Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

„Bošnjaci nemaju alternativnu domovinu, za njih je raspad BiH potpuno neprihvatljiva stvar, i oni će takav scenario spriječiti na svaki način. Bosanstvo i bošnjaštvo u mnogo se čemu preklapaju, Bosanci su svi patrioti ove zemlje, i time su vjerovatno svi Bošnjaci u isto vrijeme i Bosanci. Dakle, afirmacija bošnjaštva, ako nije reducirana, isključiva i nacionalistička, ne može biti suprotstavljena bosanstvu. I obratno, ispravno bosanstvo poštuje sve što pripada bošnjaštvu, ne reducira ništa od bitnih elemenata. Naš identitet nije jednodimenzionalan, već je to kompleksan spoj historijskih nanosa koji su sedimentirani kroz hiljadugodišnju historiju Bosne i Hercegovine“

Ovo je citat iz jučerašnjeg intervjua člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića datom političkom tjedniku "Stav" i dolazi u vrijeme intenziviranih natpisa o „islamizaciji BiH“ u regionalnim, ali i svjetskim medijima koji se bave trenutnim političkim stanjem u BiH. Njegovo vraćanje u javni život termina „bosanstva“ prijeko je potrebno ovoj zemlji, i to ne toliko zbog pisanja medija iz susjedstva i svijeta, nego zbog hiljada građana ove zemlje koji znaju da je „bosanstvo“ identitet u kojem se najbolje osjećaju. U pravu je Izetbegović kada ovaj termin povezuje i sa „bošnjaštvom“ koje izaziva brojne kontroverze od trenutka kada je na Bošnjačkom saboru ratne '93. zvanično vraćen kao ime naroda koji je  tome trenutku bio suočen sa teškom borbom za preživljavanje i opstanak.

Religija ne može biti jedini niti, kako to tvrde danas brojni kvazi-stručnjaci oko nas, presuđujući element tog identiteta. Upravo zbog toga neki od strahova o „islamizaciji BiH“ su danas realni i od njih najviše zaziru upravo Bošnjaci jer reducira njihov stvarni bosanski identitet

Danas, preko 20 godina kasnije, bošnjaštvo je, konitinuiranom političkom kampanjom, reducirano na vjerski identitet bosanskih muslimana, pa se veliki broj građana ove zemlje ne osjeća komotno u njemu. Zna se, identitet jednog naroda čini puno faktora, od geografskoj porijekla i povijesti, preko jezika i kulture, do njegove ekonomije i ideja koje vode njegovom napretku. Religija ne može biti jedini niti, kako to tvrde danas brojni kvazi-stručnjaci oko nas, presuđujući element tog identiteta. Upravo zbog toga neki od strahova o „islamizaciji BiH“ su danas realni i od njih najviše zaziru upravo Bošnjaci, jer reducira njihov stvarni bosanski identitet i čini ih nesigurnih u turbulentnim političkim vremenima u kojem živi suvremeni svijet.

Bošnjački identitet mora biti bosanski, ali i bosanstvo može i treba biti identitet za sebe za sve one koji ga osjećaju kao svoj primarni identitet. Zato hiljade građana ove zemlje imaju pravo na političko predstavljanje na osnovu njega i ne trebaju biti politički anatemisani u grupu koja se naziva „Ostali“. Zato danas živimo u paradoksalnom vremenu u kojem su Bosanci „Ostali“ i kojem se, zbog prevlasti uskonacionalnih i vjerskih identiteta, zatire naše povijesno i kulturno nasljeđe na kojem je zasnovan stvarni bosanski identitet i gdje se pamćenje o srednjovjekovoj Bosni sa svojim kraljevima i kraljicama, dvoru i vlastelom, stećcima i jeziku, praktično uništava.

Zato je jučerašnji intervju Bakira Izetbegovića hvale vrijedan, ali ne bi trebao da ostane samo politička floskula čemu su skloni svi ovdašnji politčari. Jer, narod na koji se poziva Izetbegović preživio je rat i danas čini preko pedeset posto populacije u BiH, te zbog toga ima barem toliko procenata odgovornosti za budućnost ove zemlje,  

Bošnjački identitet mora biti bosanski, ali i bosanstvo može i treba biti identitet za sebe za sve one koji ga osjećaju kao svoj primarni identitet. Zato hiljade građana ove zemlje imaju pravo na političko predstavljanje na osnovu njega i ne trebaju biti politički anatemisani u grupu koja se naziva „Ostali“

Upravo zato taj identitet treba osloboditi presudnog uticaja religije i raznih lažnih patriototskih floskula, pa između i onih o „Islamu koji je spasio Bošnjake“. Religija ima svoje mjesto u toj velikoj historijskoj priči o identitetu, ali se „bošnjaštvo“ ne može nikako samo vezivati uz to. Danas taj identitet mora biti liberalan, mekan i dovoljno širok za sve, bez obzira bio on po svojim uvjerenjima vjernik ili ateista, konzervativni desničar ili sljedbenik antifašističkih tradicija koje su upravo bosanskim muslimanima u vrijeme Titove Jugoslavije vratile izgubljeni nacionalni identitet u vremenu propasti Turskog carstva na ovim prostorima.

Bošnjaštvo se mora vezati uz Bosnu i uz krajnje široko shvatanje tog identiteta. Toliko širokog da jednog dana može da bude sinonim za „bosanstvo“. To nikako ne treba shvatati kao redukciju prava onih koji svoj identitet i pravo na političko predstavljanje vezuju uz srpstvo i hrvatstvo. Sva ova prava su neotuđiva u BiH, ali treba da vrijede za sve, pa tako i za one koji se danas, u znak protesta protiv uskonacionalnih i klerikalnih oligarhija, izjašnjavaju kao „Ostali“.   

Bošnjacima treba jak probosanski identitet, samim time on će ostati i proevropski. Takav identitet je želja i vizija hiljada građana ove zemlje, može relaksirajući da djeluje na lokalne, ali i one u susjednim zemljama, Srbe i Hrvate, jer je onda garant opstanka kulturnog modela u BiH koji je prvenstveno kroz povijest, običaje i jezik isti ili sličan za sve narode koje žive u ovome dijelu Evrope. Takav pristup identitetu shvatit će onda kao jedinu realnost i oni koji vole reći da su velikih prijatelji Bošnjaka sa Istoka, naročito Turska. 

Bakir Izetbegović, kao trenutno vodeća politčka ličnost kod Bošnjaka i sin prvog predsjednika Alije Izetbegovića, ali i vodeće političke stranke kod Bošnjaka, kao i intelektualni potencijali tog naroda, imaju u ovome pogledu veliku i historijsku odgovornost. Zbog promjene geostrateških interesa u Evropi i svijetu, ali i zbog vlastitog naroda koji je jedini autentični „evropski narod  muslimanske vjeroispovjesti vjere“ i koji je znao da se i dosad nosi sa tom tradicijom i nasljeđem.

Ima kod Bošnjaka dosta vrlo glasnih i političkih neosvještenih vjerskih radikala koji priželjkuju neku drugu Bosnu. Te snage realno nemaju šansu za pobjedu sa tim i takvim ideološkim konceptom u ovome dijelu svijeta, ali mogu čitavoj zajednici nanijeti veliku i nepopravljivu štetu

Zato se Bošnjaci moraju oslobađati i frustrirajućeg i bolnog, ratnog i postratnog, nasljeđa žrtve rata i svijet oko sebe gledati drugim očima. Jer, niko u svijetu nema više ni vremena ni sentimenta prema tome nasljeđu; ono je prošlost koja ostaje memorija, ali od nje nema puno koristi polugladan i ideološki sluđen Bošnjak (ili Bosanac) danas. 

Za BiH je put u Evropu vezan isključivo uz jačanje svog probosanskog identiteta i prihvatanja i življenja uz standarde koje ona danas prakticira kroz zajednicu evropskih naroda zvanu EU. Bosancima je to potpuno jasno, ali ima kod Bošnjaka dosta vrlo glasnih i političkih neosvještenih vjerskih radikala koji priželjkuju neku drugu Bosnu. Te snage realno nemaju šansu za pobjedu sa tim i takvim ideološkim konceptom u ovome dijelu svijeta, ali mogu čitavoj zajednici nanijeti veliku i nepopravljivu štetu.

Ako je u svome intervju Bakir Izetbegović mislio na sve ovo, onda izneseni stavovi o bošnjaštvu i bosanstvu dolaze u pravom trenutku i predstavalju primjer odgovornog i promišljenog državničkog promišljanja o stvarima koji se tiču sviju nas. Aferim!

(DEPO PORTAL/MAGAZIN MAGAZIN)