Legija stranaca oduvek fascinira i zvuči kao moćna vojska kojoj se pridružuju samo najodvažniji.
Ali, bez obzira koliko znali o njoj, mnogi ne znaju ove činjenice:
1. Legionarima se usađuje stav 'borba do smrti', a predaja nije opcija
U aprilu 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su tačno odvažni i djelotvorni. Iako ih je bilo svega 65, legionari su se borili protiv 3.000 vojnika u bici kod Kamarona. Uprkos nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojski nanijela je velike gubitke, sve vrijeme odbijajući da se preda. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.
Na kraju je petorica muškaraca sposobnih za borbu ostala zarobljena na imanju, pa su se branili bajonetama do poslednjeg daha. Kad su se predali, Meksikanci nisu mogli da vjeruju da su se borili protiv te šačice muškaraca, a jedan komandant je navodno izjavio: "Ovo nisu muškarci! To su demoni!" Ta bitka se obilježava i danas, a drvena ruka njihovog ubijenog kapetana Danžua i dalje je najvrjednija stvar u muzeju legionara u Obanju.
2. Ranjeni legionari automatski dobijaju francusko državljanstvo
Iako vojske legionara dolaze iz 138 različitih država, svi mogu da postanu građani Francuske. Naime, nakon časnog služenja barem tri godine, mogu da predaju zahtjev za državljanstvo, a ako ih rane na ratištu, mogu da dobiju državljanstvo preko odredbe nazvane "Francuz po prolivenoj krvi", što je francuska vlada počela da dozvoljava 1999. godine.
3. Više od 35.000 stranaca ubijeno je u akcijama dok su služili Legiji
Tokom istorije se na francusku Legiju stranaca - i njihove borce - gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvatali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život sa nekim smislom. Ali besmisleno žrtvovanje vremenom je postalo svojevrsna vrlina koju nema potrebe ni da pokušavate razumjeti. Najbolje je to objasnio stari legionar Vilijam Langeveiš: "Vrijeme nije bitno. Mi smo zvjezdana prašina. Nismo ništa. Bez obzira umrete li sa 15 ili 79 godina, za hiljadu godina to će biti potpuno nebitno. Dakle, od*ebite sa svojim brigama o ratu".
4. Legija je nekada prihvatala sve ali danas prolaze kroz testove
Od osnivanja, 1831. godine, Legija je postala utočište za sve sa problematičnom prošlošću. Muškarci sa policijskim dosjeima ili dezerteri iz drugih vojski mogli su da dođu i pridruže se, bez da ih iko išta pita. Naprotiv, dobili bi novi identitet i mogli su da započnu novi život, potpuno čist. Ali iako i dalje primaju dezertere i osobe optužene za manje prekršaje, više im se nije tako lako pridružiti kao nekada. Prilikom regrutacije, muškarci moraju da prođu psihička, fizička i intelektualna testiranja, pre nego što počnu sa treningom. Kasnije se proverava kolika je njihova motivacija, kako bi se razotkrili oni koji nemaju dovoljnu volju da uspeju u vojsci. Iako danas nije nužno da čovek beži od svoje istorije u trenutku kad odluči da se pridruži Legiji, svi novi legionari gube stari identitet i dobijaju novi, kog moraju da zadrže najmanje godinu dana tokom služenja vojske.
"Legionari počinju novi život kad se pridruže. Svakome od njih dozvoljeno je da njihova prošlost ostane tajna", objasnio je legionarski kapetan Mišel.
5. Plata, naknade i dodaci su užasni
Prilikom regrutiranja legionari bi mogli komotno da objave poster američkih marinaca na kom piše: "Ne obećavamo vam vrt pun ruža". Naime, plata je užasna, kao i ostale naknade i dodaci, a čini se da to nikom ne smeta, piše Biznis insajder.
Uprkos obećanju vrlo grubog života i mogućem slanju u borbu bilo gdje na svijetu, i dalje se hiljade muškaraca prijavljuje svake godine. Legionari mogu da očekuju da će ih poslati da čuvaju neka područja ili da ih odvedu u središte borbe. Trenutno tako borave u Avganistanu i Maliju. Početna plata im je oko 1.450 dolara, a nema povišica prvih nekoliko godina. A da je riječ o maloj svoti dovoljno govori poređenje sa najnižom platom američkog vojnika, koja iznosi 1.546 dolara, a koja automatski prelazi na 1.733 dolara nakon šest mjeseci. Jedini veliki bonus u Legiji mogu naći ljubitelji pića, jer uvek ima više nego dovoljno alkohola. Čak i u ratnim zonama, legionari piju u slobodno vreme, a poznati su po tome što mogu da popiju toliko da bi se postidjeli i neki "pošteni" alkoholičari.
(Kurir,BLIN MAGAZIN/ljk)