Piše: Mile LASIĆ

...Corax je kao umjetnik i političko biće svojevrsni kroničar permanentnog raspadanja svih mogućih političkih tvorevina u posljednje dvije decenije, što je mogao pomisliti svatko tko je u vremenu od 24.08. do 23.09.2005. godine posjetio Gradski muzej u Güterslohu, pa potom i Medjunarodni novinski muzej grada Aachena i glavnu dvoranu Univerziteta Friedrich Schiller u Jeni). Uostalom, jednako kao i bilo koju potonju Coraxovu izložbu, ili njegove uradke u Danasu, Vremenu (za kojeg više ne “piše”) i drugdje.

Ova je Coraxova izložba u Güterslohu i pod nazivom “On - psihogram jedne diktature“ iznimna za mene, jer je bila povodom za naše upoznavanje, a i danas je, vjerujem, referentna, jer se . “On” i ova izložba u cijelosti je posvećena bila, dakako, “Njemu”, s kojim je i započela posljednja balkanska nesreća, koja nikako da stane, ali i drugim  “junacima našeg vremena”, onima koji su nam stalno vrtimo u krugu promašenih ideja i u Srbiji i u BiH. Kako objasniti drugačije tu žalosnu činjenicu da naši narodi stalno i uporno glasuju na izborima za one koji su im izmijenili živote, za njih ili njihove nasljednike? Tih 60 izloženih u Güterslohu Coraxovih likovnih eseja bez riječi, mudriji i sadržajniji nego čitave  ispisane stranice, bili su i ostali  svojevrsna kronika izčezlog vremena i hommage nezavisnim medijima u Srbiji … 
II

Predrag Koraksić Corax je kao umjetnik i političko biće svojevrsni kroničar permanentnog raspadanja svih mogućih političkih tvorevina u posljednje dvije decenije

Gradski muzej u Güterslohu ("Stadmuseum Gütersloh") sam  tih dana posjetio više puta, prvo da u miru uslikam izložbu i porazgovaram s Berndom Andersonom, čovjekom koji je “zanatski” postavio Coraxovu izložbu. Dotični mi je otvorio ljubazno u neradno vrijeme izložbeni prostor, uključio televizor sa Coraxovim kratkim crtanim filmovima, stavio na raspolaganje “pisane materijale”, koji su pratili izložbu, uključivo Coraxovu autobiografiju, te reakcije njemačkih medija na Coraxovu izložbu. Između ostalog, tu je bilo i kratko objašnjenje o liku i (ne)djelu Coraxovih glavnih junaka svih ovih godina, nezaobilaznog Slobodana Miloševića i supruge mu Mire, njegovog  “psa s lanca” Vojislava Šešelja, Radovana i Ratka, Slobinih izvođača radova po BiH, tu su i Momčilo Krajišnik i Momo Bulatović i neizbježna Biljana Plavšić, ali i Milo Đukanović, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Usput kazano, dok je rahmetli Alija bio na izložbi zastupljen nježnim Coraxovim ukorom za one budalaštine o “nepodobnosti Djeda Mraza”, drug  Franjo se na jednoj karikaturi vidi kako u paklu gleda tv-prijenos Slobinih govora iz Den Haaga i “drži mu palčeve”. Na zidovima visi, pak,  mnoštvo drugih omiljenih Coraxovih “junaka”, poput Amfilohija, ali i “međunarodni junaci” važni za razumijevanje  bh. i yu nesreće, počevši od Richarda Holbrooka pa do Carle del Ponte…

O Predragu Koraksiću Coraxu i njegovom umjetničkom djelovanju više u DEPO POGLEDIMA.