Tek što je počelo pompezno odbrojavanje Stoljeća mira na Balkanu, tog zaboravi-zlo-i-ne-osvrći-se projekta na kojem su se solidno omastile ovdašnje NGO/NVO, te navježbane pudlice domaćih vlasti i galantnih stranih donatora - dešava se nešto potpuno naopako. Naime, katalog 'dubioznih proročanstava' o novim svađama i daljoj fragmentaciji država-rudimenata bivše SFR Jugoslavije i ostatka Balkana postaje iz dana u dan sve deblji. 

Podsjetimo se, rečeni projekat je lansiran u paketu sa 'politički korektnim' obilježavanjem stogodišnjice Sarajevskog atentata (1914) na centralnoj manifestaciji u Sarajevu i onoj paralelnoj u 'Kamengradu' (v. širi osvrt autora ovog teksta na taj događaj, objavljen je juna 2014. god. na portalu Tacno.net).

Nota bene, nove turbulencije, sukobe i promjene granica na Balkanu najavljuju gotovo unisono ozbiljni visoki predstavnici, diplomati, eksperti i zemalja od ranije potvrđenih prijatelja - kojima se okomito, sa novom energijom & pojačanim apetitom, priklanjaju notorni, vanjski i unutrašnji neprijatelji BiH. 

Pođimo redom na hladno, da se nešto ne potkrade. U regionalnim medijima je najprije široko prenesen i na prvu žestoko granatiran geoanalitičarski 'papir' na zadanu temu, objavljen u svjetskoj publikaciji Foreign Affairs - vidjeli smo i konkretne mape. Tekst je potpisao Tomothy Less, bivši diplomata Velike Britanije u Banjaluci i Skopju, danas direktor agencije Nova Europa. Potom se oglasio još jedan visoko pozicioniran insajder po definiciji, bivši zamjenik šefa CIA za Balkan Steven Mayer, pa je uslijedio i onaj najsvježiji tematski prilog objavljen prije nekoliko dana u časopisu American Interest. I tako to, do prvog slijedećeg...

Nove turbulencije, sukobe i promjene granica na Balkanu najavljuju gotovo unisono ozbiljni visoki predstavnici, diplomati, eksperti i zemalja od ranije potvrđenih prijatelja - kojima se okomito, sa novom energijom & pojačanim apetitom, priklanjaju notorni, vanjski i unutrašnji neprijatelji BiH

Cijeli serijal tretira manje-više sve zemlje tzv. Zapadnog Balkana, ali fokusirajmo se ovdje na epicentar priče -  Bosnu i Hercegovinu. U stopu za gore pomenutima, oglasio se kako-u-prošlom-ratu-tako-u-miru proaktivni Tomislav Nikolić, odskora bivši predsjednik Srbije. Kako je sam apostrofirao na nedavno upriličenom otvaranju mosta između dvije zemlje na rijeci Drini znakovito nazvanog 'Bratoljub', parafraziram - na prije ili kasnije nepostojećoj granici - kada Srbija i Republika Srpska postanu 'Jedno'. 

Osim za anesteziranje naivnih budala kao i za one koji imaju 'plan B' u pričuvi, ovdje ne pomaže ona apokaliptički preplaćena mantra u prošlom ratu - o hiljadugodišnjoj-cjelovitoj-multi-kulti-nedjeljivoj, bivšoj Republici Bosni i Hercegovini (RBiH) sa olimpijskim Sarajevom, tim 'evropskom Jerusalemom'. Ili ona da za rat treba dvoje.

Istorija ne oprašta onima koji nisu ostali svoji u susretu sa njom, plus nisu naučili obavezne lekcije. Da ne bude nove zabune, Daytonski mirovni sporazum je precijenjen više iz propagandnih, nego iz geostrateških motiva ključnih svjetskih igrača, u prvom redu SAD sa tadašnjom administracijom predsjednika Billa Clintona, u drugoj polovici prvog, a u okviru priprema svekolike kampanje za njegov drugi mandat u Bijeloj kući. Taj sporazum nije zaustavio posljednji rat. Dvostruka agresija susjeda i srednjevjekovna opsada/davljenje Sarajeva okončani su (do daljnjeg) - vojnom intervencijom SAD sa tradicionalnim saveznicima u NATO, nakon što je količina prosute krvi i najvećih zločina od završetka II svjetskog rata u srcu inertne Europe prešla projektovani 'prag' tolerancije. Osim što je tamo amputiran epitet Republika iz zvaničnog imena punopravne članice UN, u Daytonu su potpisane mape njene etničke podjele, plus pitijski 'ustav' nakazne, preskupe i nefunkcionalne drzave. Dok je rat, sa ciljem konačnog rastakanja BiH, nastavljen drugim i trećim sredstvima - sustavno i neumorno.

Od tada, svih proteklih naprijed-korak-nazad-tri godina, uporno blijedi imidž ove prelijepe zemlje u regionu i svijetu. Pored ostalog, to neumoljivo potvrđuju neslavne rang liste gdje je BiH odskora zvanično proglasena drugom Najbjednijom, te prvom Najzagađenijom zemljom na planeti. Njeno dalje propadanje i eventualni raspad neće zaustaviti lafontenovske bajke nedoraslih (debelo namirenih) vlasti o medu i mlijeku, pa o eksploziji novih radnih mjesta, ludom rastu 'Dži-Di-Pi'-a, te epohalnim vanjskopolitičkim iskoracima - MAP sa NATO & kandidatski statusu u EU -  koji su već decenijama tu-iza-ugla-od-ponedjeljka.  

Do tada, u regionu važi svojevrstan balkanski Schengen - i to ekskluzivno za BiH  - u koju slobodno, bez i makar protokolarnog respekta prema službenom Sarajevu - ulaze/borave/izlaze visoki dužnosnici susjednih zemalja, ovim ili onim povodom a la carte.

Ruku na srce, lideri Bošnjaka su po definiciji njenog najbrojnijeg konstitutivnog naroda dobili istorijski zadatak i šansu. Nažalost, nisu uspjeli da u protekle dvije i po decenije uvjere druga dva (plus Ostale), kao ni arhitekte Daytonskog sporazuma sa ostatkom tzv. međunarodne zajednice da je unutrašnji konsenzus moguć. Odnosno, da je kredibilna budućnost ove zemlje, u njenim istorijskim granicama, realna.  

Za razliku od mudre, eminentno multietničke Crne Gore, odskora atlantske članice NATO i uskoro članice EU, koja sa ekstra bonusom (Sutorina) ide dalje. Dok, zvanično maritimnu BiH sa njenim neprocjenjivim komadićem jadranske obale (24 km) sve do dan-danas - 25 godina od Dana njene nezavisnosti - povezuje kozja staza na potezu Čapljina-Neum. 

Svih proteklih naprijed-korak-nazad-tri godina, uporno blijedi imidž ove prelijepe zemlje u regionu i svijetu. Pored ostalog, to neumoljivo potvrđuju neslavne rang liste gdje je BiH odskora zvanično proglasena drugom Najbjednijom, te prvom Najzagađenijom zemljom na planeti

Ali zato narednih mjeseci kreće puna realizacija projekta Pelješki most kojim susjedna euro-atlantska Hrvatska suvereno prekoračuje 'to tamo', što nije sporno. Međutim, posljedice za BiH su dosta zabrinjavajuce glede njenog (ne) izlaza t.j. koridora na otvoreno more. Umjesto istog, dobija samo surogat tzv. 'neškodljivi prolaz', što znači da ostaje odsječena od ostatka svijeta. Sličan problem ima i Slovenija sa istim susjedom u Piranskom zalivu ali ga rješava kako treba (na pažnju dežurnim rodoljubima u cjelovitoj & suverenoj BiH: koliko sutra, 29. o.m. Stalni arbitražni sud u Den Haagu donosi relevantnu odluku u tom sporu - bolje da dobro prouče istu, biće prozvani i pomno ispitani pređeno gradivo, akoBogda.

Dakle, umjesto pravih stvari, 'naši' su se uhvatili u nacionalističko kolo sa 'njihovima', bave se kontraproduktivnim kalimero-potezanjem Ustava, fingiranim i/ili stvarnim tuk-na-utuk svađama sa konstitutivnim partnerima, što sve skupa galvanizira projekat, kolovođe, vojnike, teoriju i praksu podjele. 

Pored toga, paradno insistiranje na apsurdnoj kolekciji dodatnih, unaprijed propalih rezolucija o genocidu u Srebrenici, već potvrđenom nizom presuda UN Tribunala (ICTY) i Međunardnog suda pravde (ICJ) u Den Haagu, potom i u parlamentima ključnih clanica UN, kao i u EUP,  samo je pojeftinilo Zločin i ponizilo Žrtvu. Nečuvena minut-do-dvanaest blamaža oko revizije Tužbe kontra SR Jugoslavije pred istim međunarodnim sudom (ICJ), tek dolazi na naplatu...

U tom svjetlu, rezultati lokalnih izbora prošle godine u Srebrenici su manje simbolična Kazna, a više gorka Opomena. Ako ovaj, Drugi pad Srebrenice 'desetostruko' kompenzira zavidna kolekcija izbornih pobjeda najveće bošnjacke stranke u glavnom gradu BiH - kako je trijumfalno istakao njen uvaženi predsjednik - onda sve upućuje na, iako 'ne mora da znači' -  fait accompli (svršen čin) t.j. konsolidaciju etničke podjele ove zemlje. 

Naravno, sa ovim se savršeno rimuje i sve glasniji šlager iz Banjaluke i Mostara o 'etnički čistom' Sarajevu (!). U istom paketu je i monoetnički neumski skup na temu ekskluzivnog promicanja europskih vrijednosti, pa najnovije izjave šefa HDZ o nedodirljivosti 'hrvatskih prostora' koje je u posljednjem ratu oslobodio HVO. Kakogod, nadležnima u SDA i HDZ nadalje štima više nego lukrativna saga o jednako nedodirljivim kladionicama i izbornom postu u duboko podijeljenom Mostaru.

U međuvremenu, odvija se galopirajuća desekularizacija podobnih pripadnika najvećeg konstitutivnog naroda u BiH - kojom se in vivo mijenja slika glavnog grada, a za njom i ostalih gradova i naselja u unutrašnjosti 'većeg' entiteta. Ista je snažno pojačana u kombinaciji sa nezapamćenom rasprodajom bh. državljanstava, nekretnina, grunta u Sarajevu i šire, poduzetnicima & useljenicima iz Turske, arapskog Istoka i Azije. Pa i da se sve ovo ne dešava usred globalne antiislamske histerije, uporedive jedino sa pogromom Jevreja u II svjetskom ratu, bio bi to opet ultra ozbiljan dever dunjaluk (ovosvjetska briga) - ovdje i svuda, u uređenim ili neuređenim zemljama, nebitno. 

Ruku na srce, lideri Bošnjaka su po definiciji njenog najbrojnijeg konstitutivnog naroda dobili istorijski zadatak i šansu. Nažalost, nisu uspjeli da u protekle dvije i po decenije uvjere druga dva (plus Ostale), kao ni arhitekte Daytonskog sporazuma sa ostatkom tzv. međunarodne zajednice da je unutrašnji konsenzus moguć

Na regionalnom medijskom monitoru, u posljednje vrijeme nema ničeg dobrog. Nadalje dominiraju udarne vijesti: o 'zanovljavanju' naoružanja i podizanju vojno-redarstvene gotovosti zemalja u okruženju; pranju i lizanju političkih rana nakon pokušaja državnog udara u Crnoj Gori, pa u Makedoniji; 'šareni voz' pa rezultati izbora na Kosovu kao odgovor; bakljade i slavlja sa estradno-političkim horskim pjevanjem u čast presuđenih i nepresuđenih ratnih zločinaca u prošlom, kao i rehabilitacija onih u prethodnim ratovima  - čija imena danas naprasno ili ponovo nose ulice i trgovi - na svim nekad 'zaraćenim stranama'. 

Na kraju, svi Bosanci i Hercegovci, Bosanke i Hercegovke, a naročito Bošnjaci i Bošnjakinje, neka preko-nekoliko puta poslušaju i dobro upamte slijedeće riječi svjetski uglednog sarajevskog i međunarodnog akademika, orijentaliste, Esada Durakovića (v. na YouTube N1 Pressing, od 21.6.2017.): 'Bošnjaci ne mogu opstati u bošnjačkoj državi, nego isključivo u okviru Bosne i Hercegovine. Sve drugo, vodi ih u europsku Gazu, kao što svaki pucanj terorista 'u ime Islama' ide ravno u srce Islama koji nema ništa s tim...'. 

P.S. Jedno je sigurno: ovu poruku su dobro 'čule i odmah odgovorile' mlade Prijedorčanke, prekrasne djevojke u tradicionalnim nošnjama svih naroda tog kraja, sa zajedničkog obilježavanja drugog dana ovog Ramazanskog bajrama (!) Svi manje-više znamo šta se u tamo dešavalo, ne samo u prošlom ratu, ali kome od ovoga ne zaigra srce, nije svoj. Za promjenu, "ćeraćemo se još" sa ovakvim vijestima do prevažnih izbora za opstanak BiH iduće 2018. godine.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)