Profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu i bivši ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo, dr. Emir Turkušić načinio je razornu analizu Nacrta novog Zakona o visokom obrazovanju KS, koji će se ovih dana naći pred skupštinskom raspravom, a za koji tvrdi da je gori od aktuelnog te da potpuno srozava i u opasnost dovodi Univerzitet u Sarajevu. Prof. Turkušić svoje tvrdnje argumentuje kroz 14 ključnih teza... 

Piše: Prof. Dr. Emir TURKUŠIĆ
 

Sva bitka oko predloženog Zakona se bije na pogrešnom polju. Redistribucijom moći se želi „ovladati“ Univerzitetom. Suština visokog obrazovanja nije u tome ko će njime vladati nego ko će ga razvijati u smijeru integracije u europski i svjetski prostor visokog obrazovanja. Ta integracija nije sama po sebi cilj, nego ćemo preko nje podići nivo znanja i nauke a kao rezultat dobiti povećanje naše ukupne konkurentnosti, dakle razvoj ekonomije, nova radna mjesta i sve ostalo što su obećanja bez pokrića onih koji ovo ne razumiju. Dakle, rješenje se ne traži tamo gdje je problem, nego na potpuno pogrešnom mjestu.

 A najveći problemi imaju nerijetko najjednostavnija rješenja ukoliko se traže na pravom mjestu. Da se rješenja traže na krivom mjestu najbolje pokazuje činjenica o problematiziranju sastava Upravnog odbora („ovladavanje“) kao i urušavanje kvaliteta kroz „olakšavanje“ polaganja ispita do unedogled. Briga o studentima je pogrešno postavljena i ne treba biti fokusirana na olakšavanju polaganja ispita nego na kvalitetu nastavnog procesa.

Stavljanje studenata u fokus Zakona treba da se ogleda u kvalitetu nastavničkog kadra i njihovoj referentnosti kao i materijalnim uslovima koji moraju imati visokoškolske institucije za izvođenje nastavno-naučnog procesa. Ovaj Zakon ne prepoznaje ništa od toga.

U cijeloj ovoj priči, vezano za aktuelni Zakon i prijedlog novog Zakona, niko ne može biti amnestiran. Niti akademska zajednica niti osnivač; akademska zajednica koja tolerira međunarodnu nereferentnost nastavnika, a osnivač, kontekstualno, jer ne obezbjeđuje ni minimum uslova koje je kao osnivač dužan obezbijediti.

U nastavku samo neke ilustracije izrečenih tvrdnji...

Prijedloženi novi zakon je „još gori“ jer je:

1. Ne-razvojan. Nezamjenjiva je uloga visokog obrazovanja u izgradnji materijalnih i nematerijalnih vrijednosti koje su ključne pretpostavke za prosperitetno društvo. Sve najave boljeg sutra, bez razumijevanja i podrške jedino mogućim razvojnim procesima koji su općeprihvaćeni  u svijetu, su neodgovorne i u realnosti neutemeljene. Neophodno je izgraditi svijest da je jedino ulaganje u razvoj baziran na znanju put izlaska iz siromaštva.

2. Ne-europski. Niti u jednom zakonu u Europi, niti u zemljama našeg okruženja, ne postoje naučne kategorije kako su uređene ovim Zakonom, čime se do unedogled brani naučni provincijalizam. Npr. u najbližem susjedstvu, Crnoj Gori koja je uporediva sa Kantonom Sarajevo bar po broju stanovnika, propisan je naučni kriterij za napredovanje na univerzitetu kao „SCI/SCIE ili SSCI za prirodne, tehničke i medicinske nauke“ odnosno „SSCI ili A&HCI za društvene i humanističke nauke“.

U predloženom Zakonu je kriterij „rad objavljen u priznatoj publikaciji“  što je potpuno nepoznata kategorija u oblasti visokog obrazovanja i nauke. Tom se kategorijom zapravo ukida svaki kriterij i sve svodi na improvizaciju. Odakle Vlada Kantona Sarajevo crpi pravo da srozava Univerzitet u Sarajevu na nivo koji je kvantitativno i kvalitativno neuporediv sa propisanim nivoom kvaliteta npr. u Crnoj Gori. Istu bismo sliku dobili poređenjem sa univerzitetima u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Rijeci, Splitu, ... i to demantuje svaku lijepu riječ o predloženom Zakonu.

3. Ne-integrativan u Europski prostor visokog obrazovanja. Europski prostor visokog obrazovanja i nauke ima vrlo jasno uređene kategorije kvaliteta i poštovanje standarda kvaliteta je okosnica razvoja visokog obrazovanja. Ovim se nacrtom Zakona one potpuno dezavuišu iako smo potpisnici brojnih dokumenata o pristupanju tom prostoru.

4. Ne-kompatibilan sa legislativom u ovoj oblasti u zemljama nešeg okruženja a posebno zemljama EU. Evropske zemlje, bez izuzetka, poštuju u svijetu prihvaćene scientometrijske kriterije. Npr, kako je navedeno pod 2. nigdje u visokom obrazovanju diljem svijeta ne postoje „naučni radovi u priznatim publikacijama“.

 
5. Kontradiktoran u ključnim odredbama. U uvodnom dijelu piše: „Evropski prostor visokog obrazovanja je proklamovani cilj potpisnica Deklaracije evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999) koji vodi stvaranju jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja, koji omogućava povećanu mobilnost studenata i akademskog osoblja, jača međunarodnu konkurentnost evropskog visokog obrazovanja, te vodi uspostavljanju zajedničkog okvira i sistema uzajamno razumljivih i usporedivih diploma“.

U predloženom Zakonu se demantira sve što naše visoko obrazovanje integrira u taj prostor.

6. Destruktivan po akademsku zajednicu. Predloženim tekstom Zakona se značajno reduciraju prava akademskog osoblja i stvara nepovjerenje prema istim te u potpunosti ukida autonomnost nastavnika koji je izabran u određeno nastavničko zvanje.

7. Ukida akademsku autonomiju. Predloženim tekstom Zakona se uspostavlja dominacija Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih nad Univerzitetom te uvode dodatni procesi kontrole koji su dostupni Osnivaču kroz primjenu drugih propisa koji regulišu rad javnih ustanova.

8. Opasan posebno za mlade i time za  prosperitet cijelog društva. Svo zaklinjanje u mlade ovim Zakonom pada u vodu jer se favorizuje prosječnost umjesto izvrsnosti. Znanje koje mladi stiču mora biti referentno na međunarodnom nivou da bi oni bili konkurentni u odnosu na ostale mlade u svijetu. U političkim strukturama ne postoji kritična količina svijesti o tome da se jedino kroz obrazovanje može mladima pružiti stvarna šansa za dostojan život u prosperitetnoj zemlji. Obrazovni sistem u cijeloj zemlji opasno atrofira a to je idealan ambijent za regrutovanje mladih unutar nacionalističkih ideologija koje su iste od 90-tih do danas.

9. Izbjegava a ne provodi „Bolonju“. Sve pozitivno u Bolonjskom procesu se izbjegava a pokušava se mimikrijski kompenzirati enormnom birokratizacijom u sferi visokog obrazovanja.

10. Konfrontira profesore i studente. Ovaj Nacrt, umjesto da uvodi inovativne odredbe za što bolju saradnju profesora i studenata kako bi se postigli najbolji rezultati u usvajanju konkurentnih zanja, zapravo favorizuje inkriminaciju profesora i viktimizaciju studenata. Dakle uvodi poražavajuću inovaciju, a to je konfontacija. Po njemu student može jednostavno „ukloniti“ iz procesa ocjenjivanja profesora koji traži znanje i ispit položiti pred komisijom koja je „blaža“ u ocjenjivanju. Da li je zaista interes sudenata položiti ispit sa manje ili sa više znanja. Ova izmjena teza je opasna prevara.

11. Potpuno pogrešno pozicionira studente u procesu visokog obrazovanja. Najvažniji interes studenata treba da bude sticanje kvalitetnog znanja i uključivanje u naučno-istraživački rad. To znači da studenti treba da insistiraju na referentnosti profesora kako bi od njih mogli preuzeli referentno, odnosno svjetski konkurentno znanje. Umjesto toga, povlađuje se studentima u zahtjevima za veću prolaznost sa manje znanja. Porazno je to da se time „kupuju“ glasovi studenata u upravljačkim strukturama Univerziteta.

12. Nema riješeno pitanje finansiranja na konzistentan način. Predloženim tekstom Zakona se uvodi niz obaveza akademskoj zajednici bez obaveze finansiranja istih, npr. nisu obezbjeđena sredstva za prijem i napredovanja asistenata.

 
13. Ignorantski prema nauci i njenom značaju za razvoj društva. Samo se naučno-tehnološki razvijena Bosna i Hercegovina, sa univerzitetima integriranim u evropski i svjetski univerzitetski prostor, može održati u okruženju oštre konkurencije na tržištu roba i usluga,  i tako postati subjekt a ne objekt u društvu prosperitetnih. Predlagač novog Zakona nema elementarnu predstavu o važnosti ulaganja u nauku, što je zapravo investivija. Bez ulaganja u nauku ne može se govoriti o razvoju društva u svim njegovim dimenzijama.

14. U potpunosti ignorira značaj III ciklusa kao vitalnog za naučni napredak Univerziteta ali i zemlje u cjelini. Evropa, ali i vanevropske prosperitetne zemlje, u oblasti visokog obrazovanja stavljaju težište na III ciklus, doktorski studij jer je ovaj studij najvažniji za cjelokupan sistem visokog obrazovanja. Efikasnost doktorskog studija je mjera razvoja univerziteta. Ovaj segment obrazovanja treba da podrazumijeva proizvodnju međunarodno referentnih doktora nauka. Jedino takvi mogu integrirati Univerzitet u evropski prostor visokog obrazovanja i nauke i povesti ovu zemlju putem razvoja.

Prethodni Zakon je „loš“ jer je u odnosu na legislativu naslijeđenu 2006. godine:

1.    Ukinuo kroz niz izmjena odredbe koje su bile na nivou evropskih univerziteta u kategoriji naučnih radova. Provincijalizirao je a zapravo ukinuo nauku. Nauka je na svjetskom nivou ili nije nauka. Ne postoji lokalna nauka.
2.    Uveo kategoriju „radovi u priznatim publikacijama“, što je i prijedlog novog Zakona preuzeo.
3.    Ukinuo finansiranje naučnih projekata, što u kontinuitetu postoji u zemljama našeg okruženja, a u periodu 2002.-2006. je Kanton Sarajevo u nauku uložio oko 5.000.000 KM.
4.    Ukinuo finansijsku pomoć doktorantima, a koja je prije bila po automatizmu, 5.000KM, odnosno 8.000 KM za disertacije u saradnji sa evropskim univerzitetima i to svakom doktorantu u Kantonu Sarajevo bez izuzetka.
5.    Ukinuo (su)finansiranje učešća na međunarodnim naučnim skupovima gdje se izlažu i upoređuju naučni rezultati, upoznaje sa radovima kolega iz cijelog svijeta, stvaraju dragocjena poznanstva u branši i time uspostavlja i širi međunarodna saradnja.

Na osnovu napisanog u ovim redovima, a posebno onoga što se dade razaznati između redova, nameću se intrigantna pitanja:

Da li ministarstvo, Skupština i Vlada KS sputavaju na ovaj način razvoj visokog obrazovanja i njegovu integraciju u evropski naučno-istraživački prostor i zašto UNSA zbog toga ne protestuje?

Ili, na drugi način, da li UNSA od vlasti (osnivača) naručuje ove ne-razvojne i ne-europske kriterije da sakrije naučnu nekompetentnost svojih „kadrova“ i tako kupujući vrijeme prodaje budućnost zemlje?

Odgovor je između redova.

(DEPO PORTAL/ad)