Zamislite samo te bahatosti i moralnog standarda kada postoje poslanici u Parlamentu BiH, sa platama od 7000 KM, koji ne žele omogućiti da vozila hitne pomoći i vatrogasnih službi imaju pravo prvenstva nad vozilima pod pratnjom “visoke gospode” funckionera

Čitam neki dan odličan tekst Nedžada Latića. Kaže - “Nema tog bošnjačkog intelektualca koji može pobiti tvrdnju da živimo u bolesnom društvu u kojem kod ljekara bolesnik ne može naći lijeka, kod profesora student ne može naći znanje, kod sudije građanin ne može naći pravdu itd.”

Brojni primjeri svjedoče ovoj vrlo istinitoj i ispravnoj, krajnje obeshrabrujućoj dijagnozi. U najvišem zakonodavnom tijelu ove države, u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, gdje sjede najplaćeniji uposlenici u zemlji, sa platama preko 7000KM, koji pri tome, čast izuzecima, najmanje rade, prošle sedmice je došlo do jedne takve etički degradirajuće situacije, može se reći do postavljanja novog dna kada je u pitanju moralni standard zastupnika ovog doma.

Državni parlament je generalno postalo mjesto gdje se ne štite, niti zastupaju interesi građana koji su ih na te vizokoplaćene pozicije doveli, već mjesto koje je službi trgovine i ucjenjivanja, posložavanja unutarstranačkih, pravnosudnih i financijskih interesa samih zastupnika, ali i njihovih šefova.  

Procedure u tom domu, koje općenito služe ovim gore navedenim pravim svrhama, dovedene su do savršenstva, tako da zakonodavni proces može trajati onoliko dugo ili kratko koliko to datoj većini u datom trenutku odgovora. Dok se npr. budžet svake godine usvaja po hitnom postupku, za jedan dan, bez komisijske faze, jer je naravno to u interesu političkih stranaka i svih funkcionera, ukidanje bijelog hljeba, što je inicirano od strane SBB-a, te isključivo u interesu građana ove zemlje, trajalo je čak godinu i tri mjeseca.

Da li je život čovjeka koji se nalazi u vozilu hitne pomoći, te koji žuri da stigne u bolnicu kako bi preživio važniji od života nekog ministra ili poslanika koji je sa vozačem u udobnoj skupocjenoj limuzini krenuo negdje na jagnjetinu ili prstace?

Godinu i tri mjeseca odgađanja, traženja mišljenja, sastančenja i proceduralnih kombinatorika, godinu i tri mjeseca snažnog otpora od strane tih istih koji za sebe smatraju da su toliko vrijedni i korisni ovoj zemlji, da nakon isteka mandata trebaju od poreskih obveznika još godinu dana biti uredno plaćeni!

Međutim, u politici, kod nas pogotovo, o skoro svim temama vrijedi pregovarati, pa i sastančiti, s ciljem postizanja najboljeg rješenja i koncenzusa sve tri strane. Da se taj princip primijenio kod usvajanja budžeta, članovi Predsjedništva BiH ne bi svake godine dobili po 100.000 KM da raspodjele doslovno kome hoće, uključujući i žutim medijima koji zauzvrat za njih rade, što su svi građani imali priliku svjedočili prije nekoliko dana kada je objavljeno kome su interventna sredstva bošnjačkog člana Predsjedništva sve dodjeljivana.

Odugovlačenje određenih reformi, toliko logičnih i jasnih, ispravnih i pravednih u zemlji potpune nepravde, predstavlja prst u oko građanima koji su na rubu svog strpljenja od brojnih izgovora zašto nešto u ovom trenutku ne može, zašto treba mišljenje ovog ili onog ministarstva, ove ili one komisije, itd.

Prošle sedmice u okviru rasprave o dnevnom redu kada se glasalo o Zakonu o akcizama, poslanik SBB-a Damir Arnaut tražio je da se u dnevni red vrati tačka o Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o sigurnosti saobraćaja u BiH kojom bi se zakonski omogućilo davanje prednosti vozilima hitne pomoći i vatrogascima nad vozilima pod pratnjom, dakle vozilima funkcionera, za koju je dan prije Komisija za saobraćaj i komunikacije odgodila izjašnjenje dok se o ovom prijedlogu ne izjasni Vijeće ministara.  

Pa bože dragi, čemu se ima tražiti izjašnjavanje Vijeće ministara, osim ako se kao u slušaju “bijelog hljeba” ne ide u dugogodišnje odlaganje ovih izmjena? O čemu da se uopšte izjasne?

Da li je život čovjeka koji se nalazi u vozilu hitne pomoći, te koji žuri da stigne u bolnicu kako bi preživio važniji od života nekog ministra ili poslanika koji je sa vozačem u udobnoj skupocjenoj limuzini krenuo negdje na jagnjetinu ili prstace?

Kao što reče Latić, “u zemlji u kojem kod ljekara bolesnik ne može naći lijeka, a kod sudije građanin ne može naći pravdu”, nerealno je onda i očekivati od moralnih i intelektualnih patuljaka koji se pred TV kamerama lažno predstavljaju kao zaštitnici interesa građana, da ikada naprave pravnu i funkcionalnu državu!

Da se izjasne o tome da li je život i imovina osobe kojoj gori kuća više ili manje važna od života osobe koja od tih istih građana prima platu od preko 7000 KM, te ima na raspolaganju državne stanove i reprezentaciju?

To je dakle to krucijalno pitanje, životno bitno parlamentarno pitanje, oko kojeg se treba izjasniti i Vijeće ministara, jer, eto, ti članovi Komisije nisu baš sigurni u odgovore! To je sramota i jedna državna katastrofa! Da li su izmjene ovog zakona populisitčki nastrojene ili ne, uopšte nije relevantno, jer odgovori koji proizlaze iz rasprave o ovom pitanju, ogledalo su bahatosti i moralnog odnosa visokih funkcionera prema građanima ove zemlje! To je jedino važno, jer na ovom, haj'mo reći, populističkom pitanju, dolazi do izražaja pravo lice povampirenog državnog aparata!

Ali, ne treba više ništa da iznenadi, jer, kao što reče Latić, “u zemlji u kojem kod ljekara bolesnik ne može naći lijeka, a kod sudije građanin ne može naći pravdu”, nerealno je onda i očekivati od moralnih i intelektualnih patuljaka koji se pred TV kamerama lažno predstavljaju kao zaštitnici interesa građana, da ikada naprave pravnu i funkcionalnu državu!

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)