Piše: Vesna Hlavaček, Dnevni list

Na velikoj sceni Narodnoga pozorišta u Sarajevu premijerno je izveden mjuzikl “Cabaret: Za pravu ljubav nema granica”, u režiji Jasmina Durakovića i produkciji Udruženja umjetnika “Bellarte”.

Uskrsnuće fašističkih ideja

Pokušavajući nam objasniti što je bio temelj na kojemu je predstava građena, redatelj Duraković nam je pojasnio kako su imali, s jedne strane, predložak koji je vrhunac onoga što se zove filmska umjetnost (film “Cabaret” iz 1972. godine u režiji Boba Fossea, uvršten u najboljih 100 mjuzikla svih vremena ). “S druge strane“, domeće Duraković, “to je jedan vrlo pametan tekst, koji smo adaptirali kako bismo naglasili koliko priča o vremenima rađanja fašizma u Njemačkoj korespondira s današnjom situacijom, ne samo kod nas. Vidimo da se u cijelom svijetu, kao i tada, nakon ekonomske krize rađaju totalitarne, radikalne vlade, političari itd. Danas svijet, nažalost, živi u jednom takvom miljeu, i ta priča koju smo imali u Njemačkoj tridesetih godina XX. stoljeća jako odgovara današnjoj društvenoj stvarnosti koju živi BiH, koju živi regija, Europa”, kaže nam Duraković.

Drugi dio naslova predstave kazuje kako “za pravu ljubav nema granica”…

“Da”, prihvaća Duraković, “u suštini, ljudi koji normalno misle, koji žele da žive u jednom normalnom svijetu, znaju da neke kategorije, koje ponekada izgledaju banalne, poput pojma ljubavi – imaju smisla. Predstava se bavi muško–ženskim odnosima, ali istovremeno – riječ “ljubav” ima značaj u čitavom društvu. Zapravo, bez ljubavi nema napretka ni progresa – to je nama bila misao vodilja sve vrijeme. Mislim da je ova predstava bila jako potrebna Sarajevu, baš u ovom vremenu konzervativizma. Ovo je predstava koja odražava slobodarski duh Sarajeva, koji ima svoju tradiciju, svoje tekovine. Ovo je posveta tom slobodarskom duhu. Puno mladih ljudi sudjeluje u predstavi i oni žele živjeti jedan drugačiji život, slobodniji, bolji”, naglašava redatelj.

Iskusni profesionalci i mladi umjetnici iznijeli predstavu

Na našu primjedbu kako je imao vrsne suradnike u radu na predstavi, Duraković odgovara kako se, zapravo, upustio u jednu vrstu rizika: angažirao je puno mladih glumaca, izvođača općenito.

“Djevojka koja igra glavnu ulogu – Sally, Amina Hamzić, nije po profesiji glumica, završila je povijest umjetnosti, ali je svoju zadaću izvanredno uradila. Ostali glumci u predstavi su mladi umjetnici koji su tek završili akademiju: Elmir Krivalić (Brian), Mirza Salihović (Ernest), Zlatan Školjić (Nacist/Carinik). S druge strane, oslonio sam se i na kolege s kojima sam već radio: Vanesu Glođo(Fraulein Schneider), Edhema Husić (Lothar), sudjeluje i Aida Čorbađič (MC – Master of Ceremonies), koja je solistica Opere. U plesačkom ansamblu igra šest balerina NP Sarajevo, ali plešu i neke djevojke koje su  angažirane iz plesne škole unutar “Bellartea” itd. Od  dvanaest muzičara, koji su sve vrijeme na sceni, šest  su iz Sarajevske filharmonije, dok su neki tek završili Muzičku akademiju. Ovakvi projekti imaju snagu da okupe ljude. U tom pogledu, velike zasluge ima producentica Nađa Pušilo, koja je i inicijatorica projekta. Projekt smo počeli raditi u nezavisnoj produkciji, a na kraju je završio u Narodnom pozorištu. Mi smo ga počeli raditi volonterski, polako se razvijao, i iz nezavisne produkcije je na kraju došao na veliku scenu najstarijeg kazališta u Sarajevu. Ja to smatram najvećim uspjehom cijele ekipe, svih nas. Taj ogromni posao radili smo u posljednjih mjesec dana priprema sa 70 sudionika. Ogroman novac je bio potreban. Ali, kada ljudi hoće, oni mogu nešto i da naprave”, zaključuje Jasmin Duraković.

Amina Hamzić izvrsno je donijela ulogu  Sally. Sretna je što se okušala u jednom od kompleksnijih umjetničkih žanrova, kakav je mjuzikl,  koji se ne izvodi često u BiH, ali posljednjih godina postoji tendencija da mjuzikl zaživi na sarajevskoj sceni.

“Studirala sam povijest umjetnosti i svjetsku književnost, nemam profesionalno iskustvo u glumi. Pjevačica sam, ali nisam završila Muzičku akademiju. Ali, nikada ne znaš gdje te životni put može odvesti. Oduvijek sam osjećala veliku ljubav prema mjuziklu -posebno prema ovom, tako da sam se javila na audiciju i Jasmin je odlučio da sam najbolja”, priča nam Amina.

Sličnost karaktera glumice i lika koji glumi

Nevjerojatno je, kaže, koliko lik koji je utjelovila – Sally ima karakter sličan njezinom. “Obje smo ekscentrične, obje strašno volimo svoju slobodu, tako da razumijemo i različite spolne orijentacije, i druge poglede na svijet, imamo česte promjene raspoloženja, ali, kod Sally se to zbiva u puno jačem intenzitetu nego kod mene. Međutim, bilo mi je lako poistovjetiti se s tim likom – jer to sam ja”, objašnjava Amina. Dodaje kako zna kazati: Ja sam realnost ove predstave, jer kad kod mene nešto ne štima -ne štima u cijeloj predstavi. Gotovo sam stalno na sceni, a kada nisam – toliko imam brzih izmjena kostima iza scene, da to tehnički mora biti savršeno. Što se tiče glumačkog i pjevačkog dijela, mi smo već odavno na tom radili, tako da smo tu veoma sigurni. Ta nam je promjena što radimo u Narodnom pozorištu bila veoma tehnički važna, bilo je zaista zahtjevno, ali u sjajnoj ekipi se uvijek dobar posao napravi”, ustvrđuje Amina, koju je publika ispratila ovacijama, kao i cijeli ansambl, uostalom.

Elmir Krivalić, koji je izvrsno ostvario ulogu Briana, već je bio angažiran i u prvom postavu “Cabareta” 2014. godine.

“Sve je ovo večeras djelovalo vrlo lagano i zabavno, mogli ste primijetiti – ali suština predstave je osuda nacizma. Fašizam je jedno ogromno zlo koje nikada nije umrlo i koje samo tinja, tinja, i samo je pitanje vremena kada će se opet probuditi. Mislim da se i na ovaj način može boriti protiv fašizma i sveg zla ovoga svijeta koje nas vodi u propast.  Mislim da je to ideja  i srž, suština i težina ove predstave donesena lagano, najprihvatljivije publici. Govorim o jednom ogromnom problemu  koji potresa i bh. društvo u mnogočemu, ali, naravno, i Europu, pa i svijet” – iznosi svoje mišljenje Elmir.

Pitamo Elmira kako je doživio lik koji tumači.

“Brian je mladi, ambiciozni pisac, koji iz Londona dolazi u Berlin, i piše knjigu pred sami Drugi svjetski rat znajući da se u takvim vremenima događaju najbolje i najgore stvari istovremeno, tako da tu ima puno materijala na temelju kojega on može ostvariti cilj. Upoznaje Sally, u koju se zaljubi. Raste  nacizam, fašizam, i ubijanje drugih i drugačijih natjera ga da ode iz Berlina i napiše knjigu o svemu što se dogodilo. Da je  ostao u Berlinu, bio bi vjerojatno ubijen, kao i mnogi drugi”, priča nam Elmir.

Drži kako se u Sarajevu i BiH općenito ne posvećuje puno pažnje mjuziklu, a takvi  spektakli na lagan i zabavan način mogu pričati publici velike i teške priče, prenositi humane poruke, što i jest cilj umjetnosti i nada se kako će se  predstava “Cabaret”, s humanom porukom koju nosi igrati ne samo u Sarajevu, već i u drugim gradovima  zemlje i regije.

 “Cabaret” je sam po sebi atraktivan

Aida Čorbadžić, solistica Opere Narodnoga pozorišta suvereno je vladala scenom u ulozi Mastera of Ceremonies.

“Bilo mi je veliko zadovoljstvo igrati, zaista sam se osjećala kao domaćin, s obzirom da je ovo moja scena – tako je doživljavam, moja druga kuća. Imali smo 2014. istu predstavu u BKC-u, reakcije publike su bile fenomenalne, kao i večeras. Dobro smo se zabavljali radeći na predstavi, cijeli proces bio je vrlo zahtjevan, ali motivirajući”, kaže nam u dahu, s puno oduševljenja Aida Čorbadžić.

Na našu primjedbu da nam se čini kao da je uloga pisana za nju, odgovara: “Suživjeli smo se s likovima, prošli smo kroz cijeli proces, i bilo je zadovoljstvo pozvati publiku da vide nešto drugačije na sceni Narodnog pozorišta. “Cabaret “je sam po sebi atraktivan! Uz to, uputili smo više poruka večeras sa scene, o nacizmu, koji se budi i danas, o pravu na izbor. Moramo znati izabrati dobre, pozitivne stvari, bolju budućnost, svjetliju, vrijeme je da se svi počnemo buditi, jer – vidjeli ste, povijest se ponavlja. Moramo izabrati i čiste rijeke, zelenilo, bolji život. Ne davati prevelik značaj novcu, duša je bitna. Jedan moj profesor nam je u školi znao kazati: Bog nam je već sve dao, moramo nešto i sami učiniti i Edhem Husić  bio je izvrstan u ulozi Lothara. Na naše pitanje – tko je zapravo Lothar, odgovara: “Jedan ozbiljan moćnik, za kojega možemo pretpostaviti da je doveo HItlera na vlast. Pripada eliti koja je stvarala uvjete za Drugi svjetski rat. Oni su vrlo ozbiljno shvatili da su Bog i moral mrtvi i da su oni mjerilo vrijednosti”.

Vučko na  sceni

Aida  Mujčinović Palinić poslije puno vremena ponovno je zaigrala na sceni Narodnoga pozorišta.

“Preko 7 godina me nije bilo, svi znaju za moju povredu kičme, nisam se mogla nastaviti baviti baletom. Na prijedlog moje kolegice – balerine Nadže Pušilo, producentice predstave i koreografkinje Dajane Zilić vratila sam se na scenu u nekom drugom izdanju. Mislim da je uloga Vučka jako značajna u predstavi, jer Vučko prezentira grad Sarajevo, Olimpijadu, iz nekih sretnih vremena, nečeg drugačijeg, on daje jednu novu notu cijeloj predstavi. Iz te priče, koja je njemačka, ulazimo u drugu, pozitivnu i drugačiju. Bilo mi je zadovoljstvo stati pred sarajevsku publiku”, kaže Aida Palinić Mujčinović kroz osmijeh i dodaje: “Mislim da uz poslove marketinga i propaganda koje obavljam mogu dati doprinos Narodnom pozorištu i kao umjetnica”.

Balerina Nadža Pušilo, producentica predstave, misli kako publika traži vid muzičkog izražavanja, kakav jest mjuzikl.

”Jako skupo ga je realizirati, traži puno talenta od svih, ali tvrdim – naša zemlja ima jake umjetnike, jaku publiku, dobre ljude, kvalitetne, i mislim da moramo ustrajati. Skupila sam svoje kolege dobre volje, s puno ljubavi, sa svojim radom, profesionalizmom, pa smo se malo družili i evo, napravili smo predstavu, nadam se da ste se i vi zabavili”, kaže s osmijehom Nađa, i dodaje:

“Narodno pozorište je partner ovoga projekta, znači  – ustupili su nam prostor, tehničku opremu, ljude, specifične, koji rade u kazalištu. Zašto? Pored predstave koja se zbiva na sceni, iza scene je još toliko ljudi koji pomažu da izvedba tako blista i sve bude  profesionalno i točno urađeno. Zato hvala Pozorištu na partnerstvu“, zaključuje.

Uz već spomenute glumce, u predstavi su nastupili Saša Dukić, Selma Štrbo Arnautović, Ileš Bečei, Branko Sarić. Kit-Kat dame bile su: Amina Hamzić, Zulejha Kečo, Chiara Licata, Nikolina Petković, Mija Šego, Edina Kordić, Ena Prutina, Matea Mavrak, Iman Aljović, Iman Fagin.

Vrlo atraktivnu koreografiju potpisala je Dajana Zilić, funkcionalnu scenografiju i dizajn svjetla, kao važne elemente predstave uradio je Osman Arslanagić, za izvrsnu kostimografiju moramo zahvaliti Lani Lončarević.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)