NEDŽAD S. HADŽIMUSIĆ/ OSVRT NA 1. MART

25 godina poslije: Budimo realni, postoji li ijedan valjani razlog da pompezno slavimo Dan nezavisnosti BiH?!


05.03.17, 17:39h

 

Na žalost svih dobrih i odanih građana BiH, dvije i pol decenije nakon legitimnog proglašenja nezavisnosti ove prelijepe zemlje, potvrđenog njenim međunarodnim priznanjem pod imenom Republika Bosna i Hercegovina, ne postoji niti jedan valjan razlog za svečarsko, a pogotovu ne za pompezno obilježavanje tog prevažnog događaja u istoriji svake države.


Riječ je o zemlji koja je platila i nadalje plaća najvišu cijenu raspada bivše Jugoslavije kao žrtva sinhrone agresije susjeda i neslavnog međunarodnog festivala hipokrizije potkraj XX stoljeća. Koju danas njeni najznačajniji partneri (susjedi, EU i NATO) sa ostatkom svijeta posmatraju kao ‘nefunkcionalnu drzavu’.

 
Budimo realni, u kombinaciji sa apsolutnim odsustvom vizije, drzavničkih vještina i rudimentarnog patriotizma kod domaćih političkih elita (čitaj: kod lidera sva tri tzv. konstitutivna naroda), ova presuda o nefunkcionalnoj državi nažalost stoji i dovoljno govori o univerzalnoj percepciji BiH danas.

 

zlatna-kasika-1


Zato, odgovornost za katastrofalnu situaciju u zemlji sa armijom od preko pola miliona nezaposlenih, galopirajućim brojem novih desperadosa koji plaćaju dividende kriminalne privatizacije, flagrantne korupcije, globalne krize itd., u zemlji koja na ‘evropskom putu’ rapidno gubi korak za kompletnim ostatkom regiona, treba podjeliti na ravne časti između domaćih majstora mrtvog hoda i međunarodne zajednice koja očigledno nema precizan kompas u BiH.

 
Istorijski kontekst


Moj predratni beogradski, pa ratni briselski i poratni, haaški prijatelj Mirko Klarin, vjerovatno jedan od najboljih novinara sa ovih prostora napisao je u maju 1991. godine nadasve hrabar i alarmantan tekst u beogradskoj „Borbi“ pod naslovom „Nirnberg sada“, sa glavnom porukom: „ ….Očigledno je da se priprema rat. Kada bi se oni koji izazivaju mržnju unapred doveli pred sud, rat bi mogao da se izbegne“.

 
Nažalost, ovo dramatično predskazanje se obistinilo i otpočeo je rat sa svim slućenim i neslućenim pošastima. U međuvremenu, na međunarodnoj sceni desili su se događaji ključni za sudbinu (bivše) međunarodno priznate Republike BiH kao preludij za Opšti mirovni sporazum u Daytonu: prvo, Washingtonski sporazum (1994) o osnivanju Federacije BiH; i zatim Ženevska izjava/dokument o priznanju Republike Srpske (1995).

 

„ ….Očigledno je da se priprema rat. Kada bi se oni koji izazivaju mržnju unapred doveli pred sud, rat bi mogao da se izbegne“


Indikativno je da su i jedan i drugi dokument izvučeni iz Holbrookovog šešira i prihvaćeni relativno glatko od strane najvišeg rukovodstva u Sarajevu, za razliku od teških pregovora o razgraničenju novonastalih entiteta koji su uslijedili decembra iste godine u Daytonu.


Federacija Bošnjaka i Hrvata (Washingtonski sporazum) zapravo je patrljak ideje o Konfederaciji BiH i Hrvatske. U finalnoj verziji, projekat ‘krnje’ Federacije BiH je proizvod zaziranja nekih evropskih državnika od izdvojenog, etnički ekskluzivnog muslimanskog/bošnjačkog entiteta ‘unutar evropskog kršćanskog tkiva’ (njihov najglasniji advokat i glasnogovornik bio je tada francuski predsjednik Miteran za kojeg upućeni eksperti inače tvrde da je bio maestralan političar na domaćoj i katastrofalan autsajder na međunarodnoj sceni).


Istovremeno, Federacija Muslimana/Bošnjaka i Hrvata je dijelom bila i znakovita poruka Zapadu nikad previše simpatičnom predsjedniku Tuđmanu glede njegovog kontroverznog, nerijetko karikaturalnog odnosa prema Beogradu i Sarajevu.


Dejtonski sporazum jeste donio mir nakon gotovo četiri godine užasa rata. Ali po koju cijenu. Naime, beskrajno zabrinjava činjenica da je tamo od gotovog ispala veresija. U Daytonu je hladno amputirana ‘Republika’ iz imena međunarodno priznate punopravne članice UN (1992) Republike Bosne i Hercegovine kojoj je embargom na uvoz oružja, drastično reducirano legitimno pravo na odbranu od dvostruke agresije, konvertovane u „građanski rat svih protiv svih“.


Umjesto zaštite integriteta Republike Bosne i Hercegovine, punopravne članice UN-a u skladu sa Poveljom Svjetske organizacije, u Daytonu je inaugurisan globalno ekstravagantan administrativni unikat - virtualna tvorevina ‘Bosna i Hercegovina’ koju do danas čine: unitarna Republika Srpska; preskupa i nefunkcionalna Federacija BiH (sa više ministarstava, parlamenata i čega-sve-ne od svih zemalja Zapadnog Balkana zajedno); plus poseban Brčko Distrikt BiH.

 

U krajnje našpanovanom političkom prostoru još uvijek su prisutne ozbiljne posljedice olako datog blagoslova od strane Visokog predstavnika na apsolutno neustavan izbor Vlade Federacije BiH nakon izbora 2010. godine


Nakon poznate sabotaže/obaranja kontroverznog ‘Aprilskog paketa’ u Parlamentu BiH (2006), kojom je pokopan do tada najozbiljniji projekat za uređenje ove zemlje nalik onome u ostatku modernih, uporedivih demokratija, BiH je ušla u permanentnu krizu širokog spektra čiji kraj se niti ne nazire.


Vjerovatno najbolja definicija stanja koje od tada do danas ovdje živimo je ona data u sjajnoj knjizi sarajevskog akademika Tarika Haverića ‘Kritika bosanskog uma’ - gdje autor apostrofira nedavno otvoren tunel u kanjonu Neretve nazvan ‘Vidikovac’(!?) kao mentalnu paradigmu bosanskog uma u današnjoj BiH.


Sedam gladnih godina poslije, došla je inicijativa Ambasade SAD za reformu Federacije BiH iz (2013). Ista je bila široko pozdravljena u bh. javnosti. Nažalost, nakon višemjesečnog rada mješovite grupe eksperata, ponuđen je isuviše ‘stidljiv’ koncept rekonstrukcije ovog nadalje preglomaznog, budžetski gledano ultra-vampirskog entiteta. Glavne tada ponuđene promjene podrazumijevaju ukidanje Predsjedništva Federacije BiH i smanjenje dvocifrenog broja kantona (10), za jedan - na ukupno 9.


Ovo per se ne pruža satisfakciju latentnim aspiracijama za treći entitet na jednoj, odnosno frustracijama na drugoj strani oko korektne podjele vlasti u tom entitetu između Bošnjaka i Hrvata. Također, ponuđeni koncept ne nudi politički održivo rješenje pitanja etnički gotovo podijeljenog Mostara - ‘stolnog grada’ za jedne (Hrvate) i ‘zajedničkog’ za druge (Bošnjake).

 
U krajnje našpanovanom političkom prostoru još uvijek su prisutne ozbiljne posljedice olako datog blagoslova od strane Visokog predstavnika na apsolutno neustavan izbor Vlade Federacije BiH nakon izbora 2010. godine u maniru gotovo zaboravljenih ‘bonskih ovlaštenja’ čime je brutalno poništena demokratska volja birača.


Novi totalitarizam - etno karteli


Rat zapravo nikad nije okončan, jer su notorni izazivači mržnje u protekle dvije decenije razigrali nova mirnodopska pravila ‘ratovanja drugim sredstvima’. Tri etno-kartela su do totalitarnog savršenstva razvili ultra lukrativnu djelatnost zaštite nacionalnih interesa. Sve to gotovo neometani čine u prisustvu glomazne reprezentacije ozbiljno zabrinute međunarodne zajednice inkarnirane u liku Visokog predstavnika (OHR), kao i Posebnog predstavnika EU (EUSR) u BiH.

 

Rat zapravo nikad nije okončan, jer su notorni izazivači mržnje u protekle dvije decenije razigrali nova mirnodopska pravila ‘ratovanja drugim sredstvima’


Na sve ovo treba dodati naizmjenične fingirane ili ozbiljne, tuk-na-utuk sukobe, međusobne ucjene, zaprijećene ili već održane referendume; nečuveno odugovlačenje sa objavom popisa stanovništva; ‘podruštvljavanje’ (do apsurda) mehanizma koordinacije saradnje sa EU; podzemne igre i ucjene oko fiskalne kontrole kladionica; dogovorni (SDA-HDZ) 8-godišnji izborni post u Mostaru; bakljade, slavlja i odlikovanja osuđenih ratnih zločinaca/junaka; fašistoidne igre oko naziva ulica, škola, studentskih domova, rutinsko potezanje Ustava BiH za ovo ili ono, blokade rada institucija itd.


Posebno zabrinjava što se (na radost dežurnih branitelja kršćanske Evrope na Balkanu!) tekuća desekularizacija Sarajeva, istočnog Mostara i šire u FBiH, dešava bez pardona u vrijeme galopirajuće globalne islamofobije, koju dan-noć hrane vijesti o zločinima Daesha (tzv. ISIS), uz nezapamćeni porast terorizma na evropskom tlu, te invaziju izbjeglica, uglavnom muslimana, iz sirijskog 'Černobila' i šireg prostora Srednjeg istoka, uz nepregledne regate krijumčarskih brodova, brodoloma i čamaca punih (ne)sretnika koji bježe iz bijede bivših evropskih kolonija u Africi i Aziji.


Golim okom se vidi da sve poprima dimenzije antiislamske histerije bez istorijskog presedana, uporedivoj jedino sa pogromom Židova u Evropi uoći i tokom II svjetskog rata.


Što se tiče najnovije krize oko revizije presude Međunarodnog suda pravde (MSP) iz 2007. godine, samo ukratko: (a) zahtjev za reviziju nije sporan, obzirom da je riječ o pravnom lijeku sadržanom u istoj; (b) nažalost, tajming predaje zahtjeva u zadnji čas ne isključuje proceduralne rizike; i (c) politizacija ovog pitanja definitivno ne ide u prilog ukupnom kredibilitetu BiH pred ovim tijelom OUN.


Umjesto zaključka


Vrijeme će pokazati da li je istinska katarza i nova real politika onih političkih snaga koje su bile instrumentalne u krvavom raspadu bivše Jugoslavije, pretpostavka za ozbiljan početak ‘stoljeća mira na Balkanu’.

 

Treba bez oklijevanja podržati sve napore na objedinjavanju najšireg, pro-aktivnog i otvorenog patriotskog bloka, koji sa novom energijom, i sa pravim ljudima na pravom mjestu, realno može napraviti kopernikanski obrt na izborima 2018. godine


Drugim riječima, u prošlom milenijumu prevaziđeni dejtonski mirovni sporazum po sebi je apsolutna kočnica civiliziranog i svakog progresa - u svim dijelovima BiH. Zato treba bez oklijevanja podržati sve napore na objedinjavanju najšireg, pro-aktivnog i otvorenog patriotskog bloka. Koji sa novom energijom, i sa pravim ljudima na pravom mjestu, realno može napraviti kopernikanski obrt na izborima 2018. godine, uključivo neophodne promjene u administrativnom uređenju BiH, prije nego bude *prekasno.


*Prije nego legendarno bezočna i halapljiva armija bh. parlamentaraca sebi dodijeli doživotne mandate za nerad, sa novim hoću-neću-penzijama plus dodatke za odvojeni - uključivo zagrobni zivot. Sve iz sredstava krotkih poreskih obveznika, kao i svih ovih godina.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)