Nezapamćena nesreća na rijeci, poslije koje je proglašena trodnevna žalost, dogodila se na današnji dan prije 65 godina, kada je kod ušća Save u Dunav potonuo rječni brod "Niš" i odnio više od stotinu života.
Brod "Niš" saobraćao je na liniji Zemun-Beograd, a po predviđenom kapacitetu mogao je da primi 60 putnika. Međutim, zbog popravke mosta za prevoz rijekom se odlučivalo više putnika. Koliko je tačno bilo putnika nikada nije utvrđeno. Prodato je 106 karata, ali se pretpostavlja da je u trenutku katastrofe na brodu bilo oko 150 ljudi. Malo njih uspjelo je da preživi.
Po rasporedu, vrijeme polaska je bilo u 13.30 sati, ali kako je kapetan Ferdinand Nobilo svojevremeno izjavio, riješio je da pođe ranije da brod ne bi dodatno bio preopterećen, jer su putnici "konstatno nagrtali".
Nakon što je dobio odobrenje, brod je isplovio iz Zemuna u 13.07, a već nakon pet minuta, kod ušća ga je zahvatila oluja i broj je potopljen. Većina putnika ostala je zarobljena u utrobi broda, gde su se sklonili od nevremena. Preživeli se sjećaju da je oluja bila veoma jaka i da je padao grad nevjerovatne veličine.
Ronioci koji su izvlačili brod i žrtve susreli su se sa jezivim prizorom - skoro 60 tijela bilo je zarobljeno u kabini.
Tadašnja vlast posvetila je punu pažnju nesreći, pa su se već oko 15 sati na obali pojavili ministri policije Jugoslavije i Srbije - Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić Krcun. Naložena je istraga i proglašena su tri dana žalosti.
Preživjeli članovi posade i putnici davali su kontradiktorne izjave, kapetan Nobilo bio je kratko i u pritvoru, a istraga specijalne komisije sa zadatkom da ispita uzroke nesreće, zaključila je da je krivica na - nevremenu.
Oluja koja je potopila "Niš", ostala je zapamćena kao vanredno jaka i ušla je u anale meteorologije. Danas znamo da je to bila takozvana superćelijska oluja, karakteristična upravo za područje Ušća i Zemuna.
Međutim, preopterećenost i sama konstrukcija broda (plitak gaz, nesrazmjerno visok nadzemni dio i poremećeno težište nakon što je postojeći motor broda zamijenjen lakšim), uticali su na to da nesreća bude u ovoj mjeri fatalna.
Trojica preživelih sa broda, Radoslav Vasiljević, Miroslav Višnjić i Mihailo Grkinić, prilikom obilježavanja 60 godina od nesreće, spustili su u Dunav vijenac sa 130 svijeća. Među preživjelima bila je i Alenka Rančić, poznata glumica. Ona je preminula 2005. godine.
- Kapetan duge plovidbe, Nebojša Tomašić, prošao je sva svjetska mora, bio je stariji čovek. Isplivao je, ali mu je srce otkazalo i tu je kod Kule Nebojša izdahnuo - ispričao je tada novinarima Grkinić, penzionisani profesor geografije Zemunske gimnazije.
Jedan od preživelih sjeća se čoveka koji je isplivao na Ratno ostrvo, držeći dijete u naručju. Doviknuo je svojoj ženi, koja je na kopno stigla prije njega, da je uspio da spasi dijete, na šta mu je ona očajno odgovorila: "Jesi, ali tuđe!"
- Kad je brod krenuo, ja sam bio u repu. Odvajajući se od doka, brod je repom jako udario o dok. Rekao sam prijatelju: "Hajde da se sklonimo odavde, ovo će još i da potone". Sedam minuta kasnije, brod je ovde tonuo - dodao je on.
"Niš" je iz Dunava izvučen naredne noći, a o njegovoj daljoj sudbini i primjeni postoji nekoliko verzija. Sve pretpostavke se zasnivaju na tome da je ovo malerozno plovilo prefarbano i korišćeno pod drugim imenom i na drugim rijekama po Srbiji.
Nakon potonuća, Državno osiguravajuće društvo je izdalo saopštenje da će porodicama žrtava isplatiti odštetu od 50.000 dinara za svakog nastradalog.
I dan danas spekuliše se na koji način je nesreća mogla biti izbjegnuta i koji faktor je bio presudan - preopterećenost putnicima, odluka kapetana da krene ranije, ili je zaista opravdano kriviti "višu silu", odnosno oluju.
Trojica preživjelih, međusobno se nazivajući "vodenom braćom", ostali su uvjereni da su uticala sva ta tri faktora.
- Treći je ljudski faktor. Da je neko od odgovornih vidio da se sprema nevrijeme, on ne bi sigurno pustio da brod krene. Brod je trebalo da krene u 13.30 sati, a krenuo je u 13.07 - zaključio je jedan od njih.
(BLIC/BLIN MAGAZIN/ljk)