Da se država ovdje najgore ponaša prema svojim najboljim sinovima i onima čija je jedina greška što su im profesionalni standardi ponašanja bili uvijek važnijih od svih drugih koji su danas na cijeni – nacionalne ili vjerske pripadnosti ili političke podobnosti, zorno govori primjer ljudske golgote koju posljednjih godina prolazi Nusret Smajlović Libe, čuveni policijski profesionalac prije rata i jedan od ključnih ljudi u odbrambenim strukturama koje su odbranile BiH i Sarajevo tokom rata '92-'95. 

O ulozi Nusreta Smajlovića u odbrani Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva, ali i njegovoj profesionalnoj i političkoj eliminaciji nakon što je odlukom Alije Izetbegovića poslat u kontrolu rada diplomatsko-konzularnih predstavništva, mogao bi se snimiti kakav uzbudljiv politički triler. Kao profesionalac odradio je ovaj posao, sačinio dugi izvještaj koji nikad nije stigao u raspravu nadležanih organa, jer su se u njemu nalazili brojni dokazi o nestručnom radu i mnogim drugim propustima, a koji su se ponajviše vezivali uz djelovanje ambasada u Zagrebu i Beču. Ovaj izvještaj bi vjerovatno otkrio puno toga što se događalo ovih burnih godina bosanske historije, ali sve se završilo na tome da je Smajlović zbog njega nemilosrdno skinut sa funkcije ministra savjetnika Kontraobavještajne službe MVP-a BiH i sve ove godine nakon rata se bori da dokaže da je bio pripadnik policije, organizator pripreme otpora i učesnik u otporu, i da ostvari zakinuta prava na mirovinu. 

Sudbina nakon izvještaja...

Poslije skidanja sa funkcije ministra savjetnika Kontraobavještajne službe MVP-a BiH Nusretu Smajloviću je, po galopirajućem postupku, od decembra 1994. godine izdato rješenje za prvog sekretara u Ambasadi BiH u Budimpešti, da bi polovinom 1996. dobio rješenje o povratku u MVP BiH. Međutim, po povratku u MVP, pomoćnik ministra daje mu odmor od sedam dana, ali se taj odmor pretvara u četiri duge godine i osam mjeseci, tokom kojih protiv Smajlovića nije vođen nikakav disciplinski postupak niti je dobio orkaz, ali nije primao ni bilo kakvu novčanu naknadu. Sve se svodi na to da je Smajlović nemilosrdno skinut sa funkcije državnog službenika i te 2000. godine dobio rješenje za konzularnog radnika u Ambasadi BiH u Atini.  Sve ove godine, od tada pa do danas, Nusret Smajlović se bori da dokaže da je profesionalno obavljao sve zadatke, i u policiji i u diplomatiji, da u odbrani BiH ima ogromne zasluge, da je u diplomatiji pokušao mnogo toga da ispravi... Ali jedino što je uspio jeste da ukazujući na probleme on sam postane problem i "neprijatelj" države.     (Foto: Iz arhiva, 1989. godina)

Ali uvijek u životu uz jedan veliki problem ove vrste, dođu i drugi problemi. Tako najnovija golgota kroz koju trenutno prolazi Smajlović spada u primjer kafkijanske sudbine čovjeka - na specifičan balkanski način.  

Naime, Smajlović je, nakon što je otišao u penziju kao obični konzularni radnik bh. ambasade u Rimu i u sporu sa državom da mu se priznaju nedostajuće godine dugogodišnjeg staža, tražio prostor za skromne penzionarske dane i našao ga na granici RS i FBiH na Dobrinji, iznajmivši stan od stanodavke Gordane Ujić.

Međutim, tokom  jula 2013.  godine, dok je Smajlović bio na moru, Gordana Ujić nelegalno provaljuje u stan i boravi u njemu pet-šest dana, te tada prijavljuje Nusreta Smajlovića zbog puške koju je navodno pronašla u stanu i koja pripada njemu. 

Na osnovu ovog njenoga iskaza, sud je kasnije podigao optužnicu i izrekao prvostepenu presudu protiv Smajlovića radi “neovlaštenog držanja oružja (lovačka puška)” i “uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora, jer kao optuženi nikada nije bio osuđivan.” Smajlović je na ovu presudu uložio žalbu u decembru 2016. godine, ali do danas, ni sedam mjeseci kasnije, nije dobio nikakav odgovor od Kantonalnog suda u Sarajevu.

Uzalud je branilac optuženog Aleksandar Remić obrazlagao da u skladu sa načelom in dubio pro reo (u sumnju u korist optuženog) on ne može biti osuđen za posjedovanje puške, jer nije dokazano da puška pronađena u stanu pripada Smajloviću, a sve zbog činjenice da je vlasnica stana koristila stan nekoliko dana bez njegovog znanja, te da je ista mogla u taj stan unijeti i podmetnuti šta god je htjela, pa i samu pušku.

Smajlović za DEPO Portal tvrdi da je sporna puška zaista podmenuta i da pripada visokom političaru i vojnom analitičaru iz Banjaluke, dok je lovačka puška za koju on ima dozvolu nestala. Ističe da je njegova stanodavka, koja inače živi u Švicarskoj, svoje godišnje odmore provodi u Banjaluci. 

Smajlović je i sam u međuvremenu podnio krivičnu prijavu protiv stanodavke za samovlašće koja je u stan provalila kroz blindirana vrata. Tokom njenog boravka u stanu, sva Smajlovića imovina je nestala. Naime, radeći kao policijski diplomatski službenik, godinama se bavio sakupljanjem svih vrsta kolecionarskh vrijednosti i tokom tih godina stvorio je vrijednu zbirku umjetnina (koju možete pogledati u našoj fotogfaleriji) i drugih rijetkih stvari: od nestale lovačke puške, stilskog namještaja i umjetničkih djela izuzetne vrijednosti, skupocjenih muzičkih instrumenata i satova do materijala za knjige “Raspad Jugoslavije” i “Diplomatija koja to nije”. 

Smajlović tvrdi da bi nestanak ovih materijala za navedene knjige mogao da posluži i za kompromitaciju njegove ličnosti, jer upravo u njima iznosi brojne nepoznate činjenice iz godina uoči i u toku samog rata u BiH. 

Samjloviću je neshvatljivo da je Tužiteljstvo Kantona Sarajevo zanemarilo sve ove činjenice u ovome slučaju i proglasilo se nenadležnim, osim u slučaju “podmenute” lovačke puške u njegovom stanu.

- Slobodno mogu reći da se radi o uroti, jer ispade da u stanu nisam imao ništa, pa ni četkice za zube, i da sam imao samo pušku i to podmetnutu, ističe ogorčeni Smajlović.

Budući da je i sam policajac po profesiji, izdvaja mnoge nelogičnosti tokom istrage:

- Nisam kutiju za svoju pušku našao na mjestu gdje je bila ostavljena, nego je bila na drugoj strani sobe i raspakovana. U stvari, to nije uopće više bila ta puška, već ona koja je podmetnuta. Drugo, u trentku kada je policija ušla u moj stan, inspektor kojem sam predao pušku na moje zaprepaštenje vadi pušku golim rukama i premeće je kako bi našao njen broj, mada bi morao znati da je zakonom predviđeno da se policijskom tehnikom skidaju otisci i mikrotragovi na pušci, pa na onovu i ovoga tvrdim da je lokalna policija iz RS namjerno zamijenila pušku, kako bi prikrila pljačku stvari. Oni su u izvještaju naveli da su zatekli prazan stan i da su pronašli samo pušku.

Smajlović je siguran da je zaštitnik stanodavke Gordane Ujić u čitavoj ovoj uroti bio njen bliski rođak Slobodan Ujić, nekadašnji načelnik policije Istočno Sarajevo. Za Smajlovića je indikativno da su, čim je opljačkan njegov stan u RS-u, krenule i stalne provale i krađe u njegovoj garaži u općini Stari Grad. 

- Vidjeli su šta ima u stanu, pa su mi onda bratski opljačkali i ostatak vrijedne kolekcionarske imovine koju sam držao u garaži u Starom Gradu, jer nisam imao gdje drugo. Opljačkali su me k'o golog miša i onda mi još složili optužnicu sa lažnom lovačkom puškom. I nema nikakve sumnje, to je uradila zajednički srpsko-bošnjačka ekipa koja uredno prima platu od države.

Nusret Smajlović ističe da će do kraja da (iz)gura čitavu priču o pljački njegove imovine i podmetenju puške u režiji policijskih struktura RS, ali i o radu Kantonalnog suda u Sarajevu.  

Sada njegov slučaj vodi poznati sarajevski advokat Saša Karkin.

(DEPO PORTAL/ak)