Stručnjaci upozoravaju da ne samo što nepotrebno uvozimo ono što i sami možemo da proizvedemo, nego smo vješto uhvaćeni u marketinšku zamku da voda iz česme nije dovoljno dobra.
Projekt menadžer u Sektoru za makroekonomski sistem Spoljnotrgovinske komore BiH Igor Gavran kaže da je stanje sa uvozom vode „malo povoljnije nego ranije“, ali je deficit i dalje katastrofalan.
„Posebno je poražavajuća činjenica da u proizvodnji vode i sokova u BiH ili već imamo potpuno funkcionalne kapacitete za domaću proizvodnju dovoljnu za zadovoljenje svih potreba domaćeg tržišta ili imamo takve potencijale da bismo u vrlo kratkom roku mogli razviti potrebne kapacitete“, upozorava Gavran.
| Uvoz pospješuju i eko-organizacije |
| Profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci Čedomir Crnogorac, koji decenijama proučava vode u BiH, upozorava da enormnom uvozu doprinose uvoznički lobiji, trgovci i razne eko-organizacije koje plasiraju priče o zagađenosti izvora u BiH. „Kad se tako pripremi teren otvori se sumnja da ne valja voda iz česme, a kao alternativa se nudi ‘kvalitetna izvorska voda punjena u nekom prirodnom raju’. To je ortodoksna glupost“, upozorava on. |
Pored objektivnih slabosti domaće privrede - teških uslova poslovanja, visokih troškova i odsustva podrške nadležnih vlasti, domaći proizvođači suočavaju se sa problemima koje nemaju njihovi strani konkurenti.
„Prekomjeran uvoz, često uz dampinške cijene, neispravne vrijednost na carinskoj deklaraciji, neispravne deklaracije, neodgovarajućeg sadržaja, dovođenja kupca u zabludu, kršenja domaćih propisa i međunarodnih standarda, na koji nadležne vlasti ne samo što ne reaguju, već ignorišu i argumentovane zahtjeve koji dokazuju neophodnost primjene mjera zaštite od prekomjernog uvoza“, tvrdi Gavran.
Osim toga, tu su netarifne barijere susjednih i drugih zemalja, gdje se otežava ili potpuno onemogućava izvoz naših proizvoda brojnim tehničkim i administrativnim mjerama, koje nemaju nikakvo drugo opravdanje osim svjesnog blokiranja plasmana naših proizvoda.
Istovremeno, milioni litara uvozne vode nesmetano dolaze u BiH. Interesantno, ono malo negazirane flaširane vode koja uspje da pređe granicu, najviše izvozimo u Kuvajt.
| ODNOS UVOZA I IZVOZA PIĆA U BiH |
| Vrsta proizvoda - vrednost uvoza - vrednost izvoza Negazirana voda 2.265.388 KM 14.147 KM Mineralna i gazirana voda 6.552.478 KM 1.178.695 KM Sokovi 48.674.159 KM 6.642.618 KM Voćni sokovi 3.624.917 KM 207.942 KM Pivo 59.086.674 KM 2.107.505 KM Vino 11.144.537 KM 2.838.243 KM Šampanjac 197.198 KM 17.620 KM (Podaci Spoljnotrgovinske komore BiH za prvih šest meseci 2010.) |
Predsjednik Udruženja potrošača BiH Mesud Lakota kaže da se šleperi sa vodom šetaju po granicama, izvoze, pa uvoze, kako bi se ostvario povraćaj PDV.
„To je jedan od razloga zašto se pojavljuje toliki uvoz bezalkoholnih pića. S obzirom na to da na prodaji vode i sokova uzima ogroman profit - uvozni lobiji čine svoje“, objašnjava Lakota. Po njegovim riječima, preko noći smo prihvatili naviku kupovine vode, iako je kvalitet vode iz vodovoda u BiH vrlo dobar. Doda li se tom trendu nedostatak potrošačkog patriotizma, dobijamo katastrofalan odnos uvoza i izvoza.
„Desio se i apsurd poskupljenja vode iz vodovoda i smanjenje cijena flaširane vode. Nastavi li se tako, biće isplativije kupovati vodu u trgovinama“, smatra Lakota. Upozorava da plastične boce plutaju našim rijekama i zagađuju izvorišta, pa je šteta od enormnog uvoza još veća. Da počnemo da recikliramo boce, na godinu bi zaradili 20 do 30 miliona KM. U BiH trenutno kruži preko 300 miliona plastičnih flaša, a milijarde se nalaze na smetlištima. Godišnje se u plastičnoj ambalaži uveze više od 300 miliona tona pića, a država od odbačenih boca ne uzme ni marku. Sa svakom potrošenom markom na bocu vode ili soka bacimo i deset feninga, za koliko bi se ona mogla otkupiti za reciklažu.
(EUROBLIC, BLIN/tg)