Prema 'Oxfordu', rječniku svih rječnika engleskog jezika, riječ godine 2016/17-e je „post-truth“ (post-istina ili sistematsko izvrtanje činjenica). Renesansa pomenutog izraza u domaćim i globalnim medijima došla je sa poznatom populističkom ujdurmom oko (ne)očekivanog uspjeha referenduma o Brexitu, a potom izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD. Inače, izrazi poput post truth, alt-right (krajnja-desnica), fake-news (lažne vijesti) nisu nikakav novogovor. To su orwelianski eufemizmi iz 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeca, koji su svojevremeno poslužili kao savrsena kamuflaža za propagandu (neo)fašizma.

U ostatku Zapadne alijanse, preokupiranom izbjegličkom krizom i novim talasom terorizma, Brexit i ulazak Donalda Trumpa u Bijelu kuću ('Brexit plus')  proizveli su više nego znakovita reagovanja. Naravno, potekle su rijeke šampanjca u kriznim štabovima ekstremne desnice u zemljama-članicama EU, kao i unutar sve snažnijeg bloka euroskeptika u Evropskom parlamentu, dok se euro-jakobinci  još oporavljaju od dvostrukog šoka.

 
Sukladno zakonu ponude i potražnje udarnih vijesti u globalnom medijskom arhipelagu, krenula je lavina manje-više euforičnih, sa Istoka i sa Zapada sponzoriranih, analiza o tome u kakvoj smo džungli od američke supremacije, arogancije i intervencionizma živjeli do jučer, sa dinastijama 'kauboja' (Bush Prvi & Bush Drugi) i 'bombaša' (Clintonovi & Obama). Kavalirski je pozdravljena vizija uloge SAD u svjetskom poretku koju je novi predsjednik najjače sile na planeti najavio u kampanji: 'objava totalnog rata međunarodnom terorizmu, umjesto nasilnih promjena režima i mješanja u unutrašnje stvari suverenih država. Ugrožene zemlje imaju carte blanche za izbor metoda i mogu računati na punu podršku SAD u borbi protiv ove moderne pošasti'.

Potekle su rijeke šampanjca u kriznim štabovima ekstremne desnice u zemljama-članicama EU, kao i unutar sve snažnijeg bloka euroskeptika u Evropskom parlamentu, dok se euro-jakobinci  još oporavljaju od dvostrukog šoka

Istina, ovo o terorizmu po sebi nije sporno, osim što je istorijski neprecizno i propagandno monotono ukoliko se insistira na ekskluzivnoj sinergiji terorizma i islamskog ekstremizma na jednoj, odnosno američkog imperijalizma na drugoj strani. Upravo to se predugo i sustavno čini unatoč nedodirljivim arte-faktima o naprimjer davljenju Sarajeva, urbicidu i kulturocidu tokom najduže opsade jednog grada u modernoj istoriji koja je počela na današnji dan 2. maja 1992. godine. Također, postoje neupitni dokumenti o užasnim zločinima počinjenim u Prijedoru, Ahmićima, Trusini, Kazanima i drugdje tokom dvostruke agresije na  međunarodno priznatu Republiku BiH, konvertovane u građanski rat svih protiv svih. O istima svjedoče poznate presude Tribunala (ICTY) kao i Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Den Haagu za zločine protiv čovječnosti, odnosno za genocid u Srebrenici.

Istovremeno, stare i nove 'demokratski' izabrane vlade i etablirane diktature na tlu Euroazije i Afrike, polažu pravo  na odbranu domaćeg civilizacijskog raja, prvenstveno od otuđenih medija koji šire 'bezočne laži' i/ili od nezajažljivog-korporativnog-imperijalizma i njegovih domaćih sluga-plaćenika, soroševske i slične neo-liberalne idejne provenijencije.

U odsustvu vizije i liderstva, nedorasla i kapilarno korumpirana vlast ne samo u zemljama na tzv. evropskom putu, obavezno postaje fašistoidna u nastojanju da ostane u sedlu i iznad domašaja Zakona. Na startu je prepoznatljiva po neutaživoj gladi za unutrašnjim i vanjskiim neprijateljima, političkim ubistvima, piromanijom, fantomkama i sličnim sredstvima. Kao takva, sklona je trci u naoružanju i zveckanju oružja iz amortizovanih kontingenata Varšavskog pakta, članica NATO i trećih zemalja-liferanata. Za podizanje morala podanika i učvrsćenje lojalnosti građana, služi se pokazivanjem mišića u vojno-policijsko-redarstvenim vježbama, kao i postrojavanjem jedinica sa ikonografijom gubitnika iz II svjetskog rata.  

Nećemo ovdje posebno tretirati dežurne belaje u Sjevernoj Koreji, Siriji, Istočnoj Ukrajini, Zimbabweu, Venezueli i dalje - bio bi  to čisti geoanalitičarski snobizam. Situacija u zemljama na prostoru bivše SFRJ čini se malo je reći zabrinjavajućom i sve udaljenijom od dobre i stabilne. Krenimo od sopstvenog praga u Bosni i Hercegovini, toj prelijepoj zemlji, ali post-daytonskoj 'nakazi od države', odnedavno/zvanično proglašenoj predposljednjom-najbjednijom-zemljom-na-svijetu u 2017. godini (ispred posljednje Venezuele).

U odsustvu vizije i liderstva, nedorasla i kapilarno korumpirana vlast ne samo u zemljama na tzv. evropskom putu, obavezno postaje fašistoidna u nastojanju da ostane u sedlu i iznad domašaja Zakona

Naravno, vladajuća koalicija političkih partija u BiH, skupa sa odavno besposlenim Visokim predstavnikom, te Posebnim predstavnikom ozbiljno uzdrmane EU, imaju specifične motive i snažne monetarno-političke 'poticaje' za drugačiju optiku i mantru o stanovitom 'progresu' ovog regionalnog fenjeraša.

 
Pređimo potom na situaciju u Makedoniji, čiju stolicu u OUN do daljnjeg krasi ime 'Bivša Jugoslovenska Republika' zbog beskrajnog kapriciranja između Atine i Skopja oko imena ove, također prelijepe zemlje. U međuvremenu, epohalnim neimarskim pothvatom za utjehu ili odmazdu, nadležni su glavni grad 'zabranjene' Makedonije pretvorili u zadivljujuću neo-antičku repliku, valjda Aleksandrije. Kakogod, politički, materijalno i moralno kompromitovani izborni gubitnici u Makedoniji (VMRO) nadalje odbijaju predati vlast po cijenu građanskog rata i šireg regionalnog požara, bez presedana.

U susjednoj narodnjačkoj Srbiji ne prestaju post-izborni protesti sa teško predvidivim ishodom, a u euro-atlantskoj Hrvatskoj tek se zahuktava drama sa Agrokorom, tim regionalnim gospodarskim kolosom u slobodnom padu. Jedina dobra vijest u regionu je imanentni ulazak mudre MULTIETNIČKE (!) Crne Gore u NATO - na kraju balade sa neuspjelom sabotažom ili državnim udarom, nebitno.

U ostatku svijeta, mnogi su zatečeni saznanjem da predsjednik Donald Trump sve manje lici na sebe kao kandidata za predsjednika SAD. Pokazalo se da su „američke institucije“ (što god to značilo) veće od svakog predsjednika, o čemu zorno svjedoče: fijasko sa uklanjanjem Obamacare; neuspjeh sa uvođenjem rasističkog embarga na ulazak građana iz 'određenih zemalja' u SAD; kompromitacija pojedinih članova predsjedničkog tima zbog netransparentnih kontakata i saradnje sa ruskim zvaničnicima; pa kontroverzna tomahawk poruka al-hemicaru Assadu u Siriji...). Plus, obznanjena je predsjednička najava masivnih ulaganja u modernizaciju američke oružane sile kao 'najboljeg garanta svijetskog mira' - u klasičnoj tradiciji njegovih prethodnika u Bijeloj kući i njihovih sponzora na vojno-industrijskom Olimpu.

U međuvremenu, malim igračima poput zemalja Jugoistočne Evrope ostaje da se pouzdaju u milost dragog Boga da, prije nego bude kasno, njihovim građanima podari novu pamet

Koliko god to izgledalo i zvučalo paradoksalno, Trumpovih 100 predsjedničkih dana 'otvorili su oči' političkoj klasi širom svijeta i (za sada) zaustavili pobjednički galop evropske desnice na izborima u Austriji, Holandiji,  ponadajmo se, uskoro i u vodećim članicama/lokomotivama EU - Francuskoj i Njemačkoj.

U međuvremenu, malim igračima poput zemalja Jugoistočne Evrope ostaje da se pouzdaju u milost dragog Boga da, prije nego bude kasno, njihovim građanima podari novu pamet. Pa da na narednim demokratskim izborima - umjesto tuđih agendi, tuđe pameti i navježbanih domaćih, beskrajno halapljivih mediokriteta - izaberu elite od integriteta i vizije koje će znati da ih povedu u dostojanstven, bolji život.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)