Hvala Allahu Koji je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se pali blagoslovljenim maslinovim drvetom, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne: sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna! A što se tiče onih koji skrivaju Istinu, njihovo djelovanje je kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe, ali će se naći kod Allaha pred kojim će račun polagati i sve će mu biti uredno i odmah isplaćeno, jer Allah brzo obračun vrši! Ili je (njihovo djelovanje) kao tmina nad dubokim morem koje prekrivaju valovi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

Pa zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih - svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti ... (Kur'an, 24: 35, 39-41) pa tako i mi danas i ovdje znademo kako treba Allaha, Gospodara - Stvoritelja - Milostivog hvaliti i zato hvala Ti, Bože, što si nas poučio da Te hvalimo kako Tebi priliči i da se samo Tebi iz sveg srca zahvaljujemo na nimetu imana, na bereketu islama, na faziletu ihsana, na blagodatima mjeseca ramazana i na radostima Bajrama u kojem su nam srca ujedinjena u pokornosti Tebi i poslušnosti Tvojim vjerovjesnicima - neka je salavat i selam na sve njih: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., na njihove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. I neka je selam na bosanske sinove, šehide, koji su, na pravdi Boga, poginuli.

Draga braćo i sestre, Allahov nur je Kur'an - izvor svjetlosti Njegove kojom se prosvjetljuju ljudska srca uz ramazansku svjetiljku kao zvijezdu blistavu, koju vidimo u noći Lejletu-l-kadra, koja je svjetlost nad svjetlošću, svjetlost koja razgoni tmine jedne iznad drugih, koja izgoni mrak iz ljudskog uma, koja uklanja mržnju iz ljudskog srca, koja čisti ljudsku dušu od šejtanovog zla. Jer, kao što kaže Allahov poslanik Muhammed, a.s.,: “Pripadnici mog ummeta neće zaraditi Džennet samo namazom i postom, već i miroljubivošću srca, darežljivošću duše i saosjećajnošću sa svima dobre volje. ”

Tako smo mi ovdje u našoj domovini Bosni i Hercegovini dočekali mjesec ramazan i tako ga danas na ovaj lijepi mubarek Bajram ispraćamo - u nadi i dovi da umjesto tmina nad dubokim morima koje prekrivaju valovi dima i prašine sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - svijet obasja zvijezda blistava koja se pali blagoslovljenim maslinovim drvetom, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne.

To je svjetlost nad svjetlošću, koja vodi čovječanstvo od ropstva do slobode, od sile do prava, od mitologije do znanosti, od mržnje do ljubavi, od terora do spokojstva, od straha do smiraja, od rata do mira, od korupcije do etike, od mita do poštenja, od siromaštva do blagostanja, od laži do istine, od sebičnosti do saosjećajnosti, od oholosti do skrušenosti, od krutosti do blagosti, od pohlepe do skromnosti, od diskriminacije do jednakopravnosti, od pornografije do čednosti, od pedofilije do moralnosti, od droge do samopoštovanja, od alkohola do savjesnog života, od bezbožništva do pobožnosti, od samoubojstva do smisla života, od džahilijjeta do duhovnog prosvjetiteljstva, a to je revolucija koja se događa onda kad ljudi shvate da postoji alternativa njihovom načinu života.

Riječ je o duhovnoj revoluciji koja može biti značajnija od revolucija koje su mijenjale svijet. Jer, iako je trebalo dosta vremena, ljudi su ipak shvatili da se rađaju slobodni te da je sloboda kao virus protiv kojeg ne postoji antivirus. Također, ljudi su vremenom naučili da je njihovo pravo na život, vjeru, slobodu i čast Božiji dar i da im nikakva sila to pravo ne može oduzeti. Prema tome, krajnji cilj države i društva nije da dominira ljudima, niti da ih uznemirava i krši njihova ljudska prava, već da svakog čovjeka oslobodi straha od potjere vještica zbog izgleda i odijevanja te da štiti njegova prava tako da može u miru podizati džamiju, crkvu, sinagogu, odnosno tvornicu, tako da može živjeti i raditi s punom sigurnošću bez štete po sebe samoga i svog komšije. I najzad, Bog, dž.š., je čovjeka ohrabrio da se služi svjetlom svoga uma kao djelićem Allahog svjetla i snagom svoga razuma kao djelićem Allahove moći.

Čitaj i uči s imenom tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj i uči, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna! (Kur'an, 96: 1-5). Sve to danas imamo na papiru - i slobodu, i pravo i znanost, ali u duši osjećamo da te vrijednosti gubimo i da nas neki ljudi žele vratiti u mračno doba ropstva, sile i mitologije ili džahlijjeta. Pa oni žele da se ljudi vrate mitološkom sudu iz džahilijjeta, zaboravljajući da je Allahov sud najbolji sud za ljude koji su uvjereni u ono što znaju (Kur'an, 5: 50).

Dakako, znanost ne može zamijeniti potrebu duše da kroz prosvijetljeni um čuje više od uha i da vidi više od oka, ali isto tako ljudski razum koji proizvodi znanje ne može se odreći znanstvenih postignuća koja su čovjeku olakšala život na Zemlji. Poziv za povratak vjeri ne smije značiti vraćanje u svijet mitologije u kojem se gubi svjetlost uma i moć razuma. Duhovna revolucija ne podrazumijeva potiranje ljudske umnosti i čovjekove razumnosti. Ona pretpostavlja upravo ono što je uradio Posljedni Allahov poslanik Muhammed, a.s., kad je iz mračnog doba džahilijjeta pokazao put koji vodi čovjeka ka duhovnoj, moralnoj i znanstvenoj prosvijećenosti.

Na početku sedmog stoljeća po Miladu Muhammed, a.s., je, zasigurno, poveo najznačajniju duhovnu revoluciju u povijesti čovječanstva. On je izvršio, sa božanskim nadahnućem (wahjom), najuvjerljiviju i najefikasniju reformaciju religijske misli tako što je ukinuo instituciju posredništva između Boga i čovjeka; tako što je oslobodio čovjeka od nasljednog grijeha; tako što je ustanovio princip nenasilja u vjeri; tako što je ukinuo rasnu diskriminaciju; tako što je oslobodio ženu od ropstva i straha; tako što je uvažio ljudski razum kao važnu mjeru u vjerovanju; tako što je podigao ljudsko znanje na razinu vjere i morala; i tako što je ustanovio ravnotežu na relaciji pojedinca i zajednice.

Muhammed, a.s., je ustanovio islamski svjetonazor koji definira pojedinca kao samosvjesno i samostalno ljudsko biće kojeg valja poštovati u svim njegovim ljudskim pravima. On je definirao zajednicu kao džemat, tj., kao integralni ummet, u kojem se sjedinjuje ono što štiti prava pojedinca s onim što snaži zajednicu, odnosno narod ili naciju.

U Časnom Kur'anu se jasno kaže: Vama je Allah odredio da budete ummet koji ide sredinom i na taj način promovira inkluzivni i integrativni način života naroda, jer vi trebate biti svjedoci svakome ko govori istinu i radi pošteno, kao što će Allahov Poslanik vama biti svjedok svakome od vas koji govori istinu i radi pošteno (Kur'an, 2: 143). Nadalje, Kur'an-i azimušan traži od nas da u komunikaciji s ljudima svih vjera, nacija i svjetonazora budemo tolerantni: -Kad pozivaš ljude da razumiju tvoju vjeru, obraćaj im se s mudrošću i lijepim riječima i kad vodiš dijalog s njima, neka to bude na najljepši način, jer Allah najbolje zna ko je na krivom a ko je na Pravom putu (Kur'an, 16: 125). Dakle, duhovna revolucija zahtijeva povratak mudrosti, toleranciji i dijalogu, pojmovima koji su se izgubili u poplavi ljudske bahataosti, egoizma, ekstremizma, holokausta, genocida, terorizma te nasilja na ulici i u porodici.

Došli smo do toga da kada se i spomene riječ “mudrost”, onda se obično misli na starije ljude koji su mudri po tome što su ostarjeli i zato što više ne mogu biti bezobzirni. Da, tako je, bezobzirnost je postala kao nekada “mudrost” za one koji misle da je u drogi “mudrost” života, da je u alkoholu “mudrost” modernog doba, da je u bestidnosti “mudrost” slobode izbora, da je u krađi “mudrost” dosjetljivosti, te da je u nasilju “mudrost” junaštva. Naravno, kad se ljudski svjetonazor podredi znanju i informaciji bez morala i etike, bez mudrosti i smisla, bez stida i obraza, bez tolerancije i kulture dijaloga, onda se suočavamo s pojavama nasilja, netolerancije i diskriminacije u društvu.

Uz znanje i informacije koji su nam danas dostupni više nego ikada, posebno našoj omladini, potrebno je da se učimo mudrosti kao sposobnosti da znamo razlikovati korisno od štetnog znanja kao i korisnu od štetne informacije. A tu sposobnost mudrosti, kao duhovne moći, ima ljudska duša, kao božansko nadahnuće, koje se uvećava kroz ljudsku pobožnost koja čovjeka čuva od bezobzirnosti za njegov i život ljudi u njegovoj blizini. To je ona duša, koju je Uzvišeni Allah oživio svojim božanskim duhom i kojoj je “put dobra i put zla shvatljivim učinio”, i to je ona duša koja je čista s istinom u komunikaciji s ljudima i koja odbacuje laž kao prljavu stvar, kao odgovor onima koji laž drže kao vrhunsku umjetnost.

Zagađenost ljudske duše od laži i nemorala nije ništa manja od zagađenosti prirode od otrovnih gasova i otpada. Štaviše, prirodu nije moguće očistiti od zagađenosti dok se ne očisti ljudska duša od pokvarenosti i neodgovornosti prema životu na Zemlji. Čovjek se mora naučiti toleranciji i kulturi dijaloga, jer drugog puta nema za njegov uspjeh na ovome i njegov spas na drugome svijetu. Stoga je važno znati da ako islam zahtijeva da tevhid (Božija jednoća) treba dominirati ljudskim umom, onda princip saosjećanja s čovjekom i prirodom upravlja ljudskim srcem.

Zato namaz i post imaju višu vrijednost ako kod čovjeka bude saosjećajnost prema svim vrstama života na Zemlji, kao samu milost Allahovu, koja, kao što kaže Uzvišeni Allah obuhvata sve što postoji: - Moja milost obuhvata sve što postoji (Kur'an, 7: 156). I zato što nije bilo tog ljudskog saosjećanja prema svim vrstama života na Zemlji, i zato što nije bilo istinske tolerancije i kulture dijaloga među ljudima i narodima, dvadeseto stoljeće bit će upamćeno kao stoljeće mračnih ideja rasizma, fašizma, ksenofobije, antisemitizma i islamofobije - ideja koje su proizvele najgore zločine u povijesti čovječanstva: holokaust i genocid. Kampovi smrti, gulazi i atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki ubili su milione ljudi, više nego ikad ranije u bilo kojem stoljeću.

No, dvadeseto stoljeće nije notorno samo po broju ubijenih ljudi, već i po uvjerenju da će kao rezultat tih ubijanja nastati novi, bolji svijet. U dvadesetom stoljeću, industrijsko ubijanje koje su provele države nad svojim građanima činjeno je s uvjerenjem da će preživjeli živjeti u boljem svijetu nego što je ikada postojao. U dvadesetom stoljeću čovjek je pokušao božanski duh zamijeniti za šejtanski zloduh usudivši se izustiti “Bog je mrtav”, usudivši se umisliti sebi da može živjeti kao da Boga nema.

No, oni koji su preživjeli “mračno doba” dvadesetog stoljeća mogu danas svjedočiti da je Uzvišeni Bog živ, da sve čuje i sve vidi, da sve zna i sve piše na “vječno čuvanom disku” (Levh-i mahfuzu). Mi preživjeli svjedočimo da smo svjesni božanskog duha u nama koji nas poziva na duhovnu revoluciju, koja treba da mijenja način ljudskog života u ovom stoljeću. Nadamo se da će se prvi znakovi te duhovne revolucije pojaviti u Kudsu, u Jerusalemu, u svetoj zemlji Ibrahimovih sinova, kojima mi ovdje i sada učimo dovu da im Bog, dž.š., omekša srca pa da svijet upamti da im je na srcu sveti mir umjesto svetog rata. To isto želimo narodu Iraka, Afganistana, Pakistana i drugim narodima u svijetu koji pate od sukoba i nasilja.

Mi ovdje u Bosni i Hercegovini smo doista ponosni na stoljetni suživot i toleranciju, jer i pored iskustva genocida nismo zaboravili čitati kur'anske poruke: - Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni (Kur'an, 41: 34-35).

Draga braćo i sestre, ovoga ramazana prošao sam našom zemljom uzduž i poprijeko i upoznao Bošnjake povratnike koji na zlo uzvraćaju dobrim, koji su strpljivi i koji su sretni što su se vratili svome domu, svojoj domovini. Ali, oni nisu zadovoljni s brigom o njihovom ostanku i opstanku u svome domu i u svojoj domovini. Oni se osjećaju ostavljenim i zaboravljenim od onih koji su se dužni brinuti o njihovom položaju u društvu i njihovim pravima u državi. Oni žive u srahu od optužbi i od potjera u kojima je naglašena diskriminacija na osnovu njihove vjere.

To je poruka koju danas želim prenijeti svima koji imaju dušu da čuju da u našem društvu, u našoj zajednici, vlada siromaštvo i strah. Zato pozivam sve ljude dobroga srca da se ujedinimo u borbi protiv siromaštva i straha. Posebno podsjećam one koji vjeruju u Boga i u Sudnji dan da je Allahov poslanik Muhammed, a.s, rekao: “Nije vjernik onaj koji je sit, a komšija mu gladan.” Nas posebno brine “bijelo siromaštvo” koje se javlja kao posljedica mita i korupcije.

Protiv ovih opakih bolesti moramo svi ustati, posebno vi mladi morate se probuditi i ne dopustiti da vam se i dalje otimaju prilike u školovanju, zapošljavanju, zasnivanju porodice i vašem planiranju bolje i sretnije budućnosti. Također, posebno podsjećam one koji u Allaha i Njegovog Poslanika vjeruju da je Allahov poslanik rekao: “Mu'min je onaj od koga su ljudi sigurni za svoje imetke i svoje živote! Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke ljudi mirni!”

Allahu Milostivi! Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo! Allahu Svemogući! Oslobodi nas bijede i siromaštva! Oslobodi nas straha i poniženja! Oslobodi nas mita i korupcije! Oslobodi nas nepismenosti i neznanja! Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja! Allahu Samilosni! Podari bolesnima zdravlje! Siromašnima opskrbu! Prognanima povratak domovima njihovim! Zarobljenicima slobodu! Našim braniocima pomoć! Našoj domovini mir i slobodu! Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću! Našu ulemu znanjem i iskrenošću!

Allahu Milostivi! Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću! Očisti ljudska srca od mržnje i zla! Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost! Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote, I tako Ti Tvoje milosti u ovom velikom danu!

Braćo i sestre, podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine! Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu.

Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! S osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!, kazao je u  hutbi reisu-l-ulema Mustafa Cerić.