Izvor: Narod.ba

Kako cijenite situaciju vezanu za dolazak Nikolića na proslavu 9. januara – Dana RS?

Nije bilo potrebe za posjetom Tomislava Nikolića Banjoj Luci. Međutim, treba u vidu da je u Srbiji izborna godina, da Nikolić više ne predstavlja nikoga osim vjerovatno svog kabineta, da kako stvari stoje neće biti ni predsjednički kandidat i stoga da sam u prilici da utičem, sigurno ne bih dopustio da ta posjeta utiče na odnose između BiH i Srbije. Mislim da je važno imati na umu da se Aleksandar Vučić, koji zapravo odlučuje u Srbiji, za razliku od Borisa Tadića do sada nije uhvatio pod ruku sa zvaničnim Zagrebom i vodio politku nagađanja na račun Bosne i Hercegovine. Štaviše, mislim da i Sarajevo i Beograd trebaju učiniti sve da prodube međusobni dijalog, koji ima mnogo neprijatelja i u regionu – prije svega u Zagrebu – i drugdje, zarad budućnosti obje zemlje. Poziv koji je Milorad Dodik uputio Tomislavu Nikoliću je zapravo njegov pokušaj da spriječi otopljavanje odnosa između BiH i Srbije i po mom uvjerenju upućen je u dosluhu sa Zagrebom, odnosno Draganom Čovićem.

Šta smatrate da Predsjedništvo BiH može uraditi kako bi se dolazak spriječio? Da li ima mehanizme koji mogu biti efektivni u ovoj situaciji gdje evidentno najviši zvaničnici susjedne države svjesno negiraju Odluke Ustavnog suda BiH?

Kao što rekoh, Dodik je poziv uputio, a Nikolić ga prihvatio iz kratkoročnih i kratkovidih razloga, ali postoje načini da ako ništa on lično plati cijenu podrivanja naših međusobnih odnosa. Nikolić, ipak, zaboravlja da baš i nije najprihvatljiviji saagavornik ni u idealnim uslovima, a kamoli pod okolnostima kada se i sam bori da politički preživi. Ponovo, nisam u prilici, ali da jesam, ja bih poslije ovoga potpuno ignorisao njegovu posjetu Sarajevu dok Nikolić ne odluči da li u Bosnu i Hercegovinu dolazi kao predsjednik uljuđene Srbije ili „Šešeljevim stazama revolucije“.

Mislim da i Sarajevo i Beograd trebaju učiniti sve da prodube međusobni dijalog, koji ima mnogo neprijatelja i u regionu – prije svega u Zagrebu – i drugdje, zarad budućnosti obje zemlje

Moguće je da bošnjačka javnost, ili javnost u FBiH nije toga svjesna, jer mediji u Federaciji BiH slabo o tome izvještavaju, ali nije li istina da je Narodna skupština RS-a usvojila novi Zakon o praznicima, prema kojem su razdvojili vjerske i republičke praznike, te prema kojem je prilagođena Oduka Ustavnog suda, koji je suštinski Dan RS proglasilo neustavnim zbog “vjerske neravnopravnosti”, odnosno jer su utvrdili da su osobama koje nisu pravoslavne vjere, narušena ljudska prava?Ako je novi Zakon usvojen, na koji nikakva apelacija još nije podnesena, smatrate li da zapravo onda ovaj praznik u pravnom smislu nije neustavan, te oni koji ga obilježavaju, ne krše Oduku Ustavnog suda BiH?

Da budem potpuno iskren, uistinu nisam upućen u detalje novog Zakona o praznicima, ali mislim da je potpuno nebitno da li je to vjerski ili sekularni praznik sve dok je u pitanju deveti januar, jer je jedina motivacija guranje prsta u oko drugom i drugačijem. Drugo je pitanje da li je to najbolji, jedini sigurno nije, način za borbu protiv sistemske diskriminacije i represije koju administrativni aparat u RS provodi protiv građana nesrpske nacionalnosti? Simboličke bitke kao što je ova je mnogo lakše voditi, jer se suštinski svode na rat riječima i ne obavezuju nikoga da učini bilo šta. Stvarna borba za prava nesrba u RS vođena je zadnji put 2014., prije nego što je SDA u svrhe svoje predizborne kampanje uništila Prvi mart. To je, naime, zahtijevalo svakodnevni angažman, svakodnevni kontakt sa ljudima, povratnicima, pružanje pravne pomoći, registraciju birača, česta saslušanja u policiji… Ali, to je već ozbiljan posao za koji SDA niti ima kapaciteta, niti vizije.

Situacija u državi, ali i Federaciji je poprilično napeta, optužbe sjevaju svakodnevno između koalicionih partnera. Kada se uzme u obzir historija koalicija, u kojima je SDA generalno uvijek “progutala” svoje partnere, ali ipak pobjeđivala na izborima, šta je prema Vama ključni razlog za ovaj politički fenomen?

SDA vlast doživljava tako da u svakoj koaliciji, oni kradu, a koalicioni partner treba da se ponaša patriotiski. Zapravo, njihova definicija patriotizma je da šutite dok oni kradu. Ali, glavni izvor napetosti u FBiH danas su neskrivene ambicije neoustaškog HDZ-a i njihovog lidera Dragana Čovića da formiraju Ustašistan u kojem bi zauvijek vladali rajom od više od dva miliona Bošnjaka, Srba, Ostalih i Hrvata koji nisu u HDZ-u. Danas tri posto birača upisanih u biračkih spisak – toliko glasova naime ima HDZ – ima trećinu vlasti na državnom nivou i polovinu vlasti u Federaciji BiH. Svaki daljnji ustupak HDZ-u bi realno doveo do legalizacije aparthejda. Drugi izvor nestabilnosti, ne samo u BiH, nego i u regionu je otvorena podrška zvaničnog Zagreba, a u dobroj mjeri i Berlina, Čovićevim planovima da ili podjeli Federaciju BiH ili u bodljikavu žicu ogradi matematičku većinu građana FBiH, odnosno BiH. Kao što je uostalom i najavio kada je prije nekoliko dana na svojoj stranačkoj televiziji rekao da se stranke sa sjedištem u Sarajevu zalažu za uspostavu islamske države na teritoriji BiH. A zna se kako se obračunava sa islamskom državom, je li?

SDA vlast doživljava tako da u svakoj koaliciji, oni kradu, a koalicioni partner treba da se ponaša patriotiski. Zapravo, njihova definicija patriotizma je da šutite dok oni kradu

Hoće li ikad iko “progutati” SDA i da li mislite da se SDA ovakva kakva jeste, može reformisati sa Bakirom Izetbegovićem na čelu, koji više vremena provodi u Bliskom Istoku nego u Evropi?

Nažalost, mi smo u ovom mandatu pogubili sve veze, i na Istoku i na Zapadu. Ono što brine više i od toga je da niko od onih koji odlučuju ne vidi ili ne želi da vidi kakve se tektonske promjene događaju u svijetu. Poredak koji je nastao ulaskom Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svjetski rat 1917. godine se raspada pred našim očima. Ne možemo ni naslutiti promjene u SAD-u sa izborom Donalda Trumpa za predsjednika. Međutim, usuđujem se reći da će kao malo kad u istoriji SAD-a u iduće četiri godine biti važno plaćeno lobiranje. Stoga smatram da samo diletanti mogu otpisivati i potcjenjivati rezultate lobiranja u koje je režim Milorada Dodika dosad uložio 20 miliona američkih dolara. I očigledno ima podršku naroda za to. Samo su ignoranti u Sarajevu uvjereni da će nas istorijske promjene koje dolaze mimoići, ali pritom ne poduzimaju ništa da nas uistinu mimoiđu. U tom kontekstu, kada Sjedinjene Države nisu u stanju da se odbrane od hibridnog napada, kako bilo ko može i dalje očekivati da će Zapad stati u zaštitu naše zemlje? Ne samo zbog toga, ali i zato, uvjeren sam da je vrijeme za zaokret i u BiH, za pivot ka unutrašnjim, vlastitim vrijednostima i interesima. Vrijednostima utemeljenim na borbi u Drugom svjetskom ratu, a branjenim i odbranjenim u Sarajevu pod opsadom ili u Tuzli između 1992. i 1995. Naime, od obećanja jedne Evrope danas je ostala “tvrđava Evropa”, skupina ksenofobnih društava koje se od ostatka svijeta ograđuju bodljikavom žicom, imigrantskoj djeci uskraćuju pravo na obrazovanje, dok države formiraju registre muslimana. Jedini jasan dobitnik raspada Jugoslavije je Hrvatska koja pod zastavom članstva u EU i NATO pokušava ostvariti regionalnu hegemoniju, dok su BiH i Srbija završile u civilizacijskom karantinu i ne vidim da jedni ili drugi postati članice EU i sačuvati donji prag kolektivnog dostojanstva.

U kojem smjeru ide ljevica u ovoj državi? Hoće li se svi vratiti pod zastave SDP-a i da li je prema Vama to dobro rješenje?

Mislim da konačno, poslije nekoliko godina fragmentacije stvari kreću u pravom smjeru. Ako ništa drugo razgovaramo i ono što je podjednako bitno, razgovaramo na temelju onoga što planiramo raditi zajedno, a ne ko će šta biti. Ali, bilo kakav ozbiljan korak naprijed biće moguć samo ako se napravi radikalan raskid sa dosadašnjom praksom: ne mogu stranke lijevice, odnosno građanske stranke, biti platforma za udomljavanje profesionalnih Srba i Hrvata koji žive na budžetu zadnjih 20 godina ili tražiti da se nagode sa SDA u prvoj mogućoj prilici ili se boriti za očuvanje privilegije omiljene SDA-ove opozicije. Nažalost, Naša stranka se na samom početku svojom voljom isključila iz razgovora koji su rezultirali Jahorinskom deklaracijom. U to ime pozdravljam odluku rukovodstava SDP-a, GS-a i DF-a da te razgovore shvate ozbiljno i mislim da je ta odluka na jednom nivou refleksija jasnog razumjevanja u rukovodstvima tih stranaka pravih implikacija još četiri godine SDA-ove vlasti.

Vjerujem da će zajednički, građanski blok stranaka biti jedan od ključnih, ako ne i ključni faktor na izborima 2018.

Koga smatrate ključnim političkim faktorom 2018. godine?

Vjerujem da će zajednički, građanski blok stranaka biti jedan od ključnih, ako ne i ključni faktor na izborima 2018. Utoliko više što uistinu mislim da je dilema na idućim izborima za svakog pojedinčanog građanina ili mi ili oni, ili budućnost njihove djece ili ova vlast. Bilo bi dobro da vidimo i neku stranku centra, koja bi bila u stanju da moderira ekstremističku politiku HDZ-a, koja je ovom trenutku veća prijetnja po stabilnost BiH nego čak i režim Milorada Dodika. I mislim da će SDA imati ozbiljan problem sa strankom koju očigledno prave njihovi bivši članovi, odnosno takozvani nezavisni načelnici, ali niko od nas u ovom trenutku ne zna da li će glasovi za njih također završiti u naručju SDA poslije izbora.

Kakve su Vaše političke ambicije za budućnost?

Trenutno sam na čelu Političkog savjeta GS-a, što je zapravo nestranačka funkcija i na početku sam jedne druge i drugačije karijere. Ako dođe do zajedničkog nastupa građanskih stranaka, spreman sam da svoje kapacitete podredim njenom uspjehu, a da ne budem kandidat, odnosno da nakon izbora ostanem samo akademski građanin.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)