Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je čerupanje Bosne i Hercegovine. Sagovornici su bili dvojica profesora univerziteta – Zdravko Grebo iz Sarajeva i Miodrag Živanović iz Banjaluke.

Bilo je riječi o tome kako trenutno najviši funkcioner Bosne i Hercegovine, predsjedavajući Predsjedništva Dragan Čović, podržava Hrvatsku u njenom sporu sa Bosnom i Hercegovinom oko izgradnje mosta na Pelješcu, zašto se Republika Srpska odrekla milijardu i po eura u korist Srbije, kome odgovara da se Arapi masovno naseljavaju u Bosni i Hercegovini, zašto se za zapadnu Hercegovinu kaže da je najljepši dio Hrvatske, a za istočnu Bosnu da je najljepši dio Srbije, kako bosanski Srbi i Hrvati, kada se igraju sportske utakmice, navijaju za Srbiju i Hrvatsku, a Bošnjaci za Tursku, zašto bosanskohercegovačka vrhuška više brine o interesima stranih zemalja nego o interesima vlastite zemlje, kao i o tome kome je danas stalo do Bosne i Hercegovine?

Omer Karabeg: U poslijeratnoj istoriji Bosne i Hercegovine ima na desetine primjera koji pokazuju da je bosanskohercegovačkim funkcionerima često bio važniji interes strane zemlje nego njihove vlastite. Najnoviji primjer je pružio trenutno najviši funkcioner Bosne i Hercegovine, predsjednik njenog Predsjedništva Dragan Čović, koji daje bezrezervnu podršku Hrvatskoj u njenoj namjeri da izgradi most na Pelješcu koji će, kako tvrde neki stručnjaci, Bosni i Hercegovini zatvoriti pristup otvorenom moru. Čović šta više tvrdi da je, kako on kaže, taj most prevažan za Bosnu i Hercegovinu.

Zdravko Grebo: Naravno da to ne bilo prvi put. Slično je bilo i kada je Tomislav Nikolić, kao predsjednik Srbije, proljetos obišao radove na mostu Ljubovija - Bratunac. Tada je rekao da taj most služi da se preko njego šetnjom stiže iz Srbije u Republiku Srpsku i dodao da jednog dana više neće biti važno odakle si pošao i kuda ideš, jer sve će to da bude jedno, što će reći - Srbija.

Očigledno i Dragan Čović ima u vidu sličnu bilo pješačku, bilo plovidbenu verziju. Uostalom, nije se ništa drugo mogli ni očekivati nego da Dragan Čović ostane sebi dosljedan sve očekujući konačnu drugostepenu presudu iz Haga za veselu šestorku - Prlić i družina.

Naravno da je očekivano da Čović štiti, čak i potencira interese Republike Hrvatske. To nije ništa novo. Kada je bilo saopšteno da Hrvatska dobija od Evropske unije 357 miliona eura za izgradnju Pelješačkog mosta, niko se u takozvanom političkom Sarajevu nije plaho uzbudio - da bi se u posljednje vrijeme razbukatala politička, a onda i kvazinaučna debata o nekakvoj konvenciji o pravu mora, o neškodljivom prolazu, o visini stubova, o uplovljavanju kruzera i nosača aviona u Neumski zaljev. Ni to nije ništa novo.

To će biti samo još jedna od tema koja će pustošiti ionako opustošenu političku scenu Bosne i Hercegovine. I biće tako sve dok se nakon prvog zakopanog kamena, most stvarno i ne ukaže pred našim očima.

Miodrag Živanović: Ja mislim da nije problem samo u gospodinu Čoviću. Već odavno se vrši, da tako kažem, rastakanje Bosne i Hercegovine. Pravo je pitanje - ko je ovdje za Bosnu i Hercegovinu. Ja ne vidim ni u politici, ni izvan nje, ljude koji su za Bosnu i Hercegovinu, ili ih vidim jako malo, bilo da je riječ o Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima.

Rekao bih još nešto o jednom problemu o kome se kod nas previše ne govori. Bosna i Hercegovina već četvrt stoljeća nema političare. Mi imamo tehnologe vlasti i političke demagoge, a imamo i predstavnike kriminalnog miljea. I to visoke predstavnike kriminalnog miljea. Zbog toga ne vidim mogućnost da se ovdje pojavi društvena snaga koja bi mogla da razriješi naše probleme. Odsustvo nade je ono što određuje našu sadašnjost, a nažalost, još više će određivati našu budućnost.

Nastavak razgovora čitajte na portalu RSE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)