Boris Dežulović/ Strasti Orijenta u Sarajevu

Zašto se šeherom nadigla kuka i motika kad je crvenim ćilimom samozatajno protutnjala gospođica Diskrecija...


19.08.17, 16:10h

 

Oslobodjenje.ba

 

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča jednu budalaštinu. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča nakav vic ili budalaštinu.

 

Elem, kaže, eno je večeras crvenim ćilimom na Sarajevo Film Festivalu uz Olivera Stonea i Johna Cleesea prošetala Maca Diskrecija, sve u cipelama na bandere i crvenoj haljini s dekolteom do Donje Bioče.

 

“Ko je bogati Maca Diskrecija?”, upitah ja na to iskreno začuđen, “kako ne znaš ko je Maca Diskrecija?”, podvikne on na mene baš ljut. Upropastio mu ja, biva, odličnu budalaštinu. Jer šta? Cijeli dunjaluk zna za tu, kako reče da se zove, Macu Diskreciju, velika je ona izgleda neka zvijezda, manekenka, starleta, pjevačica, glumica, tako nešto, kraljica bulevarskih društvenih kronika, nisam ni ja najbolje shvatio, i vrhunska je, veli, budalaština, cijeli taj duboki, plitki čemer objašnjava kad se megazvijezda društvenih rubrika - što su joj je reflektori, kamere i crveni ćilim malo, pa njime još kao u kuglani valja i svoje divovske sise - zove Diskrecija.

 

Maca Diskrecija savršeno je ime za nekoga čije ime nikad u životu niste čuli. Ime čiji je smisao da ga ne čujete i ne znate

 

Što se pak mene neuka tiče, tko god joj je smišljao umjetničko ime, boljega nije mogao domisliti. Ranih devedesetih, u vrijeme terora hrvatskog pop-dancea – vi u Bosni tad ste, srećom, bili pod granatama, pa ne pamtite taj užas – kratko je bila bljesnula pjevačica umjetničkog imena Diana Simplicija. Baš, eto, kao što je Simplicija, priznate ćete i sami, divno ime za jednostavnu, prostodušnu hrvatsku katoličku dance-zvijezdu – kod prijatelja u muzičkoj industriji nije prošao moj poslovni plan, da kao antipodušu Simpliciji lansiramo divlju, raspuštenu i razuzdanu, recimo, Stanu Komplikaciju - Maca Diskrecija savršeno je ime za nekoga čije ime nikad u životu niste čuli. Ime čiji je smisao da ga ne čujete i ne znate. I upravo je ontološka greška kad se pročuje, svemirski poredak ispadne iz ravnoteže kad netko nekad negdje - poput mene nekidan u dva iza ponoći - čuje za Macu Diskreciju. U strogo filozofskom smislu, kažem vam, kozmos bi bio uravnotežen, i naš bi mali okrugli svijet imao smisla da nitko nikad nije čuo za Macu Diskreciju.

 

Što se dogodilo, gdje je pošlo ukrivo, tko je zajebo stvar, đavo će znati - tek svijetom se, Balkanom i cijelim kantonom pročulo za Macu Diskreciju. Pa se šeherom nadigla kuka i motika kad je nakon Olivera Stonea i Johna Cleesea crvenim ćilimom nenametljivo i samozatajno – kako joj samo ime kaže – protutnjala i gospođica Diskrecija, sve vodeći pred sobom svoje dvije nestašne sise. Kao da crveni ćilim ičemu drugom služi doli za to da njime skakuću vesele, razigrane dojke na štiklama. Najzad, otkud znate da Maca Diskrecija na Sarajevo Film Festivalu crvenom ćilimu nije – poslom?

 

Nisam, sram vas i stid bilo, ni pomislio ono što ste pomislili vi. Ja, recimo, kad sam čuo da su crvenim ćilimom prošetali Oliver Stone i Maca Diskrecija, prvo sam pomislio da je to počelo snimanje one serije o Izetbegovićima, o kojoj već danima priča cijelo Sarajevo. Oliver Stone ima nekog iskustva s tim stvarima, snimao je on već filmove o Kennedyju, Nixonu, Aleksandru Makedonskom i raznim nakim predsjednicima, snimao je čovjek i Putina, i Izetbegovići kao bosanski Kennedyji – na čelu s Alijom kao realno možda i najgrandioznijom figurom svjetskog dvadesetog vijeka u cjelokupnoj historiji svih vremena ikad - iskusnom bi liscu sigurno bili izazov. A ni Maca Diskrecija, kako znamo, nije bez iskustva pred kamerom.

 

Kasnije su mi objasnili da ipak neće biti Oliver Stone, već da će biti nekakva turska producentska kuća. Naravno da će biti turska, ja budale mene: turska sapunica upravo je idealan format za pričanje priče o Izetbegovićima, nema dalje od toga. Ne bi bila loša ni brazilska, ne kažem, ili indijska, ili meksička – Meksikanci su nadaleko poznati sapundžije – ali turski se majstori jedini u serijama čvrsto drže povijesne faktografije.

 

U meksičkoj seriji, recimo, Alija bi završio u zatvoru zato što bi mu smjestio senjor Alejandro, boss šamačkog narko-kartela, kojemu je stari padrone, veleposjednik i vlasnik najveće hacijende u Posavini, obećao kćerku Halidu – smrtno, jasno, zaljubljenu u mladog predradnika Aliju - ne znajući da su Halida i Alejandro brat i sestra, jer je padroneova žena Consuela jednom davno imala kratku aferu s Alejandrovim ocem Ćamilom, koji se na jednom iftaru na hacijendi pojavio prerušen u padronea kako bi joj napakostio zbog jednog davnog poniženja na šamačkoj fiesti. Ili tako nekako, nisam ni ja baš sve pohvatao.

 

Dočim, u turskoj seriji Alija će također završiti u zatvoru, ali ne zbog padroneove kćerke, već – naravno – zato što je po Bosni i Hercegovini komunistima u brk širio ideju nezavisne muslimanske države. Nema kod turskih sapundžija zajebavanja s faktografijom. Tek poslije otkrit će se da su Halida i Al-Ehandro brat i sestra, pa ćemo u šokantnom raspletu serije povezati da je Alijin sin Bakir zapravo svoj vlastiti daidža, a da je kćerka Zulejha – vi, naravno, prvi put čujete za Zulejhu – Alijina kćerka iz davne kratke afere s nekom Melihom, kad se Alija na jednom ramazanskom iftaru pojavio prerušen u slavnog Salih-bega. Naravno da samozatajna Meliha nikad nije javno priznala aferu, pa su je sve otada zvali, shvatili ste, Maca Diskrecija.

 

Kad sam čuo da su crvenim ćilimom prošetali Oliver Stone i Maca Diskrecija, prvo sam pomislio da je to počelo snimanje one serije o Izetbegovićima, o kojoj već danima priča cijelo Sarajevo

 

U nastavku, da skratim, Halida i Maca se na nekom prijemu u turskoj ambasadi počupaju kao Krystle i Alexis, i u veličanstvenom finalu serije John Cleese kao stari Alija Izetbegović – ne bi li zataškao cijelu stvar – objavi rat Srbiji.

 

Ili tako nekako, nisam ni ja baš sve pohvatao.

 

Serija radnog naslova “Strasti Orijenta” nije još ni snimljena, a već se po kuloarima sarajevskog festivala priča o nastavku. Navodno je sve već dogovoreno, ni politička ni financijska potpora projektu nije u pitanju, serija bi se uskoro trebala početi snimati u Banjaluci i Palama, a radni naslov je “Tesna koža”. Čuli ste možda za taj velebni projekt, epsku priču o samozatajnom i golorukom sarajevskom pjesniku i boemu Radovanu, koji po kafanama na salvetama piše bolećive introspektivne pjesme, sve dok Alija ne objavi rat Srbiji, a goloruki se boem premetne u silnog vojskovođu koji će povesti svoj narod u slobodu, ostavljajući na koncu da slobodu dovrši njegov najbolji prijatelj Milorad, za kojega u veličanstvenom finalu serije doznamo da je Mile zapravo Radovanov sin iz davne neke njegove afere s nekom Macom Diskrecijom, kad se na krsnoj slavi kod Diskrecijinih pojavio prerušen u doktora Dragana Davida Dabića.

 

Ili tako nekako, nisam ni ja baš sve pohvatao.

 

A vi se i dalje pitajte otkud Maca na crvenom tepisonu. Maca Diskrecija - kamo lijepe sreće da nikad za nju čuli nismo - sublimacija je svih naših historijskih nesreća i središnja figura svih naših suvremenih povijesti.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 

(oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 


BLIN
KOMENTARI