Nedavno je nemalu pažnju izazvao jedan oglas: "Alvogen planira otvaranje preko 200 novih radnih mjesta u Bosni i Hercegovini". Ne, naravno, nije riječ o predizbornom obećanju nikakvog saveza za bolju prošlost, niti o nekoj esdepeovskoj provokaciji/podsjećanju na već tradicionalni recept za vladanje po bičakčićevskom modelu: na oglasnim stranicama, objavljenim diljem medija u BiH pod već pomenutim naslovom, plasirani su planovi američke farmaceutske kompanije Alvogen Inc. Već u nastavku teksta, koji potpisuje izvršni direktor Alvogena Robert Wessman, stoji namjera ove kuće da postane vodeći dioničar Bosnalijeka i to transakcijom koja bi bila "jedna od najvećih američkih investicija u BiH". Što se tiče planova, "Bosnalijek će postati Alvogenov centar izvrsnosti u Evropi" jer Alvogen kani "donijeti Bosnalijeku preko 200 visokokvalitetnih lijekova", a istovremeno obezbijediti i "dodatni prihod za budžet Federacije".

No, da u Bosnalijeku ne žele postati nikakav centar izvrsnosti, saznali smo također iz oglasa: pod egidom "Sumnjivi investicioni planovi američke kompanije u BiH" Bosnalijek d.d. tvrdi kako je "Alvogen iznevjerio očekivanja Bosnalijeka o strateškom partnerstvu". Društvo okupljeno oko doživotnog direktora Bosnalijeka Edina Arslanagića u svom nas oglasnom priopćavanju izvještava kako "Alvogen planira kupovinu Bosnalijeka finansirati Bosnalijekovim novcem" te nam - između ostalog - kaže i sljedeće: "Kupovinom paketa dionica Vlade FBiH u vrijednosti od 30 miliona KM, Alvogen bi postao vodeći dioničar Bosnalijeka i vladao kompanijom čija knjigovodstvena vrijednost imovine iznosi 150 miliona KM, a prošlogodišnji promet respektabilnih 107 miliona KM sa učešćem izvoza od 37%".

Iz ovog Bosnalijekovog objašnjenja neupućeni bi čitatelj mogao razumjeti tek dvije stvari: Alvogen je spreman keširati 30 miliona KM, no to nije dovoljno jer Bosnalijek, naime, ima svog direktora Arslanagića koji očito neće birati sredstva da tih tričavih 30 miliona KM ne dođu do Vlade FBiH! Šta je 30 miliona KM danas, kad sam Arslanagić vrijedi više?

Alvogen je multinacionalna farmaceutska kompanija u privatnom vlasništvu, sa uredima širom svijeta, od Indije do Bugarske. Kompanija ima više od 200 farmaceutskih proizvoda koji su ili registrirani ili u fazi razvoja. Firma je nastala na temelju njujorške farmaceutske kuće Norwich Pharmaceuticals s tradicijom dužom od 120 godina. U julu prošle godine iz Alvogena su obznanili svoj ambiciozni plan prema kojem bi u narednih pet godina trebali postati jedan od 10 globalno najvećih "igrača" u proizvodnji generičkih lijekova.

Bosnalijek se, pak, poziva na "bazu od 90 generičkih naziva", a za svoj vodeći brend ističe Lopril, proizvod iz grupe kardiovaskularnih lijekova: tek podsjećanja radi, to je onaj Bosnalijekov proizvod na osnovu kojeg su upravo Edin Arslanagić i Mahmut Đapo, direktor fonda Zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo - zajedno sa još 23 sukrivca - zaradili krivičnu prijavu Finansijske policije FBiH. Bilo je to krajem prošle godine, nakon što su mediji mjesecima, da ne kažem godinama, upozoravali na bezočnu pljačku građana Federacije koja je osmišljena upravo u Bosnalijeku, a realizirana zahvaljujući Fondu, odnosno manipulacijama lijekovima sa esencijalnih lista. Bosnalijek je lider farmaceutskog tržišta i postao zahvaljujući potpunom monopolu nad esencijalnim listama u FBiH i državnom novcu koji se svake godine slijevao u Bosnalijek - u prosjeku nekih 48 miliona KM!

Na primjeru Bosnalijekovog brenda Loprila to se najlakše da ilustrirati: sarajevski Fond zdravstvenog osiguranja je, naime, godinama, za Lopril plaćao 12,98 KM, a Bosnalijek je Lopril izvozio za 1,72 KM (otuda učešće od 37% izvoza!). O kojim je sumama zarade samo na Loprilu riječ, pokazuje bizaran podatak da je još 2004. godine na prostoru Kantona Sarajevo potrošeno 99.538 Loprila!

Da je Arslanagić svoju mrežu razgranao široko i kantonalno, svjedoči podatak da je recimo zeničko-dobojski fond zdravstvenog osiguranja Lopril plaćao Bosnalijeku po 3,82 KM: naravno, ne zato što je Bosnalijek imao sućuti za Zeničane ili Dobojlije, već naprosto zato što su tenderi štimani tako da svaki dobije Bosnalijek! I nije Lopril - iako najpoznatiji - jedini primjer Bosnalijekovog mešetarenja: Ranibos, npr, sarajevski je zavod plaćao 11,32 KM, a Bosnalijek ga izvozio po 1,40 KM; Ciprol je plaćan po 17,17 KM, a izvozio se za 8,96 KM... Finansijski su istražitelji ustanovili da 70% novca koji država izdvaja za esencijalne liste lijekova, završava u Bosnalijeku!

Država je, dakle, plaćala da bi se Bosnalijek bogatio, a u generičke adrese Edina Arslanagića svakako valja upisati i apartmane na Bjelašnici, hacijende na domaćem dunjaluku i po bjelosvjetskim destinacijama, luksuze na kojima bi mu i vlasnici 120 godina stare kompanije, ma kako (ne)uspješna bila imali razloga pozavidjeti. No, Arslanagić, naravno, nikada nije bio samo svoj: ima on značajne i uticajne prijatelje, poput vlasnika Avaza Fahrudina Radončića (presedan u medijima je svakako Bosnalijekov pominjani oglas objavljen na 4. stranici Avaza); nekadašnjeg premijera Federacije Nedžada Brankovića, inače jednog od Arslanagićevih komšija s Bjelašnice; svestranog Hasana Šepu, vlasnika firme Brštanica, koji je osim što Bosnalijeku prodaje tople obroke bio i Arslanagićev partner u gradnji apartmana, a proslavio se kad je postao prvi Bosanac koji je u jednoj kalendarskoj godini kupio dva najnovija modela Porshea u sarajevskom predstavništvu ove firme, koja posluje u sklopu kompanije ASA auto (tadašnji direktor, suvlasnik firme Nihad Imamović je također veliki Arslanagićev prijatelj); naravno, tu je i Mahmut Đapo, direktor Fonda zdravstvenog osiguranja Sarajevo i jedan od vlasnika čak dva bjelašnička apartmana; reis efendija Mustafa Cerić, koji je Bosnalijeku dao bronzanu vakufnamu zbog 60.000 KM doniranih za zgradu Rijaseta (Arslanagić je, kao i sam efendija, osobno uplatio 5.000 KM); Mustafa Mujezinović, današnji premijer Federacije BiH... Zahvaljujući uglednim prijateljima, Arslanagić je i riješen da spase Bosnalijek od stranih investitora i da nastavi sa dosadašnjom praksom bogaćenja na račun države BiH, sve propovijedajući ekonomski patriotizam, uzdižući sebe u herojske visine uspješnog privrednika za uspješnu BiH i dijeleći lekcije o strateškom značaju farmaceutske kompanije koja je odbranila BiH. Od koga? Model privređivanja koji nameće Arslanagić&comp. zapravo je i sunovratio ovu zemlju do feudalnih ovisnosti, jer samo se još Bosancima i Hercegovcima maše baukom stranih investitora zarad različitih poluprivrednika koji od novca poreskih obveznika grade kule i uspješne firme čije izvozne brendove plaćaju građani ove zemlje.

(oslobodjenje.ba/Vildana SELIMBEGOVIĆ)