Ni izgledom, a ni mjesečnim prilivom, Milić Vukašinović nema dodirnih tačaka s Bradom Pittom, a ni njegova bivša nevjenčana supruga Nina nema sličnosti s Angelinom Jolie. Pa ipak, kad je Nina izbacila Milića iz stana u kojem su živjeli, digla se prašina baš kao da je Angelina istjerala Brada na ulicu.

A ko je ta žena koja je s njim provela trinaest godina, otrgla ga od alkohola, a kako rekoše neki njihovi prijatelji, i od smrti, i kako izgleda njena strana priče?

– Na ulici su mi prilazile žene, na Adi su mi prišle i čestitale. Ima mnogo toga... Kad vidite zavisnika, bježite od njega jer je zavisnost opaka bolest. To je kovitlac koji uvlači sve u sebe. Jednom zavisnik, uvek zavisnik. Ipak, nemojte da vam ja pričam sagu o Forsajtima. Ona traje trinaest godina. Druga strana ne zna. Kaže da traje deset. Nije umio da izračuna ili je zaboravio. Jeste ljubav krenula vrlo čudesno kao u holivudskom filmu, s tim što sam u prvom susretu mislila da se desilo čudo nebesko, a nisam shvatila, to danas shvatam kad sklapam kockice, da sam se srela s demonom koji je planski ušao u vezu i moj život. Shvatio je da sam žena koja je pametna, samostalna, zaposlena u dobroj firmi, jer sam tada bila stjuardesa, da imam svoj stan, odraslog sina... Znači, idealna prilika za udaju – priča nam Nina.

SUPRUGA DIPLOMATE, PA ROKERKA

Kako su se upoznali, to je Milić već više puta ispričao. Ne zna se to da Nina tada na promociji u hotelu „Union” nije imala pojma ko je Milić Vukašinović, jer je u vrijeme kad je on ovdje bio popularan, živjela u Africi kao supruga diplomate.

– Kada mi je tada prišao, rasplakala sam se jer sam bila vrlo ranjiva pošto se moj razvod završio godinu dana prije toga. Tada sam ispraćala iz života propali brak knjigom poezije koja se zove „Ostrvo vilenjaka”. Poslije nekog vremena na promociji te moje knjige Milić je svirao gitaru, pjesmu za koju smo u međuvremenu zajedno napisali tekst. To je prvi put u životu da je na nečiji tekst napisao muziku. Pjesma se zvala „Povedi me sa sobom, Nina” jer su to prve riječi koje mi je rekao kad sam krenula kući: „Povedi me sa sobom jer ja nemam nikoga u ovom gradu.” Poslije dva-tri mjeseca, kad smo prvi put bili nagi jedno pred drugim, vidjela sam da ima tumor na testisu koji je grozno izgledao. Uz pomoć poznanstava i veza uspjela sam da ga odvedem na Urološku kliniku, gde su mu spasli glavu. Tumor je bio dobroćudan, ali od istog takvog je pokojni Neša Leptir umro. Bez zdrastvenog osiguranja, bez novca, platila sam više od 1.000 maraka dug u hotelu „Union” da bi mu vratili gitaru koju su zaplijenili i poslije te bolnice dovela sam ga u svoju kuću jer nije imao kud.

U moj život se doselio s jednim koferom i jednom gitarom. E, onda su nastupile lijepe godine, ludačke, s njegovim alkoholizmom, koji mi je pomogao da prebolim što sam sina sa osamnaest godina ispratila u Ameriku želeći da ga sklonim od rata na Kosovu i ostala ovdje kao luda kučka – priča nam Nina.

– Godinama sam mu zahvaljivala što je bio tu pored mene s alkoholizmom i svim, jer da toga nije bilo, mislim da bih poludila. Valjda je meni bilo potrebno da nekome budem potrebna. Nisam tad znala da imam posla s teškim zavisnikom, nisam znala mnoge stvari o njegovoj prošlosti. Prikazivao se da je sasvim drugačiji, kao neko ko nema srca da ostavi ženu koja je bolesna u Sarajevu, ko ima problematično dijete koje je sa četrnaest godina debelo ogrezlo u narkomansku zavisnost. Bila sam puna razumijevanja kao svaka zaljubljena i glupa žena. Jako se trudio oko mene. Svaki put sam zadnji dinar iz kuće odvajala da kupi kartu i da ga pošaljem u Sarajevo. Iz porodice sam u kojoj sam vaspitana da je grijeh miješati se u tuđi brak. Prije odlaska u Ameriku moj sin nas je molio da prekinemo tu vezu jer nije želeo da nečije dijete zaplače zbog nas dvoje.

EMOTIVNO ISCRPLJIVANJE

Svih pet gitara, kofere i vreće s kojima se Milić iselio vidjeli smo prošle nedjelje, na šta Nina kaže: „toliko o njegovom ulaganju u njihov život”.

– Taj veliki virtuelni ljubavnik posljednjih godinu dana me je emotivno, seksualno i materijalno do te mjere zapostavio i izgladnio da sam zaista počela da gubim razum. Počela sam po drugi put poslije liječenja da se pitam šta sa mnom nije u redu. Nama skoro niko nije dolazio, ja sam za ovih trinaest godina bila željna muzike. Taj čovek je iskompleksiran. Ne podnosi ničiju muziku i stalno govori kako njemu smeta muzika jer on komponuje. Ne znam šta je iskomponovao za ovih dvanaest godina. Za svakoga ko bi došao, govorio bi da su kretenuše, ružne, ovakve, onakve. To je čovjek koji nikoga ne cijeni i ni za koga nema lijepu riječ. On, on i samo on. Nisam tražila orden, nikakvu zahvalnost, već samo normalno ljudsko biće s kojim mogu da prošetam, da se osjećam dobro i ponekad popričam o nečemu. S njim se više ni o čemu nije moglo pričati jer mu je glava bila ko zna gdje, ko zna u kakvim perverzijama.

Kad ga je razotkrila, Milić je imao spremnu priču:

– Njegova prva verzija bila je da mu je neko provalio šifru za FB i sve to postavio kako bi mu upropastio život. Nju je ubrzo smjenila priča kako je, u stvari, sve to on izmislio i dogovorio se s prijateljem koji je novinski urednik da to objavi kako bi skrenuo pažnju javnosti na sebe, a onda će mu ovaj objaviti knjigu. Vrlo brzo imao je i treću verziju: njegova elektronska ljubavnica je, u stvari, jedna vrlo ozbiljna žena, uz to i lezbijka, s kojom se dogovorio da naprave medijski bum. Sve tri verzije iznio mi je za dvadeset pet minuta.

I ovu neprijatno okončanu vezu Nina planira da otprati opelom u vidu nove knjige.

– Naravno, ona je spremna. Zove se “Drugi krug”, pošto je devet krugova do pakla.

(Žena/DEPO/ak)