Herceg-Bosna je bila za Bosnu i Hercegovinu, protiv prekrajanja granica i za suradnju s muslimanima – izjavio je danas Jadranko Prlić pred Žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu gdje je u ponedjeljak počela sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostupanjsku presudu podnijela šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH.

 Bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne  ustvrdio jeje kako je Raspravno vijeće u prvostupanjskom postupku propustilo uzeti u obzir na desetine citata iz službenih transkripata u kojima stoji kako je "Herceg-Bosna bila za Bosnu i Hercegovinu, protiv prekrajanja granica i za suradnju s muslimanima". Također je ustvrdio kako je vijeće zanemarilo i niz činjenica te dokaza koji obaraju teze o udruženom zločinačkom poduhvatu.

 - Vijeće Haaškog suda pogrešno je utvrdilo kriminiziranu namjeru Herceg-Bosne. Politički karakter HZ HB je potvrđen, da se radi o stranačkom udruživanju. Zanemareno je da je HDZ BiH u čijem okviru su formirane zajednice, uvijek bio za nezavisnost BiH i jednakopravnost hrvatskog naroda – izjavio je Prlić, napomenuvši kako se u dokumentima HZ HB nigdje ne spominje Banovina Hrvatska, premještanje stanovništva, bilo kakav oblik diskriminacije, ništa u suprotnosti sa ženevskim konvencijama.

-  Svi javni nastupi, rasprave i interni sastanci bili su posvećeni punom poštivanju međunarodnog humanitarnog prava i da se na sve utječe da ih poštivaju. Nije bilo govora o premještanju stanovništva. Svi humanitarni konvoji su propuštani - rekao je bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne i kasnije Vlade F BiH.

Dodao je kako je za vrijeme njegova djelovanja u vladama BiH bio osiguran povrat svima koji su napustili domove.

- Evakuacije su vršene zbog potencijalnih humanitarnih katastrofa i napada Armije RBiH, potpomognutih mudžahedinima. Herceg-Bosna je jamčila povratak imovine pravim vlasnicima i usvojene su mjere da se svi moraju vratiti u domicilna mjesta. U Herceg-Bosni je bio zabranjen promet nepokretnosti uopće - rekao je Prlić.

 Dodao je kako su na sjednicama tadašnje vlade HZ HB donesene brojne odluke o kažnjavanju svih teških kaznenih dijela, te je spomenuo akciju „Pauk“ u kojoj su, kako je naveo, uhićeni desetci osoba.

- Kažnjavanje tih osoba bilo je na pravosudnim institucijama, a sve te institucije su kasnije ušle pod okrilje Federacije BiH – naglasio je Prlić.  
 Naglasio je i kako je formiranje Hrvatske Republike Herceg-Bosne bio izraz prilagođavanja mirovnom planu o uniji triju republika.

- Prvostupanjsko raspravno vijeće nije primijetilo ni dogovor muslimana sa srpskom stranom o raspadu BiH ni to kako su oni proglasili muslimansku republiku Bosnu – kazao je Prlić.

 On je u svome obraćanju Žalbenom vijeću najavio i izlazak knjige, koja će, kako je kazao, objasniti što je to Herceg-Bosna.

 Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

 Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

 Žalbeno vijeće je u pozivu za žalbenu raspravu pozvalo strane u postupku da se posebno osvrnu na neke pravne aspekte  zaključaka prvostupanjskog vijeća vezane uz stanje okupacije, zaštitu koju pružaju ženevske konvencije, kvalifikacije razaranja Starog mosta u Mostaru.  Također, žalbeno je vijeće zatražilo da se strane osvrnu na zaključke presude o napadu HVO-a početkom 1993. i utjecaj odbacivanja zaključaka prvostupanjskog vijeća u tom dijelu presude na pitanje udruženog zločinačkog pothvata i odgovornosti šestorke u okviru tog pothvata.

 Žalbeno vijeće  također je tražilo da se strane izjasne o ispravnosti zaključaka presude da su razaranja tijekom napada HVO-a bila vojno neopravdana te, ukoliko se takav zaključak poništi kako bi to utjecalo na zaključak o ekstenzivnosti tih napada.

 Također, Žalbeno vijeće traži da se strane izjasne i utvrđuju li dokazi da je general Slobodaan Praljak znao da UNPROFOR traži pristup Stupnom Dolu nakon zločina u tom mjestu te je li spriječio pristup međunarodnim snagama, je li znao za razmjere zločina u logorima Dretelj i Gabela iz čega bi proizlazio zaključak o njegovoj odgovornosti. Vijeće je pozvalo strane i da se izjasne je li presudom dobro utvrdilo kod bosanskohercegovačke šestorke njihovu namjeru da šire teror među civilima.  

 Odvjetnica generala Praljka Nika Pinter objasnila je kako žalbeno vijeće očito traži očitovanje strana o tome radi li se o nedostatnom utvrđenju činjenica u presudi iz čega proizlazi pogrešna primjena prava.  

 Obrane šestorice Hrvata u žalbama su tražile da se zbog pogrešnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog pothvata te o sudjelovanju šestorke u tom pothvatu njihovi branjenici oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. Alternativno tražili su značajno smanjenje izrečenih kazni.

 Haško tužiteljstvo u žalbi na prvostupanjsku presudu zatražilo je da ih se proglasi krivima i po drugim oblicima odgovornosti po kojima je to propustilo učiniti raspravno vijeće te da se izreknu "značajno veće" zatvorske kazne. Tužiteljstvo je poručilo da je raspravno vijeće počinilo pravnu pogrešku izricanjem "očigledno nedostatne kazne optuženima" te nije "na odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima".

 Tužiteljstvo je navelo da je raspravno vijeće u presudi počinilo više pogrešaka među kojima su i propuštanje donošenja osuđujuće presude po zapovjednoj odgovornosti te po trećem i najširem obliku udruženog zločinačkog pothvata po kojem postoji odgovornost i za zločine koji su bili predvidiva posljedica provođenja ciljeva udruženog zločinačkog pothvata.

 Tijekom žalbenoga postupka Hrvatska je zatražila da se u svojstvu "prijatelja suda" uključi u postupak s obzirom na to da su prvostupanjskom presudom najviši hrvatski dužnosnici - bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH.  

 Hrvatska je u svom podnesku navela da je prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.

 Hrvatska je ocijenila da vijeće u presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica nije ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine kao i da je takvim zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima jer je tako dovelo u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika.

 Haški suci odbili su taj zahtjev Hrvatske.

 Tijekom sedmodnevne rasprave obrane šestorice Hrvata dobile su svaka po jedan dan i tužiteljstvo jedan dan. Na kraju žalbene rasprave odvojeno je po deset minuta za svakog od šestorice Hrvata ako odaberu osobno se obratiti Žalbenome vijeću.

 Pravomoćna presuda Žalbenoga vijeća kojim predsjeda sudac  Carmel Agius očekuje se koncem godine.

(Fena/mr)