Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
1. Srebeni medvjed za „Smrt u Sarajevu“
Svojim novim filmom „Smrt u Sarajevu“ proslavljeni bosanskohercegovački reditelj Danis Tanović iznova je dokazao svoju rediteljsku umješnost, kao i istančan senzbilitet za teme koje zanimaju velike svjetske festivale. Nagrada je stigla u Berlinu, gdje je Danis dobio Srebrenog medvjeda za najbolji film. Film je provobitno bio zamišljen kao dokumentarac po drami Bernarda Levyja „Hotel Europa“, ali je Tanović hrabro odlučio da film prebaci u igranu formu, radeći sa vrlo skromnim budžetom. Nagrada je došla u vrijeme velike finansijske krize ovdašnje kinematografije i nedostatka ikakve volje kod ovdašnje politike za pomogne domaćim filmadžijima koji su danas najbolje diplomate i predstavnici ove zemlje u svijetu. Zato je BiH danas jedina zemlja koja nema Zakon o audio-vizuelnoj umjetnosti i u daleko najgorem položaju u odnosu na sve zemlje u regionu.
Vrijedi napomenuti i da su u takvoj situaciji, tokom ove godine, i BiH snimljena tri dugometražna igrana filma: Mrtve ribe plivaju na leđima (po scenariju Josipa Mlakića i u režiji Kristijana Milića), Muškarci ne plaču i Žaba (debitanski filmovi Alena Drljevića i Elmira Jukića), dok je Jasmin Duraković režirao međunarodnu koprodukciju (Austrija, Velika Britanija, Hrvatska) The Final Barrier/Posljednja prepreka o aktuelnoj evropskoj krizi sa sirijskim izbjeglicama. Pažnju javnosti ove godine pridobio je i dugometražni dokumentarni film Tarika Hodžića „Screem for me Sarajevo“, koji je na ovogodišnjem SFF-u dobio nagradu na najbolji film u ovoj kategoriji.
2. Stećci na Listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a
Na samitu UNESCO-a u Istanbulu donesena je odluka o upisu stećaka na Listu svjetske kulturne baštine. Na listi se nalazi ukupno 30 nekropola, od kojih se 22 nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriji Hrvatske.
Proces pripremanja dokumenata za upis na UNESCO listu trajao je šest godina, a počeo je u Sarajevu 2009. godine, potpisivanjem pisma namjere o zajedničkoj nominaciji između Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Ovim velikim činom BiH je dobila puno na priznanju svoje dugodišnje historijske i kulturološke utemeljenosti u svjetskim okvirima, i ono što je nekad bio san velikog ovdašnjeg pjesnika Maka Dizdara - danas je postalo zbilja. Nažalost, u vremenu vladavine uskonacionalnih politika, ovome segmentu kulturne baštine, ali i svim drugim posvećenim kulturi i duhovnosti iz vremena srednjovjekovne Bosne, ne posvećuje se dovoljna pažnja u suvremenoj umjetničkoj i kulturnoj praksi.
3. "Kad sam bio hodža", roman Damira Ovčine
Ako je prošle godine roman „Tvoj sin Huckleberry Finn“ Bekima Sejranovića obilježio književnu scenu u BiH, ovogodišnji izbor pada na roman „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine (izdavač: Buybook). Priča o ratnom paklu Grbavice ispisana na potpuno depatetiziran i ironijski način, oduševila je kritiku i publiku u ovoj godini pa je time, i dosad smatran jednim od najboljih pisaca nove, postratne generacije, Damir Ovčina ovim dijelom dokazao svoj vrhunski književni dar ali i autorsku zrelost. Bosanska književnost je ovim romanom dobila nastavljača tradicija velikih romanopisaca , a legenda o sarajevskom naselju Grbavica novu snagu i skoro pravo na besmrtnost.
4. Creators, izbložba u Galeriji suvremene umjetnosti Charlama
Izložba "The Creators”, koja je ovoga ljeta otvorena u Galeriji savremene umjetnosti Charlama, najavila je ponovno pokretanje aktivnosti u Charlami, koja je posljednjih sedam - osam godina bila epicentar savremene umjetničke prakse u BiH i regiji te je za kratko vrijeme dobila kultni status unutar kulturne i umjetničke zajednice u Sarajevu. Galerija je voljom političkih moćnika bila prisilno zatvorena nekoliko godina, ali je ove, nakon niza inicijativa i pritiska javnosti, ponovo vraćena njezinim pokretačima. Tu su značajnu ulogu odigrali poznati savremeni konceptualni umjetnik Jusuf Hadžifejzović i filmski reditelj Jasmin Duraković, ali i kantonalni ministar za kulturu i sport Mirvad Kurić, koje je ove godine nizom odluka, poput ove o vraćanju galerije u ruke samih umjetnika, pridobio simpatije kulturnih radnika u Sarajevu i BiH.
Na izložbi „Creators“ predsatavljeni su radovi oko 100 umjetnika iz BiH, regije i svijeta i zasigurno je to kulturni događaj koji je na jednom mjestu okupio najviše značajnjih domaćih i svjetskih likovnih umjetnika vhunske reputacije. To ipak nije bilo dovoljno za Ministarstvo civilnih poslova BiH i ministra Adila Osmanovića, koje je i ove godine Charlami uskratilo podršku, nastavljajući tako daljnju provincijalizaciju kulture i umjetnosti u ovoj zemlji i degradaciju domaćih umjetnika svjetske slave, poput Jusufa Hadžifejzovića i mnogih drugih umjetničkih stvaralaca koji su dio networka ove galerije.
Galerija suvremene umjetnosti Charlama je tako preživjela i za 2017. najavljuje niz velikih umjetničkih događaja sa velikim međunarodnim značajem za BiH i čitavu regiju.
5. "Kad bi naglas govorili", pozorišna predstava u režiji Srđana Vuletića
Pored predstave„Majstor i Margarita“ Aleša Kurta (produkcija: Sartr), teatarski događaj godine je igranje komada „Kad bi naglas govorili“ (Kamerni tetarar 55) autora Adnana Lugonića i u režiji Srđana Vuletića. Upravo činjenica da je predstavu režirao Vuletić, koji je dosad široj javnosti bio poznatiji kao filmski reditelj, pokazuje da se situacija mijenja i da dugogodšnji monopol koji je nekoliko reditelja imalo nad sarajevskim pozorišnim kućama više ne postoji. Sigurno je da tome treba zahvaliti i novoj energiji koju u sarajevska pozorišta unose novi direktori (Marija Margetić Hašimbegović/NPS, Emir Hadžihafizbegović/Kamerni teatar, Semir Krivić/Pozorište mladih, Aleš Kurt/Sartr).
Sama predstava „Kad bi naglas govorili“ na scenu je donijela jedan dobar tekst mladog domaćeg pisca, sjajne uloge ansambla Kamernog teatra i modernu i efikasnu režiju Srđana Vuletića. Predstava o važnim stvarima iz našeg savremenog miljea i trenutka u kojem živimo, zato joj i jeste ultimativno mjesto u ovome izboru DEPO Portala.
6. Umjetnički repertoar Hrvatskog narodnog kazališta Mostar
Ova godina će se pamtiti i po stalnom sukobu koji se dešavao na relaciji između kulturnih krugova u Sarajevu i ministrice za kulturu i sport FBiH. Ministrica Zora Dujmović bila je žestoko napadana zbog navodne preraspodjele sredstava u korist Mostara i na štetu Sarajeva, te za provincijalizaciju kulture u Federaciji BiH. Slučaj je čak završio na sudu, a netrpeljivost između jednog dijela umjetničke scene iz Sarajeva prema ministrici, ali i predstavnicma narastajuće umjetničke scene u Mostaru i dalje traje.
Međutim, primjer rada Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru pokazuje da ulaganje u ovu sredinu i njene umjetničke potencijale može dati itekako dobar i zanimljiv estetski rezultat. Pod upravom Ivana Vukoje, intelekaulca iz Mostara, HNK Mostar posljednju godinu-dvije doživljava svoj preporod i kreirira vrlo artikuliran teatarski repertoar. Posljednja premijerna predstava „Mrtve ptice plivaju na leđima“, po tekstu Josipa Mlakića i u režiji Tanja Miletić-Oručević, upravo je pokazala svu snagu novog pristupa koji u posljednje vrijeme promovira HNK Mostar i njen direktor Ivan Vukoja.
Riječ je o umjetnički i tehnički zahtjevnoj predstavi: to je prva koprodukcija tri bh. kazališta - Narodnog pozorišta Mostar, Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Okupila je 17 glumaca iz sva tri kazališta: u predstavi igraju Nedžad Maksumić, Miro Barnjak, Robert Pehar, Faketa Salihbegović Avdagić, Jelena Kordić Kuret, Saša Handžić, Uranela Agić Burina, Velimir Pšeničnik Njirić, Emir Sejfić, Emir Spahić, Ivan Skoko, Bojan Beribaka, Zlatan Školjić, Jasmin Krpo, Nikolina Marić, Angela Bulum i Maja Zećo.
Zato velika pohvala HNK Mostar i njegovim koprodukcijskim partnerima koji su ovim projektom pokazali da teatar, kao i život, može biti i negdje druge u BiH, a ne samo u Sarajevu.
7. „Zmaj od Bosne“, nacionalna opera u NPS
Kraj godine označila je gala premijera opere „Zmaj od Bosne“ u Narodnom pozorištu Sarajevo. Ovu je veliku historijsku temu i bolnu tačku bosanske nacionalne sudbine autorski obradio Asim Horozić, vodeći kompozitor ove vrste muzičkog izražaja u BiH. Nakon „Hasanaginice“ i „Aske i Vuka“, ovo je njegovo najambicioznije opersko djelo, dok je libreto napisao njegov stalni suradnik, književnik i dramaturg Nijaz Alispahić. Operu je režirao Ozren Prohić, poznati hrvatski i bh. reditelj sa velikim iskustvom u ovoj vrsti scenske umjetnosti. Na projektu su bile angažirane sve kreativne i produkcijske snage Narodnog pozorišta, te zbog toga možemo govoriti i o scenskom spektaklu u Sarajevu.
Utisci su još svježi, ali je sigurno da ova opera ima sve pretpostavke za dug život na sceni, kako zbog svoje teme, tako i zbog samog muzičko-scenskog djela nastalog po notama Asima Horozića. Upravo je to veliki kvalitet ovoga projekta – Horozić je napisao neke brljantne teme za ovu operu, dok u cjelini gledano, u sveopštoj finansijskoj oskudici u institucijama kulture, možemo reći kako se radi o vrhunskom muzičko-scenskom djelu domaće produkcije.
8. Rad galerije Zvono
Damir Nikšić, Milijana Lagumdžija, Osman Arslaganić, Ismar Mujezinović, Kemal Hadžić, Zijad Sokolović, Stafan Lofving, Milomir Kovačević Strašni, Alma Gačanin, Saša Bukvić, Jusuf Hadžifejzović, Jasenka Kratović, Aleksandra Nina Knežević, Ahmed Burić, Jurinko Rajič, Stjepan Roš, Goran Simić, Nigel Osborne, Enes Sivac, Namik Kabil, Eun Soo Lim..., ovo je lista umjetnika koji su tokom ove godine imali svoje likovne izložbe i druge vrste umjetničkih nastupa u sarajevskoj galeriji Zvono.
Time je ovaj kulturni prostor, smješten u istoimenom cafe klubu, iako radi kao privatna non-profit organizacija, potvrdio status najvitalnije galerije u Sarajevu i mjestu koje je magnet za umjetnike svih vrsta. Zasluge zato pripadaju Aleksandru Saši Bukviću, koji ovu galeriju, sa prekidom u ratu i netom nakon toga, vodi već oko 30 godina, ali i Kristini Ljevak, partneru u projetu, moderatoru događaja i PR stručnjaku, koja snagom svojeg novinarskog angažmana pokazuje da bitka za kulturu u javnom prostoru, u ovome vremenu spektakluka i medijskog kiča, nije uvijek unaprijed izgubljena.
9. „Labuđe jezero“ na ledu, skandal u Sarajevu
Da je nešto tru(h)lo u bosanskoj prijestolnici, zorno je pokazao skandal sa otkazivanjem umjetničkog spektakla „Labuđe jezero“ na ledu u izvedbi Državnog baleta iz St. Petersburga, koji se trebao dogoditi u sarajevskoj Skenderiji. Iako su Rusi stigli u Sarajevo i sve karte (oko 4.000) bile rasprodane, događaj se nije desio jer u Sarajevu nije bilo vode! Organizator eventa Sarajevodisk je, što su potvrdili i sami evropski promotori ovog baleta, sa svoje strane uradio sve krajnje profesionalno, ali nije mogao računati na javašluk ovdašnjeg KJKP „Vodovod i kanalizacija“ koji je, umjesto najavljene redukcije do 15 sati, građane Sarajeva, ali i goste iz Rusije, ostavio bez vode do iza 20 sati. Tako su eminentni ruski umjetnici traumatično doživjeli bosansku prijestolnicu u koju su stigli nakon sjajnog nastupa i ugođaja u Banjaluci noć prije, a u Sarajevu se ruske balerine, zbog redukcije vode, nisu mogle ni istuširati...
Ipak, naredne godine ova predstava ponovo stiže u Sarajevo, koje će imati dodatnu šansu da popravi utisak koje je ostavilo o sebi zbog ovoga nemilog skandala. S druge strane, ovaj slučaj, ali i niz drugih, zorno pokazuju da je krajnje vrijeme da slatkorječivi premijer Kantona Sarajevo Dino Konaković, kome su svakodnevno u medijima usta puna kulturnog i turističkog imidža glavnog grada, konačno pređe sa riječi na djela i zaista počne raditi na tome. Dotad će njegova politika biti označena kao ona maksima iz Orwelove „Životinjske farme“ kako su „ljudi jednaki, samo su neki jednakiji od drugih“, te kao takva šalje iz „multinacionalnog Sarajeva“ grozne poruke u svijet o ruskim umjetnicima koji nemaju pravo na vodu ili katolicima koji ne mogu da obilaze svoje najmilije za Božić, jer baš taj dan imamo redukcije vode ili se uvodi par-nepar sistem za automobile zbog zagađenja.
Inače, ovaj skandal je pokvario godinu i samom Sarajevodisku, najstarijoj muzičkog kući u BiH, koja posljednjih godinu-dvije, nakon godina krize i stagnacije, zahvaljući novom menadžemnetu na čelu sa direktorom Edinom Muftićem doživljava novi život, radeći najveće i najzahtjevnije muzičke evente u Sarajevu (Đorđe Balašavić, SARS, Hladno Pivo, Đurologija, Zabranjeno pušenje, Rade Šerbedžija, Kultur Schock i mnoge druge). Godinu su počeli uspješnom realizacijom baleta „Labuđeg jezera“ u Zetri, gdje su uspjeli dovesti oko 6.000 posjetilaca i time pokazati da publike za ovu vrstu događaja ima u glavnom gradu BiH.
No, uprkos skandalu sa vodom, koji im je nanio velike materijalne štete, iz Sarajevodiska za 2017. godinu najavljuju niz novih velikih muzičkih i umjetničkih doagađaja svjetskog nivoa.
10. Božo Vrećo, do vrha i nazad
Ovo je bila i godina ekscentričnog Bože Vreće. Nizao je hit od hita, spot do spota, nastup do nastupa... Bio je zvijezda muzičke bh. scene u 2016. ostvarivši karijeru i u čitavoj regiji, ali i na međunarodnoj sceni. O svom trnovitom putu do zvjezda, odlasku iz rodne Foče, dolasku u Sarajevo, pjevanju u grupi Halka ali i solo karijeri, napisao je i knjigu „Mila“ koja je ove godine bila apsolutni bestseller u BiH i regiji.
Ipak, vrhunac njegove karijere u ovoj godini trebala je biti glavna uloga u predstavi „Koštana“ u režiji Kokana Mladenovića, koja se spremala u Novom Sadu i Tivtu, ali je Vrećo noć uoči premijere zbrisao sa generalne probe i ostavio na cjedilu kompletnu teatarsku ekipu, koja je okupila velika imena regionalnog pozorišta na jednom mjestu.
„Za mene je Božo Vrećo jedna obična seoska varalica“ ogorčeno je nakon toga izjavio glumac Emir Hadžihafizbegović, koji je također igrao u ovoj predstavi.
U 2017. ostaje da se vidi da li će prva muzička zvijezda – transvestit, kojeg je konzervativno Sarajevo prihvatilo bez ikakvih zazora, nastaviti na putu ka muzičkom nebu ili će krenuti putem koji mu je previdio poznati glumac nakon debakla sa „Koštanom“.
(DEPO PORTAL)