Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit crnogorski je jedan od najobrazovanijih svećenika Balkana. U njegovoj biografiji stoji da je završio Teološki fakultet u Beogradu kao i postdiplomske studije na Duhovnoj Akademiji Ruske pravoslavne crkve u Rusiji. Bio je i postdiplomac na SANU. Davne 1973. godine završio je postdiplomske studije na Papskom orijentalnom institutu u Rimu. Čuven je po plemenitim i iskrenim istupima u javnosti.
U ekskluzivnom intervjuu za agenciju Patria govori o genocidu u Srebrenici, ekumenizmu, o izjavi srpskog Patrijarha Irineja “Srbija je svugdje gdje žive Srbi”…
Redakcija Patrije intervju objavljuje bez redakcijskih intervencija, i na crnogorskom jeziku.
Patria: Poštovani Mitropolite Mihailo, prvi ste odali počast žrtvama Vukovara. Vi ste prva osoba iz visokog sveštenstva koja je posjetila Potočare i Srebrenicu. Jedini ste koji je otvoreno govorio o velikom stradanju Bošnjaka muslimana i posebno upozoravali na genocid u Srebrenici. Vjerovatno ste doživjeli i odobravanje i negiranje tih vaših istupa!?
Mitropolit Crnogorski Mihailo: Najvjerovatnije da sam od pravoslavnih velikodostojnika prvi pośetio mučeničku Srebrenicu 2005. godine, sa predstavnikom Islamske vjerske zajednice Crne Gore gospodinom Idrizom Demirovićem i katoličkim sveštenikom iz Crne Gore gospodinom Brankom Zbutegom. To je bio i prvi put da se žrtvama genocida poklone predstavnici tri konfesije. Takođe sam prvi pośetio i odao počast žrtvama Vukovara, grada strave i užasa i mjesto Ovčara đe su ubijani bolesnici u bolnicama, Hrvati. Zločin je i kada se oduzme život jednom čovjeku a ne hiljadama ljudi, žena i đece.
Patria: Zašto Srpska pravoslavna crkva i država Srbija odbijaju da priznaju genocid u Srebrenici?
Mitropolit Crnogorski Mihailo: Sporna je reparacija, a da je to tačno evo i primjera koji se odnosi na državu Crnu Goru. Nakon Prvog svjetskog rata reparacija prema Crnoj Gori iznosila je 714 miliona zlatnih maraka. Od svega toga je isplaćeno 5 miliona dinara, i to tako sto je predśednik Srbije Nikola Pašić podijelio tu sumu trgovcima i svojim radikalima. Tokom jula 1995. godine pobijeno je preko 8.000 Bošnjaka muslimana u Srebrenici i govori se da to nije genocid, a ubicama se i danas sudi u Haškom tribunalu.
Protiv moje pośete Srebrenici, Potočarima, Vukovaru i Ovčari, bila je Srpska Pravoslavna Crkva odnosno Beogradska patrijaršija preko svoje ekspoziture u Crnoj Gori, Mitropolije crnogorsko-primorske na čelu sa pukovnikom Amfilohijem i velikim brojem ostrašćenih srpskih popova. A to je ustvari produženi Sedmi bataljon koji je želio i koji teži i sada da izazove nerede u Crnoj Gori, jer na taj način vide da mogu produžiti za neko vrijeme boravak i okupaciju crnogorskih crkvenih objekata na ovim prostorima. Nadam se da se tome konačno bliži kraj.
Ovaj zločin – genocid nijesu počinili ljudi već divlje zvijeri u ljudskom obliku. Ovo je veliki, tragični istorijski događaj koji pravi razliku između dobra i zla, te će ostati zapisan crnim slovima ne samo u Srebrenici, Bosni i Hercegovini, nego i na Balkanu i Evropi. Za svako Božije stvorenje, bez obzira kojoj konfesiji pripada, ne pokloniti se srebreničkim mučenicima je grijeh i pred Bogom i pred ljudima. Pomenuću i ovom prilikom zločin u Štrpcima, i našu tragičnu stvarnost da se ljudi koji su bili očevici pričešćuju u Cetinjskom manastiru. Opširnije o ovom tragičnom i nesrećnom događaju drugi put.
Ovaj zločin – genocid nijesu počinili ljudi već divlje zvijeri u ljudskom obliku. Ovo je veliki, tragični istorijski događaj koji pravi razliku između dobra i zla, te će ostati zapisan crnim slovima ne samo u Srebrenici, Bosni i Hercegovini, nego i na Balkanu i Evropi
Patria: Pokazali ste ljudsku širinu tamo gdje je to najpotrebnije, nad nevinim ljudskim žrtvama. Te vaše riječi odjeknule su kao lijek na rane porodica žrtava zločina i brojnih dobronamjernih ljudi. Vi ste uspjeli ući u ranjene duše i može se reći da se danas među Bošnjacima vaša riječ pažljivo osluškuje. Svojim stavovima snažno ste otvorili vrata novim političkim i prijateljskim odnosima između Crne Gore i Bosne i Hercegovine i približili dva naroda na istom putu prema dobru.
Mitropolit Crnogorski Mihailo: Govorio sam i govorim o zločinu nad nevinim ljudima u Srebrenici i šire. Kada sam saznao kakve su torture primjenjivane nad ovim nesrećnicima, pogotovo iz pisama srebreničkih majki, često puta se pitam da li su to radili ljudi ili zvijeri. Govoriti da nad srebreničkim mučenicima izvedena tortura nije genocid, mogu samo genocidni ljudi. Naše prijateljstvo sa državom Bosnom i Hercegovinom je odavnina bilo poznato. Nadam se da će ovi odnosi biti sve bolji i prisniji uz uzajamno poštovanje i sveukupnu saradnju. Želja mi je da država Bosna i Hercegovina ostane cjelovita na radost svih njenih građana. Zločini i nesreće naših naroda su nas zbližili da zajednički u dvijema starim državama živimo kao ljudi i prijatelji. A što se tiče vjernika i nevjernika sa njima je potreban dijalog a ne krvavi obračuni koji su se u posljednjem ratu činili u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj...
Bogumili su slovenski hrišćani. Sebe su smatrali nasljednicima apostola. Oni su bili protivnici politike i vjere Stefana Nemanje, koji se sa njima obračunavao spaljivajući ih na lomači. Śekli su im djelove tijela, bili su žigosani i mučeni. Njegovom naredbom pobijeno je na hiljade bogumila. Kao da se probudila želja kod Srpske pravoslavne crkve da uništi Bošnjake muslimane u Srebrenici a mučitelje da proglase za svece.
Prosto je nevjerovatno da Nemanja - Simeun Mirotočivi, bude naslikan u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kao i drugi zločinci, srpski popovi Slobodan Šiljak i Milorad Vukojičić poznatiji kao ubica - Maca iz Pljevalja. Kako rekoh, naslikani su kao sveci u pomenutoj crkvi u Podgorici, a pored njih su i: Amfilohije, Marks, Lenjin, Krivokapić, Đukanović i drugi. Ovo je ustvari satanska crkva - crkva bez blagodati u koju je udario grom 1999. godine. I u ovakvoj crkvi se „ljudi“ mole Bogu – kakva blasfemija?!
Želja mi je da država Bosna i Hercegovina ostane cjelovita na radost svih njenih građana. Zločini i nesreće naših naroda su nas zbližili da zajednički u dvijema starim državama živimo kao ljudi i prijatelji
Patria: Vjerovatno ste i najveća pristalica ekumenizma na ovim našim prostorima. U Vašoj bogatoj biografiji stoji da ste davne 1973. godine završili postdiplomske studije na Papskom orijentalnom institutu u Rimu. Možete li nam nešto reći o tim vašim dometima i interesovanjima?
Mitropolit Crnogorski Mihailo: Ne samo to, nego sam završio i teološki fakultet u Beogradu, kao i postdiplomske studije na Duhovnoj Akademiji Ruske pravoslavne crkve u Rusiji. Napominjem da sam bio i postiplomac na Srpskoj Akademiji Nauka i Umjetnosti u Beogradu kod akademika Radovana Samardžića i akademika Vasa Čubrilovića. No, to sve nije važno, ali eto da se i ta informacija ima.
Ekumenizam je utemeljen još davne 1897. godine. Na jednom ekumenskom skupu 1993. godine bilo je 6.500 učesnika, predstavnika 120 svjetskih religija: budizam, pravoslavlje, hinduizam, islam, judaizam, američki indijanci, protestanti, katolici i drugi. Na ovom skupu - svjetskom parlamentu nije bio cilj stvaranje jedne religije već razvijanje tolerancije i dijaloga među religijama, kao i da sve religije teže ka Bogu.
Rimski Papa, Njegova Svetost upokojeni Vojtila, koji je bio Poljak, a imao sam priliku da se sretem sa njim, za islamsku vjersku zajednicu podigao je veliku bogomolju – džamiju u Rimu. A evo šta kažu pojedini patrijarsi za islam:
„Za aleksandrijskog Patrijarha islam je religija velikog Boga i njegovog apostola Muhameda“,
Patrijarh ruski Pimen „... Neka je blagosloveno Vaše služenje narodu božjem“,
Patrijarh carigradski Dimitrije (pod čijom sam jurisdikcijom bio sveštenik) kaže: „Veliki Bog čija smo mi đeca, svi kojemu se klanjamo i vjerujemo u njega, želim da se svi spasimo i da budemo braća“.
I današnji aktuelni Patrijarh Bartolomej (bio sam sveštenik i pod njegovom jurisdikcijom) nastavlja politiku svojih prethodnika.
Nastavak razgovora čitajte OVDJE.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)