Bh. pisac nekad se družio s bivšim zapovjednikom HVO-a

Abdulah Sidran o Slobodanu Praljku: Ponio je križ oca partizana... Ne branim ratnog zločinca, ali...

Hronika 29.11.17, 16:34h

Abdulah Sidran o Slobodanu Praljku: Ponio je križ oca partizana... Ne branim ratnog zločinca, ali...
U intervjuu Novom listu 2011. godine Sidran je govorio o svom nekadašnjem prijatelju

 

Ko je Slobodan Praljak i za što je tačno osuđen? Rođen je 2. januara 1945. godine u Čapljini (BiH), u Haagu je završio kao predstavnik MORH-a u Herceg Bosni, i kasnije načelnik Glavnog stožera HVO-a. Proglašen je krivim za ratne zločine i udruženi zločinački pothvat. Vijeće je uvažilo dio žalbi obrane, poručivši da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata "i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH".

 

Slobodanov otac, Mirko Praljak, bio je pripadnik jugoslavenskih tajnih službi, piše Index.hr.

 

"Ja sam poznavao čika Mirka i cijelu porodicu Praljak i o njima ne bih mogao baš ništa ružno kazivat – nego je tako kazivano za pokojnog Mirka Praljka u zapadnoj Hercegovini, jer je on bio policijski čovjek, čovjek Ozne, čovjek Udbe. Dakle, oni partizani koji su bili ostali u uniformi – a Ozna znači Odjeljenje za zaštitu naroda – tako su se i osjećali, bili ugledni, časni ljudi... Tako je Mirko Praljak radio svoju patriotsku misiju goneći po škripama po Hercegovini preostale ustaške vojnike. I kao takav, naravno, ponio na leđima ogromnu mržnju mnogih preživjelih koji su imali svoju rodbinu, sinove, braću među Pavelićevim vojnicima", govorio je o Praljku književnik Abdulah Sidran

 

U intervjuu Novom listu 2011. godine Sidran je govorio o svom nekadašnjem prijatelju: "Dijete je ponijelo tatin križ...plavooki Bobiša, njega su zvali Slobodan Bobiša Praljak, a gurkaju se ljudi laktom dok je hodao Mostarom i kazuju »vidi li ga, jebo li ga ćaća, isti Mirko«, jer mrze njegovoga oca. A dijete, kad raste noseći na plećima takav strašan teret, pri svojim životnim opredjeljivanjima traži rješenje. 

 

Kod Praljka se dogodilo da, zbacujući tatin križ s leđa, preuzme i nešto što možda i nije htio preuzeti. Ja ne branim nikojega ratnog zločinca, kako ću braniti, pa meni je učinjeno zlo koje je obesmislilo moj život, uništilo moj narod, uništilo državu koju ja više nemam; narod je malčice preživio, ali još malo pa neće biti ni Bošnjaka, za sto godina postojat će ljudi koji će se zvati »porijeklom Bošnjaci«... Ali, ja vjerujem – a to mi je mnogo zamjereno – i govorim u obranu Slobodana Praljka. Bili smo prijatelji i moje poznavanje njegove ljudske prirode buni se protiv ikakve mogućnosti da je mogao izdavati komandu za zločin".   

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)