Međunarodni ekspert Eric Laurent je još 1984. godine učestvovao u programu imunizacije u okviru međunarodnih i nevladinih organizacija, a zahvaljujući iskustvu kroz rad na terenu u gotovo 50 zemalja u raznim regijama, a od 1995 godine u UNICEF-u i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), pružao je tehničku pomoć ministarstvima zdravlja u različitim aktivnostima, počevši od kvaliteta i sigurnosti imunizacije, preko nadzora i kontrole bolesti, uvođenja novih vakcina, strateškog planiranja i upravljanja programima, do prikupljanja finansijskih sredstava i sveobuhvatne evaluacije programa.
Tokom rada za Regionalni ured SZO za Evropu, dolazio je u Bosnu i Hercegovinu kao tehnički službenik za imunizaciju te u okviru pregleda programa proširene imunizacije (2003.g) i tehničke pomoći za nabavku vakcina (2005.g).
Njegov nedavni ponovni boravak u BiH na inicijalnom pripremnom sastanku za Višegodišnji strateški plan imunizacije (MYSP) iskoristili smo za kratak razgovoru kojem Laurent govori o razlikama u procesu imunizacije danas u odnosu na početak osamdesetih godina prošlog vijeka, razlozima zbog kojih ne treba sumnjati u proces imunizacije koji će, “prema rezultatima najnovije studije koju je Svjetska zdravstvena organizacija provela u 73 zemlje, u periodu od 2001. do 2020. spriječiti preko 20 miliona smrtnih ishoda i uštedjeti 350 milijardi američkih dolara na troškove liječenja”.
Laurent govori o načinima na koji vratiti povjerenje u imunizaciju te kako Bosna i Hercegovina može unaprijediti sam proces u kojem će doprinijeti i Višegodišnji strateški plan imunizacije (MYSP).
Učestvovali ste u programu imunizacije još 1984. godine. Koliko se proces imunizacije danas razlikuje od tadašnjeg?
U posljednjih 30 godina, program imunizacije se poprilično promijenio, kako širom svijeta, tako i u Bosni i Hercegovini. Počevši od nekoliko klasičnih vakcina tokom osamdesetih pa sve do najnovijih vakcina razvijenih u posljednje vrijeme koje se koriste u većini zemalja, program imunizacije je postao svjetski priznat, djelotvoran i siguran program prevencije koji pritom nije ni skup. Kako kaže izvještaj o najnovijoj studiji koju je Svjetska zdravstvena organizacija provela u 73 zemlje, procjenjuje se da će se vakcinacijom u periodu od 2001. do 2020. spriječiti preko 20 miliona smrtnih ishoda i da će se uštediti 350 milijardi američkih dolara na troškove liječenja.
Na području BiH i nekadašnje Jugoslavije, kao i u većem dijelu Evrope, imunizacija je 80-ih bila proces koji se nije dovodio u pitanje i imali smo skoro 100% obuhvat. Taj obuhvat u BiH je danas na upozoravajuće niskom nivou, a u padu je čak i u nekim od razvijenijih evropskih zemalja. Šta se u međuvremenu dogodilo?
Bosna i Hercegovina, kao i mnoge druge evropske zemlje, više ne eksperimentiše kada su u pitanju najrasprostranjenija oboljenja kod djece, a koja se mogu prevenirati vakcinacijom – izuzevši epidemiju ospica 2014 – 2015., i skoro pa više nijedno dijete ne umire zbog tih oboljenja. Roditelji počinju da se plaše potencijalnih nuspojava vakcina iako su mnoge od njih blage reakcije, poput groznice, više nego samih oboljenja. Na primjer, mnogi Evropljani danas misle da su ospice benigna oboljenja iako one mogu ozbiljno naškoditi djetetu ili čak imati i smrtni ishod.
Ti strahovi, kao i pitanja koja, ujedno, zdravstveni radnici imaju o kvalitetu i sigurnosti vakcina, osnovni su razlozi zašto je pokrivenost imunizacijom počela lagano opadati. Pitanje kvaliteta i sigurnosti vakcina su dodatno podstakle grupe koje su protiv imunizacije kroz uticajne i sveprisutne društvene mreže. Uglavnom, takve informacije su netačne i često mogu dovesti u zabludu ljude koji ne obraćaju pažnju na to kakav je izvor takvih informacija.
Ostatak intervjua pročitajte OVDJE.
(ZaSvakoDijete, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)