Od prije nekoliko dana ovdašnjoj javnosti dostupna je nova knjiga bh. akademika Esada Durakovića, pod nazivom "Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta". Ugledni bh. akademik u ovoj knjizi analizira pojavu brojnih frakcija u muslimanskom svijetu koje krvare u bespoštednim međusobnim ratovima, ali se kroz prizmu tih sukoba bavi i analizom današnjih odnosa Istoka i Zapada.

Knjigu je za bh. tržište izdala izdavačka kuća "Tugra", a u narednim danima na DEPO Portalu možete čitati njene pojedine odlomke... U svjetlu rezultata predsjedničkih izbora u SAD-u i pobjede Donalda Trumpa, i u trećem nastavku donosimo odlomak koji se odnosi na analizu Trumpove ksenofobične i islamofobične kampanje, uz napomenu da je tekst pisan tokom avgusta 2016. godine...

Pogledajmo taj višestruko indikativni primjer Trumpa kao ozbiljnog kandidata na izborima za američkog predsjednika 2016. godine. On je očigledan dokaz jačanja desnice na Zapadu, gdje je inače desnica posljednjih decenija sve jača i sve glasnija, i primjer je kako se može manipulirati negativnom energijom masa.

Trump je predsjednički kandidat jedne od dvije glavne političke partije u SAD (Republikanska partija), što znači da ima ogromnu podršku i u politici i u američkom narodu, uprkos činjenici da su njegovi predizborni nastupi prepuni svih vrsta ksenofobije, radikalizma, krajnje opasnih političkih stupidarija i sl. Štaviše, on cijeli svoj politički i predizborni program gradi upravo na tim vrstama negativiteta, a pri tome treba imati u vidu da je riječ o najvećoj svjetskoj sili, o mnogomilionskim masama.

Jedan od snažnih mobilizirajućih Trumpovih „argumenata“ je islamofobija – sve do izjava o tome kako muslimanima treba zabraniti ulazak u SAD, ili do javno nanesene uvrede muslimanskoj porodici jednoga američkog vojnika koji je poginuo. Taj nesretni mladić nije bio „dovoljno dobar“ – ni on niti njegova porodica – zato što je bio musliman iako je dao svoj život kao američki vojnik, a to je uvijek bilo, u normalnom svijetu, najviše što jedan čovjek može dati za svoju zemlju i što je oduvijek zasluživalo najveće poštovanje njegove zemlje. U ovom slučaju, presudan je apriori negativan stav prema tome vojniku i njegovoj porodici samo zato što su muslimani.

Ukoliko imamo u vidu – a upravo to valja imati u vidu – da je negativni odnos prema islamu/muslimanu izražen na najvišem nivou (jedan od dva glavna predsjednička kandidata u danas najvećoj svjetskoj sili!), onda je to više nego uznemirujuće, zastrašujuće je jer svjedoči o sukobu kultura na najvišem nivou: čak i patriotsko žrtvovanje života, kao apsolutno najveće vrijednosti, nije u stanju poništiti šokantan odnos prema jednoj religiji, tačnije prema islamu i muslimanima.

Nije tu više riječ o gafovima koje ne treba uzimati ozbiljno, kako nam sugerira aktualni američki potpredsjednik Joe Biden. Ovdje je riječ o stvarnosti najvišega reda: o političkoj platformi vrlo izglednog predsjedničkog kandidata u najmoćnijoj zemlji koja se, uzgred, predstavlja kao svjetski uzor multinacionalnosti i demokratičnosti. Upravo takva realnost je taj tamni oblak na horizontu našeg uveliko promijenjenog svijeta.

Svaki pokušaj odbrane ili minimiziranja Trumpovih ksenofobičnih nastupa time što se mogu posmatrati, navodno, kao „predizborne priče“, dakle kao nešto što je nerealno, jest nova vrsta obmane jer se radi o javno iznesenoj političkoj platformi utemeljenoj u dva nivoa američke i svjetske realnosti koju u najvećoj mjeri kreira upravo američka službena politika.

Na jednoj strani, Trumpova programska ksenofobičnost utemeljena je u činjenici da ga, upravo takvog, podržavaju milioni Amerikanaca, a na drugoj strani i u isti mah – mi živimo u svijetu u kome je Amerika, „Trumpova Amerika“, pokrenula niz ratova koji su razorili značajan dio muslimanskog svijeta. Američka armija je još uvijek u ratu u tome svijetu, a američki predsjednik G. Bush kazao je, nakon Jedanaestog septembra: Sada počinje krstaški rat, i td. Dakle, već postoji snažan „američki kontekst“ – onaj unutar same Amerike i onaj koji ona kreira u svijetu – u koji se Trumpov stav prema islamu dobro uklapa, on je izvrsno kontekstualiziran; on je obećavajući i motivirajući na kursu koji je već zauzet.

Drugim riječima, ne radi se u ovom slučaju o gafu predsjedničkog kandidata već, nažalost, o kontekstualiziranju njegove političke platforme; on je samo iskreniji od drugih, njegova agresivnost je otvorena, nemimikrijska, a što je posebno zanimljivo – upravo to i odgovara najvećem broju njegovih glasača, ili, da budem direktniji, ta anticivilizacijska aktivnost imponira veoma velikom broju američkih glasača, ne svih, naravno, jer se nikada ne može nešto svesti na narod u cjelini. To je ono što je uistinu zastrašujuće u pogledu budućnosti našega uveliko uzavrelog globaliziranog svijeta.

Jer, na ovome nivou razvoja događaja, a u vezi s Trumpovom ksenofobičnom platformom, nije više ni važno hoće li on biti izabran za američkog predsjednika. Najvažnije u svemu tome jest da je jedna moćna politička partija upravo njega – s takvom platformom – istaknula kao svoga kandidata te da mu je ogroman broj Amerikanaca dao podršku. U toj golemoj partijsko-političkoj i „narodnoj“ podršci je poenta.

To je nesporan uznemirujući indikator stanja koje već imamo, koje je ispoljeno na najeksplicitniji način – na javnim predizbornim mitinzima širom SAD sije se govor mržnje, ksenofobije. Mala je fajda od našeg nadanja da, eto, možda ipak Trump neće biti izabran, i sl. Stanje već imamo kavo jest; Trump je samo indicirao, dopustio je da se taj trend slobodno izrazi čak kao vrijednost i podsticao ga je liderski.

Naša nada da on ipak neće biti izabran za predsjednika razumljiva je kao instinktivan bijeg od zla, ali je, u samoj biti stvari, mala korist od toga jer je opasna pojava već uvjerljivo indicirana, a druga stvar je što je u prirodi čovjeka da se nada kako nevolja neće zadesiti baš njega, da se ona događa samo drugome – sve dok ne povuče u svoje mračne virove i mnoštvo onih koji su gajili takvu nadu. Nije ovdje riječ o Trumpu, ili o bilo kojoj personalnosti u povijesti a koja se kretala u istom i sličnom smjeru, već je poenta u kolektiviziranju zla koje određena personalnost samo uspijeva artikulirati na način koji imponira tome negativnom trendu.

Trumpovoj izbornoj kampanji utemeljenoj na fobijama raznih vrsta posvetio sam dosta prostora zato što je ona indikativna i u značajnoj mjeri je paradigmatična za suvremeni svijet. On vrlo snažno i uspješno mobilizira javnost u negativnom smjeru, markirajući mete koje nisu nužno negativne nego ih negativiziraju oni, njegovi glasači, evangelisti i neokonzervativci, a to je golem auditorij. Isto se događa – principijelno i u kvalitetu – u Zapadnoj Evropi, što sam ilustrirao samo sa dva primjera, a mnoštvo drugih primjera može se naći; zapravo se oni nameću, jer u nametanju vide svoj smisao.

Dakle, službene političke elite mobiliziraju tzv. javnost Zapada u desničarskom smjeru, pri čemu angažiraju značajan dio medija uz koje svakako idu i „autoriteti“ nemalog broja upotrebljivih intelektualaca. Čini se da je jedan od temeljnih problema suvremenog svijeta upravo u ishodištima, motivaciji i smjeru kojima se mobilizira desnica na Zapadu, koja stječe sve više samopouzdanja, a time, naravno, i agresivnosti. O čemu je riječ?

Uopćeno govoreći, desnica se danas u zemljama Zapada može identificirati kao mobilizacija protiv muslimanskog svijeta, odnosno protiv islama. Sada ću se vratiti toj osnovnoj temi izlaganja, jer je ona specificum krize i muslimanskog svijeta i Zapada, ali u vezi s njegovim odnosom prema muslimanskom svijetu, jer ta „dva pola“ utječu jedan na drugi tako što proizvođenje krize jednoga u drugome nužno proizvodi krizu i u drugom smjeru.

(Kriza muslimanskoga svijeta kao kriza subjekta, str. 108-114. Tekst je nastao tokom avgusta 2016. godine)

- Nastavlja se -

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)