Na godišnjoj razini u BiH se uveze jastoga, kamenica, sipa, hobotnica, kavijara, šampanjca, najskupljih sireva u vrijednosti nekoliko desetaka milijuna KM. Međutim, oni koji za kavijar, jastoge i šampanjac izdvajaju milijune najvjerojatnije nikad nisu ni čuli kako nezaposleni, ali i sve više radnika i umirovljenika, polako gube i pojam što je to teletina ili junetina, ali i voće i povrće. Svi oni uglavnom jedu kruh i makarone, dok meso, mliječne proizvode, voće i povrće uglavnom samo sanjaju- piše Vecernji.ba.

Muke prodavača

U središtima, poput Sarajeva ili Banje Luke, ipak se bolje živi, no to nije realna slika BiH u kojoj čak i kupnja na komad postaje luksuz. Kupnja na komad na tržnicama u BiH odavno je postala svakodnevica. Prosječna primanja jedva mogu pokriti ono osnovno - hranu, režije, lijekove. Radnici ugašenih ili tvrtki u procesu gašenja, često su i bez toga, no preživjeti se mora. Alija Muhović svakog jutra dolazi iz Goražda na lokalnu sarajevsku tržnicu gdje već godinama prodaje voće i povrće. U podne, kada ga je posjetila ekipa televizije N1, tržnica je već bila poluprazna jer posao slabo ide. Davanja su visoka, a kupaca je malo. “Kupe jednu glavicu luka, dvije ili tri. Evo, kada kažem da nešto košta pola marke, odvrate da im je skupo. Luka, koji su kupovali po kilogramu, sada traže tristo grama. Tako je i s mojim grahom, a jamčim da je domaći, ali im je skup. Veliki pad se osjeća, sto posto. Znam da sam u ovo doba godine dvostruko više znao utržiti za ovim stolom, a sada tanko”, kazao je Alija. Slično kaže i Zumra Arnautović iz Visokog: “U Visokom je katastrofa, ovdje se nešto i proda. Traže dva pera luka, što ćeš, koliko tko hoće, toliko mu daješ.”

Nedovoljno za život

Na pitanje je li joj se nedavno dogodilo da je netko tražio vreću krumpira, odgovorila je: “Nije. Bilo je jesenas za zimnicu, a sad 5 kg od jutros nisam prodala”. “Kakvo je točno stanje s kupovnom moći stanovnika u Hercegovini ne znamo, ali gledajući ulazne podatke, vrijednost osnovne potrošačke košarice je 1800 KM. To je popis najnužnijih stvari za potrebe jedne obitelji. Dvije prosječne plaće od 837 KM ne mogu pokriti osnovnu potrošačku košaricu. Problem je kad imate idealnu situaciju u obitelji gdje rade dvije osobe i imaju prosječnu plaću, a ne mogu izmiriti troškove. Zamislite kako je kad radi samo jedno ili kad je riječ o umirovljenicima, potrebno im je pola godine da izmire samo mjesečne osnovne potrebe. Jednoj su obitelji za dostojanstven život mjesečno potrebne 3000 KM, tako da vrlo mali broj građana u BiH može živjeti da ni u čemu ne oskudijeva”, kazao je za Večernjak Marin Bago, predsjednik Udruge za unapređenje kvalitete življenja “Futura” Mostar. BiH je u samom vrhu Europe i regije i po pitanju ekonomske nejednakosti stanovništva. Srednja klasa, koja se danas definira kao skupina koja ima stabilne prihode, postali su proračunski zaposlenici kojih je oko 250.000. U BiH je, s druge strane, i značajan broj bogatih ljudi. “Oko 20% ljudi u BiH živi na granici ili ispod praga siromaštva. To je svaki peti stanovnik s 250 KM potrošnje mjesečno. No analize potrošnje pokazuju da postoji i visoka klasa koja troši iznad 10.000 KM mjesečno. Ona je značajna, oko 15% stanovništva”, kazao je za N1 ekonomski stručnjak Zlatko Hurtić. Istraživanja UNDP-a iz 2016. pokazuju da svaki 6. stanovnik BiH živi s 3 do 5 KM dnevno, a ispod apsolutne linije siromaštva 27% stanovništva.•

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/MR)