I

Univerzitet u Sarajevu, sa svojim ogromnim naučnim, nastavničkim i obrazovnim potencijalima, ostao je kao jedna od posljednjih uzdanica za opstanak i za razvoj našega društva. Ova impozantna institucija koja broji više od 30 fakulteta, akademija, naučnoistraživačkih instituta, zaista predstavlja dragocjenu nadu svakom mislećem čovjeku i predstavlja uporište tome društvu za progres. Institucije ovog značaja i moći u svakom društvu i u svakom vremenu predstavljaju osnovni izvor njegove snage budući da mu proizvodi kadrove u svim oblastima, naučnoistraživačke projekte i dr., što znači da je sa društvenim značajem univerziteta, posebno tako velikog kao što je UNSA, neuporediva bilo koja druga institucija. 

Njegova važnost je utoliko veća što djeluje u društvu koje se u mnoštvu bitnih aspekata devastira i urušava, koje se dramatično fragmentira, pa bi adekvatno djelovanje UNSA moralo biti – po njegovoj prirodi – integrativno i suštinski progresivno. Uz sve navedeno, značaj UNSA je i u tome, u našem kontekstu, što on još uvijek opstaje kao svojevrsna „suma“ naučničkog i obrazovnog kvaliteta u vrijeme kada su posvuda u ovoj zemlji osnivane desetine i desetine fakulteta bez valjanih kriterija i standarda – kao istinski dramatična devastacija kvaliteta. 

Dakle, ima mnogo razloga zbog kojih bi UNSA morao biti u centru pažnje svoga društva, i obrnuto: zapuštanje institucije takvog značaja izraz je nezrelosti toga društva za šta se plaća najviša cijena – opća devastacija vrijednosti i zaostalost.

U više navrata pisao sam i javno govorio o tome kako je već duže vrijeme osnovni problem UNSA onaj čije posljedice se trenutno ne vide, a to je veliko prikraćivanje u prijemu/izboru asistenata, odnosno u životno važnom kadrovskom podmlađivanju UNSA koji postaje prestar i koji bi se u relativno bliskoj budućnosti mogao naprosto urušiti zbog svoje kadrovske sklerotičnosti. I kada sam već pomislio da je u tom pogledu sve postalo beznadežno, stiže „spasonosna“ odluka vladajućih struktura Kantona Sarajevo da u jednom „paketu“ daruju svome Univerzitetu čak 150 asistentskih mjesta. Impresivno!

Preciznosti radi, 150 asistenata će finasirati Zavod za zapošljavanje KS, a ugovor su potpisali ministar obrazovanja Vlade KS, direktor Zavoda za zapošljavanje i rektor UNSA.

II

Dakle, odluka Vlade KS da finansira 150 asistenata upravo je ovih dana u fazi realizacije. Nakon preduge prikraćenosti u izboru asistenata (na većini fakulteta, odnosno odsjeka), ova gesta Vlade čini se zaista velikodušnom, vizionarskom, strateški mudrom, jer – zamislite: čak 150 asistenata u jednom paketu, takoreći u hipu! Akademska zajednica i javnost općenito, a glasači prije svih jer oni su najvažniji (nije li ovo izborna je godina?!), ne mogu previdjeti tako golem blagodatni potez Vlade kojoj treba uzvratiti građanskim i glasačkim povjerenjem. No, osmotrim pozadinu ove gotovo spektakularne geste.

Tih 150 asistenata vladajuće strukture će finansirati samo godinu dana; nakon toga – neka se snalaze, a snaći se neće moći jer neće imati ko da ih finansira pa će morati, u ogromnoj većini, napustiti UNSA. Time Birokratski Um pokazuje da uopće ne razumije prirodu, bit kadrova na Univerzitetu: asistent nije isto što i prodavač u nekom marketu (uz dužno poštovanje): asistent mora deceniju-dvije da se razvija, da stasava, da doktorira, i td. 

Finansirajući ga samo godinu dana, nije učinila ništa dobro nego je obmanula i sebe i njega. Prevaren je UNSA. Bolje je finansirati 10 asistenata stalno nego 150 godinu dana. To nije samo nemar prema UNSA već je to čista i višestruka obmana. 

Godinama već, vlade KS odnose se prema UNSA gore nego prema bilo kojem komunalnom preduzeću, pokazujući svojevrstan prezir prema nauci, temeljno neznanje o njenoj vrijednosti, dok napredni svijet ulaže u nauku veoma mnogo, znajući da je ona osnova napretka. Budući da kandidati za ovih 150 asistenata znaju da im se garantira mjesto samo godinu dana (apsurd je totalan: asistent na fakultetu na godinu dana!), prijavit će se uglavnom oni koji nemaju kud, koji nisu uspješni, nemaju kvalitet da bi valjano riješili svoje egzistencijalno pitanje (ima izuzetaka, naravno: ima i dobrih diplomaca koji samo nemaju odgovarajuće veze za zaposlenje), pa im je bolje – tako će rezonirati – da se negdje skrase makar i na godinu dana. 

Jer, ko će od onih izvrsnih – a samo takvi potrebni su UNSA – napustiti stalno zaposlenje i doći na mizernu asistentsku plaću samo na godinu dana?! Dakle, izvrsnost je ovim osujećena upravo tamo gdje bi morala biti favorizirana: na naučnim ustanovama najvišega ranga. 

Istovremeno, ovo je zgodna prilika za jednu vrstu manipulacije. Naime, državne birokrate imat će priliku da pozapošljavaju one mlade ljude koji su njima na različite načine bliski – rodbinski ili korupcijski – a za koje će, selektivno, naći načina da ih finansiraju i nakon godinu dana, pošto ih već utrpaju na Univerzitet. Poenta je u tome što ovi birokratima bliski mladi ljudi ne bi izdržali konkurenciju u uslovima izbora za normalan asistentski izborni period. (Neizreciva tupavost birokratije gleda se i u tome što previđa da asistentski izborni period nigdje ne traje godinu dana!)

III

U krajnjim konsekvencijama, ovakav potez vladajućih navedenih struktura uopće nije impresivan niti je dobronamjeran. On je – zaista suštinski – nešto suprotno tome jer vodi ka daljoj devastaciji kvaliteta na UNSA. 

Riječ je o jednoj političkoj finti koja ima cilj da opsjenarski djeluje na glasače. Na ovaj način, birokratija pokazuje kako zapravo brine o sebi, a ne o UNSA.

Oni su majstori destrukcije.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)