Sandu Mešinović su mnogi imali priliku upoznati čitajući njene kolumne na portalu Lola, koji redovno izazivaju reakcije čitalaca, jer kako kaže svi tekstovi su inspirisani njenim životom, borbama, pitanjima, nedoumicama. Samo neki od naslova su "Kako sam preživjela raskid nakon 11 godina veze","Kako sam u jednoj godini dva puta dala otkaz i preživjela saobraćajku"... Upravo nakon tih događaja, potpuno mijenja karijeru, izlazi iz marketinga u kojem je bila 13 godina i odlučuje da se bavi samom sobom. Inspiracija joj je njen život, a sve što radi, radi sa puno ljubavi, u šta su se neki uvjerili na Sandinim radionicama joge, fitnesa, koje je predstavila i na mnogim festivalima. Jedan od njih je poznati EXIT festival. Završila je Prirodno-matematički fakultet u Banjaluci, odsjek Demografija i demografske nauke. Umjetnost i kreativnost neumorno dijeli sa svima, a krajem novembra odlazi u Katar, gdje će ljubiteljima ove drevne indijske tehnike otkriti čari kundalini joge.
Pozvani ste u Katar da u novembru održite radionice kundalini joge, kako je došlo do te saradnje?
Rekla bih slučajno, ali u slučajnosti ne vjerujem. Naime, putem Facebooka sam se povezala sa jednom damom koja živi u Kataru i zbog tekstova koje sam u to vrijeme pisala za Lolu, kontaktirale smo s vremena na vrijeme, ove godine smo se i upoznale. Ona je prisustvovala mom času kojeg sam imala na EXIT festivalu u Novom Sadu, ostala oduševljena i preporučila me studiju u koji ide u Kataru. Pogledali su moj CV, pozvali me i eto, ja idem.
Zbog čega je joga toliko bitna u Vašem životu i šta je ona zapravo?
Joga mi je u stvari po prvi put pokazala kako da se pogledam unutra, da odgovore potražim u sebi, a ne van sebe, i tu su stvari počele da se odmotavaju i da moj život ode u nekom potpuno novom pravcu. Joga inače znači To unite, odnosno UJEDINJENJE/UJEDINITI i misli se na sveto trojstvo - tijelo, um i dušu.
I zaista, jednom kada shvatite da je svo troje bitno, vaš život se mijenja na bolje. Živite u trenutku, ovdje i sada, mnogo ste mirniji, svjesniji života i ljudi oko vas, vremena, ljubavi, zahvalnosti. Naročito kundalini joga i meditacije su mi promijenile život.
Foto: Dejan Milesić
Čitajući Vaše kolumne na portalu Lola, mnogi su ostali dirnuti duboko u srž. Koliko Vam znači kada u ljudima probudite emocije i potaknete ih da svijet posmatraju drugačije?
Pa lijepo je ukoliko možete za sebe reći da ostavljate utisak na nekoga, da se možda zbog toga zapita, možda odluči da nešto promijeni, da se pokrene, ali to nije bio primarni razlog mog pisanja.
Ja sam imala potrebu u to vrijeme da pišem isključivo za sebe, pa sam to i radila, te vjerujem da su ljudi upravo kroz to iskustvo lično proživljenog, mog svakodnevnog života, uspjeli da prepoznaju sebe u tim situacijama, jer se svima nama dešava isto, te da ih je upravo to dotaklo do koske.
Foto: Svjetlana Panić
Primjer ste da je i u BiH moguće raditi posao koji volite, a pri tom i zarađivati od toga, šta biste poručili svim ljudima koji planiraju napustiti našu zemlju?
Neki dan sam napisala da ne možemo svi otići, treba neko i ostati.
No naravno, uvijek sam za to da se ode, proba, proširi svijest, da se upiju različitosti, druga iskustva, da se dotakne i dno i ljepota svijeta van naše zemlje. Nakon toga, znaćete šta treba raditi. To će biti vaš put i njega treba poštovati. Ostati ili otići, tu svrhu svako od nas mora sam da otkrije u sebi.
Ja ću ostati, a za svima koji odu ću posuti vodu i ložiti vatru da znaju naći put kući jednog dana kada se budu poželjeli vraćati.
Pripadate grupi ljudi koji žive po sopstvenim pravilima, težeći da ostvarite svaki svoj san. Možete li za kraj otkriti da li imate neku neostvarenu želju?
Uh, ne jednu, nekoliko!
Voljela bih imati svoj studio, u stvari kuću imena ''Mamina kuća'' koja bi bila okružena prirodom i koja bi bila stjecište kreativaca, muzičara, duhovnjaka, ali i centar za jogu, meditacije, ples, smijeh, iscjeljujuće tehnike, gdje bih ja kuhala i spremala hranu koju volim i gdje biste mogli ležati na ljuljašci između dva drveta, plesati na travi, piti čaj od našeg ljekovitog bilja ili slikati potpuno rasterećno kao da ste sljedeći Pikasso ili naš Alojz Ćurić.
Pored toga voljela bih se baviti kulturom i kulturnim eventima. Voljela bih otići na Antarktik i kod šamana u Sibir. Voljela bih plesati sa plemenima u Africi, osjetiti tu energiju i spajanje. Voljela bih raditi meditacije i isjcjeljenja sa djecom žrtvama porodičnog nasilja i sa ženama oboljelih od raka dojke. Voljela bih uvezati cijeli region i dovoditi u Banjaluku najbolje učitelje joge, plesa, dizajna, muzike.
Voljela bih se vrattit slikanju i završiti dizajn. Voljela bih napraviti maraton u grljenju. Voljela bih napraviti svoj Festival.
I tu nije kraj, naravno.
Ali sada kada razmislim, sve ću i ostvariti, sigurna sam.
Imam Univerzum na mojoj strani.
Foto: Dejan Milesić
(BLIN MAGAZIN/Ljilljana Krulj)