Heroin ispod dušeka, zlato u vrijednosti od milion evra, termos pun para, ali i tri miliona evra sakrivena u automobilu zaplijenjeni su krijumčarima posljednjih godina na granicama Srbije.

Ali za sva nabrojana otkrića zaslužan je jedan čovjek.

Branislav Čalić sa prelaza Gradina čak 21 godinu radi kao carinik u Upravi carina. Za sve to vrijeme osujetio je mnoge krijumčare i stao na put mnogima koji su iz Srbije ili u nju pokušali da iznesu ili unesu nedozvoljenu robu. U svojoj karijeri Čalić je otkrio oko 500 kilograma droge, 100 kilograma zlata, a i jedna od najvećih evropskih zapljena novca njegova je zasluga. Riječ je o 3.150.000 evra koje je otkrio u jesen 2004. i koje su se direktno slile u budžet Srbije.

Kako Čalić kaže za "Blic", parola "rad i samo rad" je ključ uspjeha. On objašnjava da je carinski posao težak i često prljav, jer pravom cariniku nije teško da provjeri sumnje i tako što će da legne ispod automobila, pa i da ga rasklopi na dijelove ako treba...

I dok se njegove kolege danas oslanjaju na moderne uređaje pri pronalasku švercovane robe, ovaj iskusni carinik oslanja se na - iskustvo.

- Njemu ne treba nikakva oprema, ništa od uređaja, samo tradicionalne metode: prošeta oko vozila, kucne po karoseriji i samo ga čuješ: Vadi odavde! - uz smijeh, ali s ponosom pričaju njegove kolege.

Ipak, kako kaže Čalić, ništa to nije slučajno.

- Tačno je da kuckam po vozilu jer tako prepoznajem zvuk šupljina i znam da li su prazne ili, što bismo mi rekli, "nafilovane". Šetam oko vozila jer posmatram stranice, gredice, pragove, podove i krovove - analiziram da li mi nešto vizuelno ili zvukom privlači pažnju. Nema tu čarobnog štapića ni velike tajne. Morate da budete radoznali i vrijedni. To nije posao za onoga ko neće da isprlja ruke. Podrazumijeva se i da ste spremni da preuzmete rizik da se zamjerite ozbiljnim kriminalcima, pa i da se izložite zarazama koje vrebaju u direktnom kontaktu s ogromnim brojem putnika i njihovim stvarima - otkriva metode Čalić za "Blic".

Ovaj carinik 2004. oborio je rekord u visini zapljene švercovanih deviza. Upravo te godine otkrio je više od tri miliona evra sakrivenih u BMW-u njemačkih tablica. Ovo otkriće bilo je te godine najveći evropski i drugi svetski rezultat u zapljenama novca.

Prema riječima našeg sagovornika, u pokušaju da prenesu novac uhvaćena su dva bugarska državljanina, koji su pristali da za nadoknadu od 10.000 evra auto pun "prljavog" novca prevezu do Bugarske. Nisu imali sreće jer ih je u tome osujetio baš Čalić.

- Nisu bili nervozni, naprotiv bili su potpuno hladni i rezervisani i ništa nisam naslutio iz njihovog ponašanja. Međutim, dobar sam poznavalac svih tipova vozila i čim se otvore vrata, fokusiram se na odstupanja. Odmah vidim da li je auto viši ili niži nego što bi trebalo da bude, da li je koja stranica deblja, a plafon više spušten - otkriva nam naš sagovornik, i dodaje da mu u poslu pomaže činjenica da govori jezike koji se na prelazu Gradina traže - turski i bugarski ne predstavljaju za njega prepreku. Savladao ih je bez kurseva i nastave, samo na sluh i dobru volju...

- Ako ste švercer, ne d'o vam bog da naiđete na Čalića. On je njihova noćna mora - zaključuju kolege.

- Ne razmišljam puno o opasnostima koje vrebaju, a ima svakakvih putnika, moje je pravilo da se prema putniku ophodim s poštovanjem, ali da istovremeno sve mora biti po propisima.

I tako se jednom na prelazu pojavio putnik koji naizgled nije imao ništa, međutim neki unutrašnji osećaj koji ne mogu ni sam da objasnim nije mi dao mira. Detaljno sam sve pregledao i ništa... Pogledam, kad u torbi sa hranom primijetim termos. Znam, termos ima šupljinu i sine mi da ga odvrnem odozdo. Prilično riskantan potez, posebno kad se iz termosa puši vrela kafa... Držim ga čvrsto i uspravno, odvrnem dno i imam šta da vidim - oko unutrašnjeg umetka poput izolacije obmotani su svežnjevi novčanica, ukupno 120.000 evra. Kada sam ih otkrio, učinilo mi se da je i putnik bio zadivljen i da bi mi najrađe i sam čestitao... - sjeća se Čalić.

Pored najvišeg priznanja Uprave carina - plakete za časno obavljanje dužnosti sa zlatnim vijencem, Čalić je dobio čak dva priznanja Svjetske carinske organizacije. Rado se sjeća i putovanja u SAD, gdje je vidio kako rade američki carinici.

- Na jednom prelazu, na ulazu u službene prostorije, bilo je uramljeno priznanje Svjetske carinske organizacije koje mi je jedan od američkih kolega s ponosom pokazao. Nisam mogao da odolim da mu ne kažem da imam dva takva, ali na svoje lično ime, a ne na ime prelaza - otkriva naš sagovornik. On dodaje da nikada neće zaboraviti kada mu je prišao direktor američke carine, potapšao ga i okrenuvši se ka ostalima, značajno rekao: "Sve je to lijepo, ali ljudsko znanje je - nezamjenjivo."

(Blic,BLIN MAGAZIN/ljk)