SVJEDOČANSTVA O POZORIŠTU U PAKLU RATA

Teatar u ratnom Sarajevu: Da se nikad ne zaboravi - šta je kultura značila u opsjednutom gradu?

Kultura 02.10.17, 15:05h

Teatar u ratnom Sarajevu: Da se nikad ne zaboravi - šta je kultura značila u opsjednutom gradu?
Riječ je o novom izdanju knjige promovisane u okviru 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, koja je za razliku od prvog obogaćena prevodom na engleski, te biografijama ljudi koji su sa Diklićem podijelili svoja sjećanja

 

 

U zgradi nekadašnjeg sarajevskog kina Sutjeska danas je održana promocija novog izdanja knjige "Teatar u ratnom Sarajevu 1992. - 1995." autora Davora Diklića, koja predstavlja jedno od najvažnijih svjedočanstava o intenzivnom teatarskom i općenito umjetničkom životu opkoljenog Sarajeva, javlja Anadolu Agency (AA).


Riječ je o novom izdanju knjige promovisane u okviru 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, koja je za razliku od prvog obogaćena prevodom na engleski, te biografijama ljudi koji su sa Diklićem podijelili svoja sjećanja.


O tragičnim danima ratne opsade Sarajeva i šta je pozorišni život značio u takvim uslovima, na dostojanstven i potresan način svjedočili su ugledni građani i akteri događaja, a neki od njih su Izudin Bajrović, Zoran Bečić, Aida Begić, Jasna Diklić, Jovan Divjak, Nada Đurevska te Miodrag Miki Trifunov.


Davor Diklić, autor knjige, istakao je da je knjiga od velikog značaja ne samo za Sarajevo već i šire budući da kako je kazao, još uvijek nije "napravljena studija koja bi pojasnila šta se dogodilo u Sarajevu".


"Sama ta svjedočenja i šta se dogodilo u Sarajevu tokom rata u kulturi, a posebno u teatru, su jedan fenomen univerzalnog i historijskog značaja. Dosad se još nije dogodilo da se to prebaci i na svijet, ali s engleskim prevodom će to doći u ruke nekih ljudi i na Zapadu i ostalim dijelovima svijeta da, čak bih rekao, i nauče o tome šta se dogodilo u Sarajevu i koliko je kultura bila značajna za Sarajevo", rekao je Diklić tokom promocije.
 

Prema njegovim riječima svjedočenja aktera događaja su se morali ovjekovječiti kako bi mnogi vidjeli koliko je kultura značila ratnom Sarajevu.


"Mi često čujemo o ružnim stvarima koje su se u tom ratu događale i na tome se i dalje insistira, a to nekome očito odgovara. Vrlo malo se o tome razmišlja u Sarajevu, a i vrlo malo se u inostranstvu zna šta je kultura značila stanovništvu Sarajevu. U tu kulturu uključujem i pomaganje jedni drugima, dijeljenje struje, hrane i sve to skupa, to se mora nazvati kulturom, Međutim, umjetnost je igrala nevjerovatno važnu ulogu u tom periodu. O tome se ne govori i vrlo se malo zna u inostranstvu, pa se nadam da će ova knjiga malo približiti ljudima", rekao je Diklić.


Istakao je da će druga promocija novog izdanja knjige "Teatar u ratnom Sarajevu 1992. – 1995." biti održana u Mostaru 7. oktobra.


Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog Festivala MESS istakao je da je ova knjiga najvrjednije svjedočanstvo sačuvano u ratnom periodu, s obzirom da je Davor Diklić razgovore s akterima obavio neposredno nakon završetka opsade Sarajeva.


"Ono što ta knjiga poručuje nama jeste da zaista taj period jeste bio duboko inspirativan za ono što mi danas radimo. Festival MESS je poklanjao uvijek posebnu pažnju teatru u ratnom Sarajevu i vjerujemo da iskustva koja nosimo iz tog perioda jesu nadahnuće za nas dana i vjerujemo da to treba biti sastavnim dijelom edukacije budućih generacija", rekao je Kreševljaković.  


Istakao je da knjiga svjedoči o tome da su teatar i umjetnost općenito za Sarajlije pod opsadom bila ljudska potreba jednako važna kao sto im je to bila hrana, voda, zrak…


Autor knjige Davor Diklić rođen je u Sarajevu 1954. godine, a 1985. godine odlazi u SAD gdje završava pozorišne studije i radi kao profesor i redatelj do 1991. godine kada odlazi u penziju.


Ovaj Sarajlija, koji danas živi u Meksiku, autor je zasigurno jedne od najznačajnijih knjiga ikad napisanih o globalnom fenomenu umjetnosti nastale u Sarajevu pod opsadom. Daleko je ovo od malog doprinosa, kako autor opisuje svoj rad nastao iz želje da sačuva sjecanje na, kako je naveo, "nešto toliko važno i lijepo da se to ne smije zaboraviti".

 

(Anadolija/ad)

BLIN
KOMENTARI