Tijana Babić, srednjoškolka iz Banjaluke, godinama niže uspjehe širom svijeta u rješavanju zadataka iz matematike. Ove godine je BiH donijela zlato iz Ciriha sa Evropske matematičke olimpijade, a ističe da joj je ova medalja do sada najdraža. Već u osnovnoj školi išla je na međunarodna takmičenja, a prva je bila Balkanijada održana u Turskoj, gdje je osvojila srebro, a zatim i Balkanijada u Makedoniji na kojoj je osvojila istu medalju. Tokom srednje škole išla je na Balkanijadu za starije učenike u Atini, te na žensko Evropsko prvenstvo u Rumuniji. Prošle godine u timu sa još pet mladih matematičara iz BiH učestvovala je na najprestižnijem takmičenju - Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi u Hong Kongu, gde je osvojila bronzu. Otkriva da joj je matematika u genima. Njena majka je profesorka matematike, a otac i tetka su takođe osvajali medalje iz ove oblasti. Član je odreda izviđača u Banjaluci, voli šah, a kada završi Gimnaziju, planira upisati Prirodno-matematički fakultet u Beogradu.

Razgovarala: Ljiljana KRULJ

Otkrij nam na samom početku kako si se pripremala za Evropsku matematičku olimpijadu, ali i inače za takmičenja, kako stižeš zbog školskih obaveza?

Većina takmičenja je u drugom polugodištu ili tokom ljetnjeg raspusta, pa pošto dobijam od škole slobodne časove da se spremam za takmičenja imam dovoljno vremena za spremanje, ali i profesori imaju razumijevanje za moja takmičenja, tako da mi uvijek izađu u susret oko školskih obaveza.

Da li ti neko pomaže da se pripremiš?

Za takmičenja se pripremam tako što radim zadatke sa raznih takmičenja širom svijeta koje pronalazim na internetu. Dosta su mi pomogli kampovi u Sarajevu koji se održavaju dva-tri puta godišnje.

Od kojih zadataka se sastoji takmičenje i koji tip ti predstavlja najveći izazov?

Takmičenje se sastoji od četiri tipa zadataka i to: geometrije, kombinatorike, teorije brojeva i algebre, ali nije rijetka pojava da jedan zadatak u sebi sadrži više oblasti. Najdraža mi je kombinatorika od ovih oblasti, a najmanje draga mi je teorija brojeva.

Kako se rodila ljubav prema matematici?

Oduvijek sam voljela rješavati zagonetke i logičke probleme (dok sam bila u nižim razredima osnovne škole), pa mi rješavanje zadataka za takmičenje predstavlja samo nastavak toga, a i starija sestra je išla na takmičenje pa sam htela i ja da pokušam.

Možeš li nam otkriti šta je presudno za uspjeh na takmičenjima?

Za uspjeh na takmičenju treba ozbiljana priprema, tako da ako neko želi da uspije na takmičenju, mora biti odličan, imati cilj, ali i sklonost ka matematici i dobrog učitelja i pristup materijalu.

Da li imaš podršku nadležnih institucija?

Ponekad sam imala problema da pronađem sponzora za putovanje na takmičenje, ali u najvećem broju slučajeva sam dobila podršku od nadležnih institucija.

Koja je još draž takmičenja, da li je to druženje, putovanje?

Na takmičenjima sam upoznala mnogo osoba sličnih interesovanja i proputovala sam zemlje koje nikad ne bih mogla da se nisam tim bavila. Tako da mi je posebno draga ta strana takmičenja: druženje i putovanje.

Da li postoji još neki predmet u školi koji voliš, ali i onaj koji najmanje voliš?

Pored matematike dragi su mi predmeti srpski i filozofija, a ne volim toliko hemiju i biologiju.

Šta naučiš iz svakog svog uspjeha?

Mnogo više naučim iz neuspjeha nego iz uspjeha. Iz neuspjeha vidim gdje sam pogriješila, koje greške ne treba da činim, na čemu treba da radim, šta mi još uvijek ne ide.

Šta misliš o našem načinu školovanja, šta je ono što bi ti promijenila?

Smanjila bih broj predmeta u školi i uvela izborne predmete.

Kako bi savjetovala mlade da provode slobodne dane?

Mladim ljudima bih savjetovala da slobodno vrijeme provode radeći na nečemu što vole i što im ide, jer to vrijeme je najbolje provedeno.

(BLIN MAGAZIN)