Žene koje previše vole,

da ih tako nazovem da ne koristim druge epitete zbog kojih bih kasnije dobila jezikovu juhu, il sam mazohistica ili feministica, kako kome paše, al sam uvijek nešto, samo ne mogu biti ona koja ima svoje mišljenje. Elem, da se vratimo na temu žena koje previše guše, pardon - vole. 

 

Romantična slika o samoj sebi kao ljubavnoj tragičarki tipa Ane Karenjine, Marie Callas ili princezi koja suzbija gađenje i ljubi žabu da postane princ, mnogim ženama je identitet koji ih je okovao kao galiote. Ljubav se rađa iz slobode. Bez slobode nema ljubavi. Ljubav usrećuje i tačka. 

 

“Žene koje previše vole” su uglavnom pogođene nekim traumatičnim iskustvom iz djetinjstva pa se ovisnički vežu za muškarca koji je emotivno nedostupan, ovisan o egotripima, alkoholu, ženama. Uglavnom, to je muškarac koji  joj ne može uzvratiti ljubav. Al one čvrsto vjeruju da mogu riješiti problem sa ljubavlju, odnosno pokušavaju mijenjati tog muškarca, što uglavnom rezultira neuspjehom, a na to ćemo nadoći u toku priče.

 

Nedavno mi je jedna poznanica kazala: “Prava ljubav je nesretna ljubav”, ma otkud to draga ženo? Naravno, nije mi mogla objasniti, jer je to neshvatljivo ljudima koji ne dožive “pravu ljubav”. Međutim, kad sam ostala sama sa sobom pokušala sam si predočiti ovu njenu izjavu , i to bi izgledalo ovako. 

 

Opsesivna ljubav je očajnička težnja za nekim koga doživljavate posebnim, misterioznim, a presudno neuhvatljivim. Bitne komponente ovakve ljubavi su uzbuđenje, drama, napetost, misterija. No drage moje,  Vi imate mogućnost u tome sudjelovati ili ne, za takvu opsesivnu ljubav potrebno je dvoje. 

 

Stekla sam utisak da žene prilikom izbora uglavnom biraju nestabilne muškarce, jer ih smatraju uzbudljivim, nepredvidive –koje, gle čuda doživljavaju romantičnim. Na žalost, ono što im na prvu djeluje misteriozno i romantično na kraju se ispostavi da je samo maska za niz emocionalnih problema. Veze sa ovakvim muškarcima su osuđene na stalnu borbu da se oni promijene, što naravno nikada ne uspijeva. 

 

 S druge strane žene se u takvim vezama uglavnom pale na filmove tipa “Zgodna žena”, “Ja u ljubav vjerujem” i mnogim drugim ljubićima koji su emotivn okidač nesretne ljubavi sa sretnim krajem. Žene u takvim pričama postanu otirač i hrana za njegov ego, kao našminkane jahačice apokalipse, hrle ka sudbini svojoj, dok  on sa druge strane svojim prijateljima priča kako je dobar j….č, i zaista tako se osjeća, dok vi kopnite…

 

Žene su čudna bića, one patnju idealizuju, postaju opsjednute i ostaju u odnosu koji ih ugrožava. Ljubav je lijepa ne boli, u njoj se uživa, voli, mazi i pazi, u njoj se osjećate uzvišeno, poletno. A muškarci koji su po defoltu skloni raznim emotivnim problemima, ma i sa njima je ok, sve dok ima žena kao što ste Vi, koje “previše vole”. 

 

Posvećeno svim onim ženskicama koje niko ne razumije i ne shvata, naredni put kad budete peglale svoje prijateljice sa vječitom borbom sa neuhvatljivim muškarcem, a one Vam po hiljaditi put kažu da nije vrijedan truda, i  da je ne tjerate  da sluša iste stvari, shvatite da vas se hiljadu i prvi  put može zašutati,  časna sestrinska.