka druga godina izborna i da se neformalne “kampanje” vode skoro neprekidno. U periodu neposredno prije izbora, planiramo se intenzivnije baviti praćenjem izvještavanja o strankama, kandidatima/kinjama i njihovim kampanjama. To će, pored standardne provjere tačnosti medijskih informacija, podrazumijevati i sistematičan monitoring medija tokom predizborne kampanje, kao i analize različitih “trendova” u izvještavanju - objašnjavaju iz Raskrinkavanje.ba.

Na kraju, promatrajući stvari nešto šire, zanimalo nas je može li se povući paralela sa medijima u regionu i gdje je tu BiH s obzirom na učestalost i raširenost lažnih vijesti...

- Ne bih rekla da postoji neka suštinska razlika u učestalosti pojavljivanja lažnih vijesti na medijskoj sceni u BiH i okolnim državama. Često se iste dezinformacije šire cijelim regionalnim internet “prostorom” - pa i šire, kada su globalne teme u pitanju. Ali može se reći da je bh. medijska scena, gledano u regionalnom kontekstu, češće “destinacija” nego polazna tačka lažnih vijesti. Naime, do sada smo imali značajan broj slučajeva u kojima je lažna vijest potekla sa nekog od portala iz Srbije ili Hrvatske, odakle su je domaći mediji preuzeli i nastavili širiti. Obrnute situacije su rjeđe, što se vidi i kada se pogleda naša baza analiziranih medija. S obzirom da u svakoj analizi bilježimo i sva prenošenja netačne informacije, u njoj se trenutno nalazi oko 600 portala, novina i televizijskih kuća, među kojima je veliki broj medija iz susjednih država. Mnogi se tu nalaze upravo zato što su bili prvobitni izvor netačne informacije koja je potom dospjela u bh. medije - zaključuje Cvjetićanin.

Sudeći po trenutnoj situaciji, u Bosni i Hercegovini je borba protiv lažnih vijesti i medijske manipulacije još na samom početku. Jasno je da su one, uzevši u obzir još i brojne probleme s kojima se susreće bh. postratni socijalni kolektiv, možda i 'najopasnije' u sprezi s politikom koja svoje poene ubire na 'prodavanju magle' običnom građaninu koji od nje očekuje poboljšanje životnog standarda.

Ipak, bitno je da je kakva-takva svjesnost o ovom problemu prisutna te da se o njemu počelo govoriti i konkretnije ga poimati. S vremenom, nadajmo se, zaživjet će i mehanizmi kontrole i kritički filteri koji će u javni medijski prostor 'propuštati' samo transparentne i objektivno opremljene informacije.

Prethodne EU reportaže pronađite OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)