Predsjednik Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac rekao je da su sudovi u Hrvatskoj spremni da, kako oni navode, "zbog nekih viših interesa" počinice ratnih zločina nagrade, a ne da kažnjavaju.

- Ubijeni su Srbi koji su tamo živjeli, u svojim kućama, na njihovim ognjištima - rekao je Štrbac novinarima nakon parastosa koji je organizovalo Udruženje porodica nestalih i poginulih u Krajini i Hrvatskoj.

Nakon iznenadnog napada na srpska podvelebitska sela Čitluk, Divoselo i Počitelj, koja su se već 18 mjeseci nalazila pod zaštitom UN, hrvatska vojska je pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala srpske civile, vojnike i milicionere, a sva tri sela su sravnjena po principu "spržene zemlje".

Prema saopštenju Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas", od pronađenih posmrtnih ostataka 84 osoba, osam je ostalo neidentifikovano, dok se još traga za četvoricom.

Haški tribunal je u julu 2001. godine podigao optužnicu protiv hrvatskih generala Rahima Ademija, Јanka Bobetka i Mirka Norca za ove zločine, ali je Bobetko umro 2003. godine, dok su predmeti protiv Ademija i Norca prebačeni hrvatskom pravosuđu.

Norac je u Hrvatskoj osuđen na minimalnu kaznu od sedam godina zatvora za nesprječavanje, podržavanje i ohrabrivanje ubistava četiri civila ipljačkanje imovine te ubijanje jednog i mučenje drugog ratnog zarobljenika, dok je Ademi oslobođen optužbi.

Navodeći da je pri odlučivanju o kazni, hrvatski sud kao olakšavajuće okolnosti za Norcu naveo "mladost i životno neiskustvo u ambijentu domoljubivih zanosa", "Veritas" ocjenjuje da je time poslata jasna poruka da će zločin ako doprinosi "višim" ciljevima biti dopušten.

U ovom napadu, prema "Veritasovim" podacima, stradalo je 88 Srba: 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila, od kojih 26 starijih od 60 godina, a među njima i 17 žena.

U toj akciji ranjenika uopšte nije bilo, a na tijelima žrtava bile su primijetne i razbijene lobanje i mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, što upućuje na zaključak da je riječ o sistematskom ubijanju zarobljenih i ranjenih.

Pripadnici UNPROFOR-a su se prvi put umiješali i nakon trodnevnih borbi sa hrvatskom vojskom i policijom, po ulasku u "Medački džep", mogli su da konstantuju da u tim selima više nema znakova života, ni ljudi, ni životinja i da je "razaranje potpuno, sistematsko i namjerno".

Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u direktnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana (odsječeni pojedini dijelovi tijela) ili zapaljeni (za života bacani u vatru).

U maju 2000. godine haški istražioci pronalaze i nove dokaze o zločinu u Medačkom džepu - 11 tijela skrivenih u septičkoj jami u nekad srpskom dijelu Gospića, od kojih je šest identifikovano DNK-a metodom.

(rtrs.tv, BLIN/sv)