Porodica Buhić iz viteškog naselja Rijeka već godinu do svoje kuće može doći jedino preko betonskog zida s ogradom od armature koji je sagradila Općina kako bi se naselje zaštitilo od izlijevanja rijeke Kruščice. Zbog nerazumijevanja komšija, ali i betoniranja korita rijeke, Dario Buhić kaže da vlastiti auto nikad nije parkirao pred kuću, a namirnice i drva za ogrjev moraju nositi preko pedesetak metara dugog zida.

Drveni most

- Ovo je katastrofa, živimo kao u srednjem vijeku. Svaki dan nekoliko puta prelazimo 20 centimetara širok zid s oštrom armaturom, a preko njega smo prenosili čak i namještaj - govori Buhić.

Za vrijeme posjete ekipe Avaza najmlađi član porodice, učenik osnovne škole, upravo je prelazio zid kako bi otišao u školu.

- Prvi dan škole dijete je na armaturi rasjeklo nogu, a drugi dan je visio s armature i samo srećom nije pao u rijeku. Muž i ja smo već padali sa zida i zaista je sramota da neko tako živi u 21. vijeku – ističe Andrea Buhić. 

Prije su, kažu, nedaleko imali stari drveni most preko kojeg su prelazili, ali prije nekoliko mjeseci njega je voda odnijela i sada nemaju izbora.

Obraćali su se Općini za pomoć, a kada ništa nije pomoglo, na kraju su tužili i Općinu i komšije.

- Sve je sada na Općinskom sudu u Travniku. U Općini nas samo šalju od jednih do drugih vrata, dogovor sa susjedima je nemoguća misija...

Iako su prilikom betoniranja korita uzeli dobar dio naše zemlje i obećali nam put pored mosta, od toga nije bilo ništa – navode Buhići.

Dobio parnicu

Zemlju je, kaže Dario, kupio njegov djed prije 40 godina, a samo deset godina nakon toga morao je na sud na kojem je dobio parnicu te su narednih desetak godina imali dva puta, odnosno prilaz kući s dvije strane. Nakon rata, ostali su bez oba.

Izdata saglasnost

  - Kažu da naša kuća nema građevinsku dozvolu, a uredno su nam izdali urbanističku suglasnost. Osim kuće mi tu imamo i sedam dunuma zemlje, a nemamo prilaz – govori Dario Buhić. 
 

(Avaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)