Dvadeset korisnika programa Državnog projekta stambenog zbrinjavanja u BiH preuzelo je danas ključeve stanova smještenih u zgradi, izgrađenoj u tuzlanskom naselju Ši Selo, u okviru Regionalnog stambenog programa u Bosni i Hercegovini. Vrijednost radova izgradnje iznosila je oko 1.203.500 KM, a sredstva su obezbijeđena iz donatorskog Fonda RSP-a i budžeta Grada Tuzla. 

No, osim što su brojne izbjegličke porodice u Tuzli na ovaj način dobile novi smještaj, u ovaj vrijedan projekat utkala se i jedna dirljiva ljudska priča o prvim komšijama iz Zvornika koje je ratna sudbina razdvojila '92. i nikada se višu nisu sreli. Sve do danas... 

Tim povodom, gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović objavio je na svom Facebook profilu priču pod nazivom "Zidovima spojeni", koju uz njegovu dozvolu prenosimo u nastavku: 

Prošle godine smo podijelili dvadesetak stanova porodicama koje se ubrajaju u najranjivije kategorije. Žutu zgradu smo podigli zajedno sa donatorima i u prizemlju izgradili ambulantu i prostor za Mjesnu zajednicu Ši Selo. 

Lijepo je bilo vidjeti sreću na licima djece, žena i muškaraca, koji su se u životu rijetko radovali. 

Danas, 7. 12. 2017. godine, sličan prizor. Ministrica za ljudska prava BiH Borovac, predstavnik EU, najvećeg donatora, Vannini, predstavnici američke ambasade, entitetskih ministarstava, OSCE-a, UNHCR-a, susjednih država, moji saradnici i ja, dijelimo ključeve za 20 stanova. 

Raduje me radost onih koji se dugo nisu radovali. Dolazimo svečano otvoriti tek izgrađenu bijelu zgradu, čiji su zidovi spojeni sa prošle godine izgrađenom, žutom. Obilazimo stanove i stanare. 

Ulazim u stan broj 5 na prvome spratu, dočekuju me nasmijani Mujo Hamzić i Mirzana Rahimić, sa njima izlazim na balkon, koji je od danas njihov. Sa balkona susjedne, prošle godine izgrađene zgrade, smiješi nam se muškarac. On i Mujo silno se obradovaše jedan drugome. 

Balkoni su blizu, zidovi dviju zgrada jedan su uz drugi, dva čovjeka se rukuju.

- Ovo je čudo - govori uzbuđeno Mujo i nastavlja - prije 25 godina, Esmudin i ja smo živjeli u Zvorniku u dvije, baš ovako zalijepljene kuće, zid do zida. Od početka rata, od devedeset druge, nisam ga vidio. Evo nas ovdje, 25 godina poslije, opet zid do zida...

Mujo i Esmudin se smiju i rukuju, da pokažu koliko su opet blizu, novinar Nedim Begić ih fotografiše, Mirzana plače. Sunce u nas koso uperi zrake, Mirzanine oči se napuniše suzama.

Jel' zaplakala od radosti ili od tuge zbog neskrivljene a proživljene patnje u vremenu od razdvajanja, do ponovnog spajanja, Mujinih i Esmudinovih zidova? Ili je u pitanju i jedno i drugo?

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)