Izvor: Azramag.ba

Autor: Amela Keserović

Bio je petak, vratila sam se s koncerta “Van Gogha” u sarajevskoj “Slozi”. Prilikom tuširanja, a nikad ranije nisam samokontrolu radila, međutim, kao da mi je neko rekao da provjerim, napipala sam kvržicu. Nisam te noći nikom htjela ništa da kažem. Ujutro sam ustala i rekla svom suprugu: „Slušaj, ja imam rak dojke”.

Razgovor o karcinomu bilo koje vrste među najtežim je razgovorima. I nećete to čuti samo od nekog novinara. No, vodeći se mišlju da je o tegobi bolje govoriti, jer možda postane i lakša, “Azra” zajedno sa svojim hrabrim sagovornicama, drugima želi pružiti nadu. Važno se boriti i u toj borbi imati prijatelja. Alma Hadžić je u martu imala sve. Bila je zdrava! I to je već sve. Ova majka troje djece, supruga političara Damira Hadžića i uposlenica u press odjelu Sarajevo Film Festivala, u 39. godini života je saznala da boluje od karcinoma dojke. Nije se predala. Poput vojnika je ustala na noge i počela se boriti s oboljenjem. Prvi put javno govori o ovoj borbi. U nadi da će njeno iskustvo pomoći nekoj drugoj ženi da na vrijeme otkrije karcinom.

U kojim životnim okolnostima ste saznali da bolujete od karcinoma dojke?

– Sve se desilo relativno brzo. Ovo moram da naglasim, klasični sam primjer žene koja apsolutno nije vodila računa o sebi. Zdravstvenu knjižicu sam izvadila onog trenutka kad sam saznala da sam bolesna i da moram na operaciju. Hvala Bogu, nikad nisam bila bolesna. Preboliš gripu i to je sve. Potpuno slučajno sam otkrila karcinom dojke. Bio je petak, vratila sam se s koncerta “Van Gogha” u sarajevskoj “Slozi”. Prilikom tuširanja, a nikad ranije nisam samokontrolu radila, međutim, kao da mi je neko rekao da provjerim, napipala sam kvržicu. Nisam te noći nikom htjela ništa da kažem. Ujutro sam ustala i rekla svom suprugu: „Slušaj, ja imam rak dojke”. Odgovor je naravno bio: „Ma daj, jesi li normalna?” U ponedjeljak sam otišla u ambulantu porodične medicine, to je, nažalost, naš sistem koji moramo mijenjati, gdje sam saznala da trebam doći u četvrtak po uputnicu, pa s uputnicom specijalisti…Da ne bih čekala na dijagnozu dva i po mjeseca, u privatnoj klinici sam uradila ultrazvuk, gdje mi je doktor radiolog rekao: “Ovo mi se ne sviđa”. Odmah je tražio da mi urade punkciju. Sutra ujutro, u utorak nalaz je bio gotov, tkivo je bilo kancerogeno. Pomislila sam: “Uredu, imam rak, ali ko će mi reći, gdje sada da idem, kome da se javim?” To je malo strašno.

Jeste li uopće bili svjesni dijagnoze u tom času?

– Niko nije spreman na to. Inače sam pozitivna osoba, i kad je nešto najgore, u tome nađem nešto dobro. Kasnije sam se na kontrolama i smijala s radiologom, koji mi je priznao kako je deset minuta nakon mog izlaska iz ordinacije, kad mi je saopćio dijagnozu, sjedio i nije mogao da vjeruje da sam nakon dijagnoze prokomentirala: „Uredu, ne daj Bože da je nešto gore”. Uvijek ima nešto gore u životu. Moj stav je bio: “Uredu, to mi je neprijatelj, daj da vidim kako da se borim”. Imala sam sreću da nisam mnogo čekala na operaciju. Otišla sam sama onkologu u utorak, u srijedu bila na konziliju za operaciju i u četvrtak sam već otišla u bolnicu da se operišem. Moram pohvaliti divan tim ljekara na Klinici za onkološku i glandularnu hirurgiju. Srijedom u 12 je konzilij, ti dođeš, doneseš papire i oni te odmah naručuju na operaciju. Znači, ja sam se za sedam dana i pregledala, saznala dijagnozu i operisala. Narednog utorka sam izašla iz bolnice.

Je li Vam kompletna dojka odstranjena?

– Ne, kod mene je bila poštedna operacija, s obzirom na to da je moj karcinom učahuren, nije se nigdje proširio. Zato i kažem: “Hvala Bogu, i ne daj Bože nešto gore”.

Šta se dešava dalje u Vašem životu? Na koji način se mijenja Vaša porodična rutina, djeca imaju svoje navike, uobičajene zahtjeve, suprug također?

– Prvo sam se kolebala, ali suprug i ja smo odlučili da ćemo djeci odmah ispričati šta mi se dešava. Imam kćerku od 14 godina, sina od deset i kćerkicu od sedam. Danas, kada pogledam situaciju šest, sedam mjeseci unatrag, znam da je bila dobra odluka da im kažem šta se dešava. Prvo, ti ne znaš šta te čeka, ne znaš u kojoj fazi je tvoja bolest, kakve će biti terapije. Nepotrebno je to od djece kriti, jer će vidjeti. Liječenje je jako teško i dugo traje, a ja nisam željela da dođem u situaciju da ih poremetim u tim njihovim rutinama, o kojima pričate. Znači, od dana moje operacije do danas, moja djeca nisu izostala ni iz škole, nismo zaboravili ni njihove roditeljske, ni njihove sekcije, zadaće, ništa. Oni su ti koji me drže, da budem OK i funkcioniram kako treba.

Žene u takvim situacijama izgube samopouzdanje. Milion pitanja prolazi im kroz glavu; jesu li ženstvene, hoće li biti voljene i slično… Je li kod Vas bilo takvih razmišljanja?

– Ima svakakvih dana. Svi koji me znaju, znaju da se smijem, zezam, šalim… međutim, ti se suočiš sa strašnom istinom – da ti imaš rak. Sama ta tri slova, kad ih izgovoriš, izazivaju paniku u glavi. Terapije koje ja primam, koliko god sam ja pozitivna, utječu na mene, jer su to i hormonske terapije. Vaše raspoloženje se mijenja, htjeli vi to ili ne. Dakle, žene koje primaju ovu hormonsku terapiju padaju u depresiju, to je jedna od nus pojava. Čak sam razmišjala da idem na psihoterapiju, da razgovaram s nekim, jer nije jednostavno. Promijeni ti se život u potpunosti. Vidite, moja prijateljica boluje od istog raka dojke, ali živi i liječi se u Zagrebu. U Zagrebu, naprimjer, ljudi koji boluju od raka imaju pomoć države i zdravstvenog sistema u smislu da kad se ženi dijagnosticira rak, ona odmah dobije psihologa s kojim razgovara, i ona i porodica, koji im pomaže da se nose s tim. Potrebno je uvesti stručnu pomoć za oboljele od ovih bolesti kao i njihovu porodicu i kod nas.

Jeste li izgubili neke prijatelje nakon ove dijagnoze?

– Nisam, mislim, kako da vam kažem, nisam, zato što ja neću da ih izgubim. Imam ja krug ljudi koji su uz mene čitav život. Moji prijatelji su sjajni stvarno. Većina njih je promijenila svoje životne navike, i sve živo, samo da bi meni pomogli. Svi sad jedu neku zdravu hranu, prestaju da puše, idu šetati po planini, voze bicikl…

Ostatak čitajte na linku OVDJE

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/MR)