- Roditelji svoju djecu vode psiholozima i drugim stručnjacima tek kad se desi neki društveni ekces, a često prije toga kad uoče kod mališana emocionalne ili socijalne promjene ili neku vrstu depresije vode ih nadriljekarima ili vračarama- pišu Nezavisne.

Kažu to psiholozi, upozoravajući da roditelji nikada ne bi smjeli tenzije izražavati pred djecom, kao ni pesimizam, tjeskobu, probleme sa nesanicom. "Time samo inficiraju djecu,  jer oni saosjećaju s njima i neminovna je identifikacija s tim nepoželjnim osjećanjima, a to primjeri u praksi govore.

Tamo gdje su roditelji opterećeni i stalno potenciraju neraspoloženje, djeca to vide, osjete i ona se identifikuju s njima, što je u praksi često vidljivo", upozorava psiholog Aleksandar Milić. Kako ističe, kad god dođe do nemogućnosti zadovoljenja socijalnih i emocionalnih potreba, lišenost se odražava na pad emocionalnih  snaga kod djece, pad raspoloženja, osjetljivost, ranjivost, krhkost.

"U tim uzrastima nije poželjno etiketirati djecu i govoriti o depresiji i anksioznosti, već o simptomima koji su dio svakodnevnog života, a to su plašljivost, ljutnja, agresivnost, nezadovoljstvo, durenje, plač i određeni oblici somatizacije", rekao je Milić.

Sa djecom, kako ističe Milić, treba razgovarati, osjetiti šta je to što stvara te prepreke i lišenost te lagano stvarati dobre navike i okupirati ih kreativnim zanimanjem u zavisnosti od uzrasta, a nikako da budu usmjerena na računar.

Ono što je veliki problem, kako upozorava, roditelji ne traže uvijek pomoć psihologa, već prvo idu kod nadriljekara.

"To je ovdje jako prisutno. Prvo ih vode vračarama pa onda doktorima. Smatram i da u vjeronauci u školama ima izvora praznovjerja. Primjećujem veliki uticaj vjeronauke na razvoj praznovjerja kod djece pa i strahova i depresije. To nije jedini faktor, ali je veliki nedostatak da na jednom času učimo biologiju, hemiju, a na drugom sasvim suprotno", kazao je Milić. 

Ostatak čitajte OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)