(Fra Petar Jeleč, teolog i povjesničar, profesor je na Franjevačkoj teologiji Sarajevo i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene)

Već dugo vremena se svaki puta pred same izbore iz krugova tzv. hrvatske stožerne stranke i plaćenih herceg-bosanskih medija počnu lansirati priče o potrebi stvaranja trećeg entiteta čije formiranje se smatra navodnim ključem opstanka bh. Hrvata na ovim prostorima. I svaki puta kada prođu izbori, spomenuta halabuka u potpunosti stane, treći entitet se naravno ne formira niti ga se više uopće spominje do sljedećih izbora.

U samu mogućnost njegova formiranja ne vjeruju ni oni koji o njemu najviše pričaju, ne vjeruje nitko osim sluđenih birača koji misle kako bi formiranje etnički čistih teritorija donijelo nešto dobro ovdašnjim Hrvatima. A koliko je zapravo dobra donijelo, može se jasno vidjeti u svim onim krajevima i mjestima u kojima ekskluzivno vladaju hrvatski političari, počevši od sjevera (ostatci ostataka Posavine) do juga Bosne i Hercegovine gdje se u ovih dvadesetak godina iselila većina radno sposobnog stanovništva, jer su njihove političke elite opljačkale sve što se popljačkati dalo, a nisu im ponudili nikakvu mogućnost zaposlenja niti život dostojan čovjeka, okrivljujući uvijek iznova za to navodnu majorizaciju iz Sarajeva i još navodniju ugroženost hrvatskog naroda u Federaciji. Hrvate koji žive u Dodikistanu otpočetka se ne smije ni spomenuti.

Treći entitet je zapravo jedna imaginarna kategorija, čista iluzija i od njegova stvaranja nema ništa niti će on ikada biti formiran, ma koliko to "bogohulno" zvučalo nekim njegovim zagovarateljima. Radi se zapravo o predizbornom triku HDZ-a koji ima za cilj privlačenje naivnih birača i skretanje pažnje sa važnijih životnih tema koji muče obične ljude. Nitko nikada nije definirao što je točno taj entitet, koje su mu granice i koji teritorij bi on obuhvaćao, kakvo će mu biti uređenje, s kojim snagama ga se misli stvoriti.

Treći entitet je zapravo jedna imaginarna kategorija, čista iluzija i od njegova stvaranja nema ništa niti će on ikada biti formiran, ma koliko to "bogohulno" zvučalo nekim njegovim zagovarateljima

Na sve je to je nedavno upozorila i dr. Diana Zelenika na zasjedanju jedne otužne organizacije koja sebe naziva ni više ni manje nego Hrvatski narodni sabor. Svi oni koji vjeruju Draganu Čoviću, Boži Ljubiću i ostalim „sabordžijama“ iz Mostara kako će formirati treći entitet u velikoj su zabludi, jer za to ne postoje ni minimalni preduvjeti niti na unutarnjem niti na vanjskom planu.

Apsurdno je i nemoguće da Čović iza leđa Bošnjaka, kao što su nekada radili Boban i Karadžić, s Dodikom stvori treći entitet samo od teritorija Federacije (točnije njega zanima samo zapadna Hercegovina), dok istovremeno pristaje na otpisivanje Bosanske Posavine i drugih krajeva u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva.

Bilo je tužno a i  tragikomično čitati neki dan kako se potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, član HDZ-a BiH, morao posipati pepelom i objašnjavati svojim šefovima Čoviću i Dodiku da su mediji krivo prenijeli njegove misli i kako on nikada nije ni pomislio, a kamo li rekao da bi u treći entitet trebao ući i dio Bosanske Posavine koji su etnički očistili i okupirali Srbi. Jerković je naglasio da u treći entitet ili federalnu jedinicu, koju su nedavno dogovorili hrvatski predstavnici, treba ući samo dio Posavine, koji je sada dio Federacije BiH, a da nikada nije spominjana Republika Srpska, s čime se i on u potpunosti slaže skupa s predsjednicima Čovićem i Dodikom. Iz ovih nekoliko rečenica se jasno vidi sva bijeda i nemoralnost ljudi iz HDZ-a BiH, a što je još tragičnije i ljudi rodom iz same Posavine poput Josipa Jerkovića i mnogih drugih Dodikovih Hrvata u institucijama Republike Srpske.

 
Vezano za pitanje trećeg entiteta reagirao je nedavno i mons. Ivo Tomašević, tajnik Biskupske konferencije BiH, koji je jasno i nedvosmisleno naglasio kako je formiranje trećeg entiteta neprihvatljivo i da bi samo ozakonilo već postojeću nepravdu koja je počinjena Daytonskim sporazumom, te kako službenu hrvatsku politiku uopće ne zanimaju Hrvati koji žive u manjini s drugim narodima:

„Dugogodišnja gotovo potpuna odsutnost zauzimanja većine najviših hrvatskih predstavnika vlasti u BiH za Hrvate u entitetu RS, kao i za Hrvate u FBiH tamo gdje su manje brojni, već godinama jasno pokazuje da tzv. treći entitet uspostavljen od manjeg dijela FBiH nije rješenje koje bi omogućilo jednakopravnost Hrvata u BiH unutar hrvatskog korpusa u BiH, a to isto vrijedi, iako ne u istoj mjeri, i za druga dva naroda u BiH“.

Bilo je tužno a i  tragikomično čitati neki dan kako se potpredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, član HDZ-a BiH, morao posipati pepelom i objašnjavati svojim šefovima Čoviću i Dodiku da su mediji krivo prenijeli njegove misli i kako on nikada nije ni pomislio, a kamo li rekao da bi u treći entitet trebao ući i dio Bosanske Posavine koji su etnički očistili i okupirali Srbi

Zbog ovakvoga stava je bio žestoko napadnut od strane Čovićevog i Dodikovog režimskog piskarala Nine Raspudića koji je i njega i biskupe BKBiH zbog njihova prijedloga o uređenju BiH optužio da tim prijedlogom i zalaganjem za Hrvate u tzv. RS-u navodno nanose veliku štetu interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Usput je opet napao i papu Franju što je posjetio Sarajevo, a nije od Nine Raspudića zatražio dozvolu da to učini.

Tomašević je Raspudiću odgovorio otvorenim pismom „Gospodine Raspudiću, nemojte nas žive sahranjivati“. Iako je mons. Tomašević iznio vrlo trijezne i argumentirane stavove, mišljenja sam da Nini Raspudiću ne treba ništa pokušavati objašnjavati, jer je to čisto gubljenje vremena na likove koji već godinama rade protiv interesa svoga naroda.

Raspudića su neki dan oštro kritizirali i mons. Franjo Topić i urednik Katoličkog tjednika Josip Vajdner. Iako s debelim zakašnjenjem, dobro je ipak da su crkveni ljudi  nakon toliko vremena počeli uviđati o kakvom profilu ljudi se ovdje radi i koga su to mnogi crkveni ljudi iz BiH i Hrvatske znali dovoditi da im u crkvenim prostorima i medijima tumači kako trebaju raditi svoj posao, gdje se s patološkom mržnjom (o kojoj bi nešto mogli reći i psihijatri) posebno obrušavao na bosanske franjevce koji su ga odavno pročitali kao plaćeničko pero, pa mu je mržnja prema njima odavno pomutila pamet. U „daidže“ su se tako, po najnovijem popisu ovog hercegovačkog „Aristotela“ učlanili i papa Franjo, mons.  Ivo Tomašević, Franjo Topić, te biskupi iz Bosne i Hercegovine, jer svi oni navodno rade protiv interesa bh. Hrvata, samo to valjda još nisu shvatili dok im „filozof“ ne objasni.

 
Mons. Franjo Topić je inače u nedavnom intervjuu u Oslobođenju otvoreno kritizirao HDZ BiH, ocjenjujući kako ta stranka nema sluha za istinske probleme većine Hrvata u BiH. Ilustrirao je to podatkom iz posljednjega popisa stanovništva u BiH koji je pokazao kako na području Hercegovine živi oko 220 tisuća Hrvata, dok ih je na prostoru koji se geografski opisuje kao Bosna 320 tisuća, a toj većini je, primjerice, iz prošlogodišnje financijske potpore Vijeća ministara BiH, vrijedne 750 tisuća konvertibilnih maraka (383 tisuće eura) i namijenjene različitim projektima kulture, dano tek 15 posto sredstava, dok je ostatak ‘usmjeren’ ka Hercegovini.

U „daidže“ su se tako, po najnovijem popisu ovog hercegovačkog „Aristotela“ učlanili i papa Franjo, mons.  Ivo Tomašević, Franjo Topić, te biskupi iz Bosne i Hercegovine, jer svi oni navodno rade protiv interesa bh. Hrvata, samo to valjda još nisu shvatili dok im „filozof“ ne objasni

O hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini inače bi se moglo nadugo i naširoko govoriti i to bi zahtijevalo jednu dublju studiju. Ozbiljno analizirajući stanje posljednjih dvadeset i pet godina otkad Hrvate u BiH predstavlja HDZ, mogu se lako utvrditi rezultati njezine katastrofalne politike. HDZ je bosanskim Hrvatima ostavio samo pustoš i prazninu na svim razinama života. I članovi iz drugih hrvatskih stranaka snose dio svoje odgovornosti za ovo stanje, ali je njihova odgovornost kudikamo manja od HDZ-ove, jer oni jednostavno nisu bili na vlasti toliko dugo koliko je bila ova stranka, niti su imali novac, medije i utjecaj što ih je imala “stožerna stranka svih Hrvata”.

HDZ BiH je kao Tuđmanova i Šuškova ispostava hrvatskoga HDZ-a svojom politikom, medijskim i obavještajnim radom omrznula Hrvatima njihovu domovinu BiH; one koje nije uspjela fizički preseliti u “maticu” Hrvatsku nagnala je na mentalno iseljenje iz nje. Sumiramo li hrvatsku politiku posljednjih dvadeset i pet godina, možemo reći da je ona politika pljačke i nepotizma, mržnje prema Bosni i svemu bosanskome, politika otimanja narodnoga blaga i manipulacije ljudskom patnjom i nesrećom, te politika sekundiranja velikosrpskom projektu u Bosni i Hercegovini.

A tzv. Herceg-Bosna, treći entitet, federalizacija Federacije (!) sve je to u biti bio i ostao velikosrpski projekt odavno skuhan u memorandumskoj kuhinji u Beogradu na koji, iskreno se nadam - mada ne previše - ovoga puta neće nasjesti barem najodgovorniji ljudi u Crkvi od kojih se očekuje da jasno i nedvosmisleno upozore svoj narod i čitavu javnost na svu štetnost takve izdajničke politike.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)