Izvor: Slobodna Dalmacija
Onog trena kad se saznalo da će Đorđe Balašević 9. ožujka ponovno stati pred Splićane u Spaladium Areni i da od ponoći kreću u prodaju ulaznice, krenuo je stampedo.
I nije bilo važno što je većina iste publike Đoleta slušala i s njim naizust pjevala u istom prostoru prije tri godine, od straha da ne ispadne "ajme, šta nisam na vrime mislila!" i da ne ostanu zakinuti za ulaznice, klikali su "kupi" i hvalili se na društvenim mrežama kako su sad "mirni i spremni".
S Balaševićem smo razgovarali netom prije njegova zakazanog susreta s neumornim obožavateljima, pred koje dolazi sa svojim "Baronovim balom".
Koncert u Spaladium Areni prošlog ste puta zaključili porukom publici: "Hvala vam što se u Splitu ne osjećam kao stranac". U kojem raspoloženju i 'statusu' ovaj put stižete pred Splićane? Što priželjkujete, što osjećate?
- Svašta se dogodi za dvije-tri godine. Danas tu i tamo u nevjerici pročitam kako je neki narodnjak "napunio Split"? Čekaj, možda postoje dva Splita, vjerojatno ne mislimo na isti? Onaj Split Na Moru? Feral Tribune, Smoje, Hajduk, Jugoplastika, Dvornik, Oliver, Gibonni? I Splićanke, za ime Božje? Taj Split? Jeste, baš taj, kunu se, šalju me na You Tube, i samo mi još to fali! Da se svojim očima uvjerim da je tako nešto istina, bilo bi kao da saznam da se djevojka, kojoj sam u gimnaziji pisao sonete, tog ljeta na raspustu istovremeno zabavljala sa čitavim veznim redom "Krivaje" iz Zavidovića...
Da ne bude zabune, vjerujem u Split, štoviše, uvijek imam i malu tremu od njega, ali sad prvi put stižem s blagom strepnjom, ne iz straha da ću opet naletjeti na onu vrtirepastu sobaricu iz "Parka" koja me je pitala: "Ma, jeste vi stvarno Balašević?", pa dodala "Ajme, ća ste propali!", nego nadajući se da je to propadanje i dalje ostalo samo na meni.
Da ne davim dalje, čak i mnogi naši povodom ovog dolaska u Spaladium Arenu sumnjičavo vrte glavom i plaše me kako će biti ispunjeno tek pola dvorane, na šta im odgovaram da je Pola Splita ionako isto što i mnoge druge Cijele Varoši, ali priznajem da mi nije svejedno.
No, i to je vjerojatno samo nevješto prikrivena estradna taština, ništa strašno. Strašno bi bilo da se Splićani u Splitu počnu osjećati kao stranci, za debelog muzikanta iz unutrašnjosti ćemo lako...
Bora Čorba i njih devet
Zanimljiv ste vi 'svat'. Većini nas asocijacija na najljepše ispričane životne istine, vrsni 'pričač' o ljubavima, gudač po emocijama, ali mnogima ste istodobno i trn u oku i buba u uhu, pa vi baš znate i iživcirati mnoge svojim stihovima i istupima...
- Kad već nisam bio dovoljno mudar da smislim izreku "svijetu se ne može ugoditi", bar sam u jednom trenutku bio dovoljno iskusan da improviziram aneks "a ne treba mu ni ugađati". Za razliku od pravih pjevača, koji nose šljašteće sakoe i bojaju kosu, takozvani kantautori stare sa svojim pjesmama, i prolazeći kroz vremena koja nisu uvijek izrazito muzikalna i poetična, nailaze i na teme koje ponekad ne zahtijevaju samo olovku i trzalicu za gitaru, nego i jasan stav.
A uz tu imenicu najčešće idu još i pridjevi "različit" ili "suprotan". I, ono što je najtužnije u vezi tih "angažiranih pjesama" je to da se od '78., kad sam nespretno i nesretno u jednoj od njih spomenuo "Maršala", ni ne pomišljajući da bi moji stihovi mogli nadživjeti nekog do te mjere besmrtnog, ni jedna od njih nije pokazala pogrešnom... Ni "Samo da rata ne bude", ni "Nevernik", ni "Putuj Evropo"... I kako onda ne bih stekao neprijatelje?
Neprijatelji su, uostalom, daleko sigurnije mjerilo uspjeha nego prijatelji. Prijatelji te ostave zbog svake sitnice, a neprijatelji su vjerni, oni te prate do kraja života. Eto, i nedavno sam napisao neke stihove kojima sam stekao nove neprijatelje, a još ni stare nisam potrošio. I mislim da su mi dušmani sasvim po mjeri.
Ne voli vas ni Bora Đorđević. Nedavno se žestoko obrušio na vas?
- Idealno. Da sastavljam listu od deset onih za koje bi mi odgovaralo da im nisam po volji, ta lista bi izgledala otprilike ovako: Bora Čorba i još devetero njih...
Ostatak intervjua čitajte OVDJE
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)